U predpetrovsko doba, kriminalci u Rusiji kažnjavani su na različite načine. U zavisnosti od stepena krivice, pored zatvora, izvađene su im nozdrve, užarenim gvožđem na čelu pečena reč „lopov“, a odsečena im je desna ruka koja je služila za krađu.. U posebnim slučajevima, zlikovac je bio izdan na sramnu smrt na odru, vršeći čin pravde na najrazličitije i zamršene načine. Car reformator ostavio je način izvršenja kazni praktično nepromijenjen, bio je u potpunosti u skladu sa tadašnjim evropskim standardima, ali je promijenio naziv postupka.
Odakle ova riječ
Direktno značenje riječi "pogubljenje" ne znači ništa strašno. Njegov prijevod s latinskog odgovara ruskim pandanima "performans" ili "performance". Međutim, kontekst primjene ovog pravnog pojma dao je ovom konceptu mračno značenje. Za optuženog izvršenje kazne nije slutilo na dobro. U najboljem slučaju dolazila je okrutna tjelesna kazna, mnogo gora ako dželat osakati ili osakati, a postat će jako loše kada glava leži na bloku za sečenje ili omča stisne vrat.
Ovaj termin nam je došao iznaslijeđe iz starorimske jurisprudencije. Položaj izvršitelja nije odgovarao dužnostima dželata, ali je on sasvim jasno i nedvosmisleno odredio stepen krivice, udubljujući se u okolnosti događaja koji se istražuju, i odredio kaznu koja je bila podvrgnuta obaveznom izvršenju. Ovaj specijalista za pravne i kazneno-popravne poslove kontrolisao je svu papirologiju, a nakon njenog završetka je izjavio: "Istraga je završena". Zatim tiho dodao: "Zaboravi."
Gledanje egzekucije, ne zijevaj
Javna egzekucija i danas se na nekim mjestima smatra djelotvornim lijekom protiv korupcije i krađe. U nekim zemljama se izvršenje smrtnih kazni čak prenosi na televiziji, kao upozorenje pronevjernicima i primateljima mita. Možda takav spektakl može nadvladati strah, ali se, po pravilu, efekat očituje u povećanju iznosa mita, što djelimično nadoknađuje moralne patnje korumpiranih službenika koji još nisu uhvaćeni. Čak iu srednjovekovnoj Evropi primećeno je da su upravo tokom javnih pogubljenja na trgovima lopovi bili najaktivniji, sekli novčanike i preturali po džepovima posmatrača koji su gledali kako im drugi lopovi seku ruke.
Izvršenje kao pedagoški metod
Dakle, izvršenje je jednokratno izvršenje odluke nadležne instance. Ovo pojašnjenje je važno, jer se slanje na prinudni rad ili zatvor nije tako zvalo. Istovremeno, u antičko doba nije bila važna težina kazne, važna je bila njena neminovnost i pravovremenost. Između donošenja odluka i njihove implementacije u obrazovanjuinstitucije, na primjer, protekao je minimalni vremenski period. Samo jednom, povodom predstojećeg Hristovog Uskrsa, prema sjećanju bivšeg studenta burze Pomjalovskog, pogubljenje štapovima je odgođeno (ali ne i otkazano). Bez idealiziranja prošlosti i očigledno zastarjelih pedagoških metoda, nemoguće je ne primijetiti da su djelotvorno utjecale na obrazovni proces. Ljudi sa četvorogodišnjim parohijskim obrazovanjem sasvim su se nosili sa dužnostima narodnih komesara u prvim sovjetskim decenijama, nivo znanja koji je dozvoljavao. U Engleskoj je, inače, školsko telesno kažnjavanje ukinuto tek šezdesetih godina XX veka. Istina, prema Michaelu Goveu, britanskom državnom sekretaru za obrazovanje, oni su to učinili uzalud. Predlaže da ih ponovo unesete.
Pogubljenje je teror nad civilima
Posle Drugog svetskog rata, novi termini su počeli da se široko koriste za opisivanje vrsta zločina protiv čovečnosti: genocid, holokaust i, naravno, pogubljenje. Ova riječ je počela da znači masovno pogubljenje civila u cilju njihovog zastrašivanja. Teror nad stanovnicima okupiranih teritorija koristile su njemačke kaznene jedinice, trupe saveznika nacističke Njemačke i nacionalne jedinice SS trupa, regrutovane od prebjega. Monstruozno etničko čišćenje izvršio je u Lavovu bataljon Nahtigal, u Kijevu su desetine hiljada sovjetskih građana strijeljane i sahranjene u Babi Jaru od strane kolaboracionista, u Odesi su rumunski osvajači objesili centralne ulice grada leševima talaca. Brojni ratni zločinibili su razotkriveni tokom suđenja nacističkim zločincima u Nirnbergu.
Moderna ekonomska izvedba
Ali ova riječ ima drugačije, mirno, ali i neprijatno značenje za mnoge građane. Danas je u evropskim zemljama ovrha prinudno oduzimanje imovine radi nadoknade štete. Imovina se otkida od nesretnih dužnika i prodaje na aukciji, a prihod ide poveriocima. Slične radnje provode se i kod nas, a kada sudski izvršitelj pokuca na vrata, a u ruci ima rješenje o izvršenju (executio!), tada zlonamjerni neplatiše doživljavaju emocije na kojima mu niko neće pozavidjeti. Naravno, neće biti odvedeni na streljanje, ali…