Riječi svakog jezika su daleko od iste u smislu da li ih koriste svi izvorni govornici ili samo određene grupe. Neke lekseme mogu razumjeti samo predstavnici određene profesije, nazivaju se „stručnim riječima“, primjeri: u govoru štampara to je „pantone“(gotova boja određene nijanse), „puna boja“(štampanje izdanje sa svim bojama koje su potrebne za potpuni prijenos slike u boji). Naravno, prije svega se misli na pojmove, ali ništa manje, a možda i češće, obične riječi se transformišu u profesionalnom okruženju.
Naučna terminologija
Dakle, najtipičniji primjeri profesionalnih riječi su termini. Oni čine jezgro i osnovu ove grupe vokabulara. Termini su riječi čije značenje ima tendenciju da bude strogo. Rad na tome da ove riječi budu razumljive strukovnoj zajednici podjednako, nedvosmisleno, obavljaju i oni koji se bave naučnim radom. Često je spor oko značenja određenog pojmasuština obimne naučne rasprave. Po pravilu, to su najopštiji pojmovi, čije razumijevanje određuje razumijevanje problema u cjelini i postavlja značenje užih pojmova.
Primjer naučnog spora o značenju stručne riječi
Na primjer, među lingvistima, takav primjer profesionalnih riječi je „dvojezičnost“. Čini se da je značenje ovog pojma transparentno, doslovno znači "dvojezičnost", odnosno sposobnost osobe da govori dva jezika. Međutim, neki naučnici i praktičari dvojezičnost nazivaju isključivo prirodnim i potpunim znanjem dvaju jezika, kada osoba živi u zemlji u kojoj su oba jezika tražena (na primjer, u Kanadi ili Australiji), dok drugi smatraju da čak i neko ko uči strani jezik može se nazvati dvojezičnim jezikom u školi i može govoriti ili barem čitati na minimalnom nivou. Izvana može izgledati da je ovo samo spor oko riječi, ali iza toga stoji problem razumijevanja suštine jezičkih vještina, ovladavanja govorom, a sam ovaj spor je vrlo produktivan sa stanovišta razvoja nauka o jeziku.
Primjeri pojmova sa uskim značenjem
Većina pojmova ima strogo značenje i oni su poznati prosječnom izvornom govorniku utoliko što se mora baviti samim obimom njihove upotrebe. Na primjer, osoba koja je psa dovela u veterinarsku ambulantu odmah se udubi u neobičnu temu za svoj svakodnevni život i nehotice percipira i koristi stručne medicinske riječi (primjere riječi: punkcija, hepatoprotektor, plazma, dehidracija, vakcina, simptom, sindrom). Isto važi i za bilo kojeosoba koja naruči, recimo, uslugu štampanja albuma, vizitkarta, knjiga ili brošura. Moraće da se pozabavi štampanjem stručnih reči čiji su primeri mnogima poznati: letnik, uvez, ofset, rizografija, prelom itd.
Profesionalni sleng
Kao što je već spomenuto, profesionalizam uključuje ne samo pojmove, već i široko rasprostranjene riječi u koje je ugrađeno novo značenje razumljivo samo stručnjacima, to su i profesionalne riječi (primjeri i njihovo značenje: "pokvaren" se naziva u kompjuteru okruženje ono što ne radi kao specijalista (pokvarena veza - vodi do nepostojeće stranice); "magneti" doktori hitne pomoći nazivaju magnezijum sulfat; pod "pidžamama" dizajneri podrazumevaju naziv programa Paige Maker).
Pored toga, govor stručnjaka može biti ispunjen riječima formiranim od imena, pojmova i imena, stranih riječi, skraćenica. Oni se također odnose na profesionalne riječi (primjeri riječi: photoshop („Pusti me da je ipak fotošopiram“) - obraditi sliku u programu Photoshop, quark („Jesi li dugo kvarkovao?“) - rad u Quark-u Express program).
Pojava ovakvih i sličnih riječi u govoru specijalista može se objasniti činjenicom da jezik u cjelini teži ekspresivnosti, a istovremeno i kapacitetu; govor nailazi na otpor, atermini su transformisani ili zamijenjeni.
Dakle, stručne riječi su onaj dio vokabulara koji je najviše tražen i razumljiv predstavnicima određenih profesija. Prije svega, ovo je naučna i stručna terminologija, a drugo, to je njena transformacija, odnosno riječi običnog jezika koje se koriste u užem posebnom značenju.
