Glagol "žaliti se" je riječ posuđena iz stranog jezika. Ovo je vjerovatno razlog zašto je njegova upotreba povezana sa uobičajenom greškom u govoru.
Porijeklo riječi
Reč "žalba" dolazi od latinskog appellare, što znači - "pozvati, govoriti." Jednokorijenska riječ je imenica "apel". Na latinskom, appellatio znači "žalba". Ovaj pojam se vekovima vezuje za pravni promet. Pogledajmo na brzinu šta to znači. Možda će ovo najbolje objasniti kako pravilno koristiti jednokorijenski glagol "apel" u govoru. Značenje ovog izraza je sadržano u zakonodavnim dokumentima.
Šta advokati znače
Recimo da je sud presudio u određenom krivičnom ili građanskom predmetu. Osuđeni i njegov advokat se ne slažu sa odlukom suda. Oni imaju zakonsko pravo žalbe višem sudu kako bi se preispitao rad prvostepenog suda i eventualno preispita odluka. Žalba je potpuna kada se predmet ponovo pokrene, a nepotpuna kada više sudstvo provjeri ispravnost nižeg sudstva.
Druga značenja riječi
Ispostavilo se,žalba je žalba višem nivou vlasti. Dakle, žaliti se znači žaliti se višim vlastima. Naravno, ovaj koncept je postepeno izašao iz uskog kruga pravne terminologije i počeo se koristiti u širem smislu. Šta rječnici govore o njemu?
U Dahlovom objašnjavajućem rječniku, značenje riječi "žalba" ne ide dalje od nadležnosti. Ovdje je to objašnjeno kao radnja za žalbu na sudski spor, "vapaj za pravdom". Sinonimi glagola u ovom slučaju su riječi “žaliti se”, “pošalji peticiju”. U modernijem Objašnjavajućem rječniku Ozhegova, glagolu je dozvoljeno da označi ne samo sudski postupak, već i privlačenje pažnje javnosti. Apelirati znači tražiti podršku i savjet od javnog mnijenja. Oba značenja su takođe sadržana u Velikom objašnjavajućem rečniku ruskog jezika, koji je uredio S. A. Kuznjecov. U ovom slučaju se može obratiti ljudskim masama za razumijevanje i pomoć. Sinonim za riječ je “pozvati”, “pitati”. U stara vremena, ovaj glagol se koristio u značenju: upućivati na autoritet. Ova semantička nijansa je sada dozvoljena za upotrebu. Na primjer, pozivati se na mišljenje profesora Lihačova; pozivanje na historiju.
Zašto se ne može žaliti riječima
Sada postaje jasno zašto je verbalna formula "žalba riječima" teška govorna greška. Možda je to zbog činjenice da fraza podsjeća na izraz sličan po dizajnu, ali potpuno različit po značenju."operirati riječima, pojmovima." Zaista, može se operirati nečim, ali je dozvoljeno apelirati samo na nekoga ili nešto. Na primjer: „Tim je apelovao na nadležne da se bivši predradnik vrati na posao“; "Apelujem na vašu savest." U starim danima, mogli ste koristiti formu u kojoj se na nešto trebalo žaliti: „Odlučio je da se žali na sudsku odluku koja mu se činila nerazumnom.”
Gramatički portret
Sa stanovišta gramatike ruskog jezika, riječ apel je glagol u obliku infinitiva, neopozivog, u aktivnom glasu. Može se koristiti u prošlim, sadašnjim i budućim vremenima. Odnosi se na prvu konjugaciju. Mogu ga mijenjati osobe: apelujem (-jesti, -jut); po brojevima: žališ se (-et), u prošlom vremenu - po rodu: žalio se (-a, -o).
Glagol može tvoriti perfektne i nesvršene oblike, tvoriti participe i participe sadašnjeg i prošlog vremena. Glagol se može koristiti u indikativnom, kondicionalnom i imperativu. Naglasak u infinitivu i u svim drugim oblicima glagola pada na treći slog: prizivati.
Greške u govoru sa posuđenim riječima
Postojanje novih riječi koje dolaze iz drugih jezika je objektivan fenomen. Ali, nažalost, s tim su povezane i greške u njihovoj upotrebi. Komedija ovakvih verbalnih incidenata je u poznatoj anegdoti.
-
Anka kaže Petki:
- Jučer sam napravila takvu čašu na balu!
- Da, ne čašu, nego stočnu hranu, glupo! -ispravlja Petka.
- Hajde da pitamo Vasila Ivanoviča.
- Vasile Ivanoviču, kako je ispravno reći: jesi li proizvodio čašu ili stočnu hranu?
- Znaš, momci, ja nisam Kopenhagen u ovom poslu! komandant sleže ramenima.
Jasno je da je Anka mislila na riječ "furore", odnosno na bučan javni uspjeh, a Vasilij Ivanovič je htio reći da nije kompetentan u tim stvarima, odnosno da nije stručnjak. Jao, ovakvi odlomci se ne nalaze samo u vicevima.
U rečenici "Djevojka je imala prioritet u književnosti" jasno se podrazumijeva riječ sklonost. Prioritet, odnosno superiornost, može biti ne u nečemu, već u nečemu: prioritet u ekonomiji. Drugi primjer: "Direktor mi je pročitao sažetak da bih mogao dobro učiti." Umjesto riječi "notacija", što znači "moralno učenje", koristi se riječ čije značenje je kratak opis članka, knjige, monografije. Još primjera: “Naveo sam svoju reputaciju zajedno s dokumentima.” Riječ 'renome' se pogrešno koristi da znači 'autobiografija' kada je pravo značenje riječi utvrđeno mišljenje o nekome.
Često se greške u koordinaciji i upravljanju riječima javljaju u upotrebi izvornih ruskih leksema. Na primjer: "Potreban prodavač prehrambenih proizvoda." Riječ "prodavač" koristi se uz imenice u genitivu: prodavač (čega?) prehrambenih proizvoda. Još jedan primjer: "Pomoći ću ti u obrazovanju." Možete pomoći u nečemu, ali ne u nečemu. Stoga, ispravna verzija fraze može biti: „Pomoći ću ti da učiš“ili „Mogu ti pomoći da stekneš znanje iz tog i takvogdisciplina.”
