Od vremena primitivnog čovjeka, naše društvo je značajno napredovalo: promijenili smo kožu u evropsku ili drugu odjeću, živimo u udobnim kućama i nosimo cipele umjesto da hodamo bosi. Danas radni dan mnogih stanovnika Zemlje počinje na standardan način: budilnik, doručak, poliranje u skladu sa zahtjevima kodeksa oblačenja i odlazak na posao. I, da, definitivno se ne pojavljujete na poslu bez cipela, ili bez cipela…
Usput, da li ste ikada razmišljali kako da kažete: bez cipela ili bez cipela? Možda vas ova tema ne zanima previše, ali ponekad ćete možda smatrati da je potrebno izgovoriti frazu s ovom imenicom. Na primjer, ako nemate moderne cipele … ili cipele. Ipak, civilizirana osoba bi trebala znati kako pravilno formulirati svoju misao, pa ćemo razgovaratiovo.
Značenje i porijeklo
Reč "cipela" pojavila se u prostranstvima ruske države relativno nedavno - početkom 18. veka.
To znači sljedeće: vrsta cipela koja pokriva stopalo do skočnog zgloba. Riječi koje pojašnjavaju značenje riječi "cipela", budući da su njeni sinonimi - čizme ili niske cipele. Sve su objedinjene u širi koncept – cipele. Riječ "cipele" često formira fraze s riječima "muško" i "žensko", što su frazeološke jedinice.
Službena verzija je ova: oblik jednine je predstavljen riječju "cipela", odnosi se na imenicu, koja odgovara na pitanje "šta?". To je neživi predmet ženskog roda, jer je u kombinaciji sa prisvojnom zamjenicom "moja" (moja cipela).
Kada morfološki raščlanimo riječ "cipela", dobijamo korijen -shoe- i završetak -â-, koji se mijenja tokom deklinacije u padežima.
Posebna ruska perspektiva
Etimologija riječi "cipele", prema nekim istraživačima, seže do grčke riječi παντόφελλος, od koje se kasnije pojavila njemačka pantuffel, koja je kasnije skraćena u tuffele, što znači "cipela". U nordijskim zemljama, njemačka verzija je pretrpjela manje izmjene, ali je prilično prepoznatljiva. Talijani su ovu riječ preobrazili u pantofola.
Na ruskom, riječ "cipele"otišao sa utabanog evropskog puta, prema kojem se ovaj koncept odnosi na muški rod. Uprkos nagoveštajima rečnika, u Rusiji "cipele" predstavljaju i ženska verzija reči "cipela" i muška verzija - "cipele". Ako uzmemo u obzir da se u ruskom jeziku imenice ne mijenjaju po rodu, onda smo dobili dvije različite riječi. Pa, Rusija je oduvijek imala poseban način, zahvaljujući kojem imamo određenih problema:
- Prvo, kojem rodu pripada riječ "cipele" u jednini, posebno imajući u vidu da oblik množine nije službeno predviđen?
- Drugo: kako reći: "Nove cipele ili cipele?"
- Treće: šta je sa akcentom? Možda "cipele", a moguće i "cipele" ili "cipele"? Pogotovo jer samo "cipela" postoji u rječnicima.
Pokušajmo problem "cipele ili cipele" prevesti u problem, kako savjetuju psiholozi.
Pogledajmo slučajeve
Za rješavanje problema sa "cipelama" primjenjujemo klasični algoritam radnji: pogledajte u rječnik. Tamo je sasvim jasno objašnjeno da se riječ "cipela" odnosi na imenice ženskog roda. Njegov glavni oblik primjene je jednina. Ako govorimo o više cipela, onda treba koristiti izraz "par cipela". Međutim, sastavljači rječnika nisu uzeli u obzir kreativni pristup Rusa ruskom jeziku: "par cipela" nije zaživio u Rusiji.
Novi rječnici ne prate razvoj situacije u kolokvijalnom govoru i formiranje stabilnih oblika riječi koji su postali praktično norma. Tako danas malo ljudi koristi klasični "par cipela", koristeći novoformiranu folk verziju "para cipela".
Međutim, posljednja opcija se ne uklapa u koherentni sistem ruskog jezika, prema kojem se imenica "cipela", koja je u množini i stavljena u genitiv, pretvara u "par cipela". A "cipela" je, inače, imenica muškog roda u jednini i nominativu. Na izlazu dobijamo poklapanje dva oblika imenica: jednine muškog roda (nominativa) i množine ženskog roda (genitiv).
Ako odbacimo riječ "cipela" u muškom rodu jednine, onda će genitiv za nju biti "cipela", identičan početnom obliku ženskog roda "cipela": ne postoji ništa - cipela.
O akcentima
Paradoks statusa quo sa "par cipela ili cipela" upotpunjen je situacijom s akcentima. Činjenica je da se izraz "par cipela" na ruskom smatra "odmetnikom", ali iz sasvim legalnih razloga postoji imenica ženskog roda u instrumentalnom padežu "cipele": naglašeni slog se upravo promijenio, a sada se situacija promijenila.
Ali ima dobrih vijesti: u imenici "cipela" (jednina ženskog roda) naglasak je uvijek stavljen na prvi slog, odnosno na slovo "U". Barem nešto ostaje isto.
Govor i pisanje
A ipak, ako govorimo, na primjer, o pravilima za brigu o cipelama, kako će onda zvučati fraza: "Kada obujete cipele … (ili cipele), pazite da veličina odgovara ti?" Jasno je samo jedno: naglasak u obje riječi bit će na prvom slogu.
Ali kako odbiti množinu imenice u nominativu "cipele"? Pravila daju nedvosmislen odgovor: trenutno je prihvaćen genitiv množine "cipele" s akcentom na slovo "U".
Ovo je opravdano na sljedeći način: zbog činjenice da je imenica "cipela" ženskog roda i deklinirana prema prvom tipu, gdje je naglasak na prvom slogu, množina riječi "cipela" u genitiv neće imati kraja.
Tako da je dilema "cipele vs. cipele" odlučena u korist "cipela".
Šta je sa "cipelama"?
Dakle, došli smo do zaključka da bi ispravna množina riječi "cipele" u genitivu bila "cipele" (ništa?). Na primjer, "ove cipele više nisu šivene."
Oblik jednine imenice "cipela" u instrumentalupadež će biti "cipela" ili "cipela" (šta?) sa naglaskom na tipu prve deklinacije.
Što se tiče kontroverzne množine riječi "cipele", imenica "cipele" koja se koristi u kolokvijalnom govoru, nastala deklinacijom izvorne riječi u genitivu, izaziva kontroverzu među lingvistima. Neko ovu opciju smatra prihvatljivom kao narodni jezik, a neko se pridržava klasičnog gledišta, ne uzimajući u obzir kolokvijalnu praksu.
Dakle, može se reći da ne postoji konsenzus među stručnjacima po pitanju "cipela ili cipela".
Verovatno se pri odabiru oblika ove imenice treba držati "zlatne sredine". Mnogi rječnici daju objašnjenja za oblik "cipele" (genitiv), dopuštajući njegovu upotrebu u kolokvijalnom govoru, ali upozoravajući da je to odstupanje od klasičnih kanona.
Dakle, kada pitate "cipele ili cipele" možete biti vođeni objema opcijama: jednom za pravopis, a drugom za svakodnevnu komunikaciju.
