Japanska gramatika za početnike da nauče jezik izgleda jednostavno. Svakako mnogo puta lakše nego na ruskom, engleskom ili njemačkom. U njemu nema promjene osoba i brojeva, a nema ni ženskog i srednjeg roda. Za nas neuobičajeno, poteškoće sa ovim osnovama nastaju tek na početku.
Da biste u potpunosti razumjeli usmeni govor, dovoljno je zapamtiti oko tri stotine popularnih konstrukcija. Ovo je jasan pokazatelj koliko je japanska gramatika elementarna.
Najveća poteškoća s kojom ćete se suočiti na početku bit će neobičan red riječi u rečenici.
struktura rečenice
Subjekat je uvijek na početku rečenice (prethodi predikatu), dok je predikat samo na kraju rečenice (ili ispred poštovane copula desu u formalnom stilu). Funkcionalne riječi pišu se iza značajne riječi, a sporedni članovi rečenice se pišu prije glavnih. Redoslijed riječi uvijek ostaje jasan i nepromijenjen.
Kotekstualno jasne riječi, veznici i partikule se često izostavljaju (i izgovorene i pisane). Možete čak i izostaviti predikat ili subjekt,osim ako to utiče na cjelokupno značenje rečenice.
Struktura pisanja
japanski je kombinacija tri pisma. Oni su blisko isprepleteni, tako da je poznavanje svakog od njih neophodno.
Hijeroglifi nisu samo skup slika. Pokoravaju se određenim zakonima, formiraju se u grupe. Jednostavni hijeroglifi su obično dio složenijih. Značenje složenog karaktera se ponekad može shvatiti iz značenja njegovih jednostavnih komponenti.
Pošto su znakovi (kanji) usvojeni od Kineza u šestom veku, Japanci su morali da im dodaju nastavke, čestice i konjugacije kako bi ih prilagodili japanskim akcentima, morfologiji i sintaksi. Za njihovo snimanje koristi se sloga hiragana u kojoj su ispisane sve riječi izvornog japanskog porijekla. Takođe, hiragana se može koristiti za čitanje hijeroglifa, čestica i završetaka (okurigana), složenih kanji. Japanci koji uče svoj maternji jezik u školama ili sami koriste hiraganu za objašnjenja.
Katakana abeceda je stvorena za pisanje posuđenih riječi, pojmova, geografskih i topografskih naziva, nadimaka, imena i prezimena stranaca. Manje uobičajeno, obavlja funkciju sličnu ruskom kurzivu.
U skoro svakoj rečenici japanska gramatika blisko povezuje sve tri vrste pisanja.
Hijeroglif je analog riječi korijen na ruskom. Hiragana su u ovom slučaju prefiksi, završeci i razni sufiksi, a katakana su posebno istaknute riječi nejapanskog jezikaporijeklo.
Japanska gramatika: karakteristike vremena
U japanskom, postoje samo prošla i sadašnja-buduća vremena. Kao takav, ne postoji oblik budućeg vremena. Za označavanje radnji ili događaja koji se još nisu dogodili, koriste se riječi markera: "za sat", "sutra popodne", "sljedeći mjesec", "godinu dana kasnije" i tako dalje. Rečenica je napisana ili izgovorena u sadašnjem vremenu. Upotreba markerskih riječi je obavezna, jer će njihovo odsustvo otežati razumijevanje opšteg značenja onoga što je rečeno.
Rečenice koje govore o budućim radnjama ili događajima počinju s tačnim ili približnim vremenom (dan, sedmica, mjesec, godina) i završavaju se predikatom u sadašnjem vremenu.
japanska fonetika
Cijela fonetska paradigma izgrađena je na pet samoglasnika (a, i, y, e, o), koji formiraju slogove sa suglasnicima (k, s, t, n, m, p, x). Postoji samo pet varijanti slogova u svakom redu. Izuzetak su suglasnik "n", kao i "o" u akuzativu, slogovi "va", "ya", "yu", "yo".
Ako zanemarite kanji i fokusirate se isključivo na proučavanje govornog jezika, gramatika japanskog jezika će izgledati vrlo jednostavno. Nema naglaska na tonovima i stresu, kao u kineskom, nema zvukova koje je teško izgovoriti. Učenicima koji govore ruski je mnogo lakše da se naviknu na fonetski sistem japanskog jezikajezik nego engleski. Potonji često imaju problema s artikulacijom određenih fraza.
