Stilovi jezika su njegove varijante koje služe jednoj ili drugoj strani društvenog života. Svi oni imaju nekoliko zajedničkih parametara: svrhu ili situaciju upotrebe, oblike u kojima postoje i skup jezičnih karakteristika.
Sam koncept dolazi od grčke riječi "stilos", što je značilo štap za pisanje. Kao naučna disciplina, stilistika se konačno oblikovala dvadesetih godina dvadesetog veka. Među onima koji su detaljno proučavali probleme stilistike bili su M. V. Lomonosov, F. I. Buslaev, G. O. Vinokur, E. D. Polivanov. D. E. Rozental, V. V. Vinogradov, M. N. Kozhina i drugi posvetili su ozbiljnu pažnju individualnim funkcionalnim stilovima.
Pet stilova govora na ruskom
Funkcionalni stilovi jezika su određene karakteristike samog govora ili njegovog društvenog varijeteta, specifični vokabular i gramatika koji odgovaraju području aktivnosti i načinu mišljenja.
Na ruskom se tradicionalno dijele u pet varijanti:
- kolokvijalni;
- formalni posao;
- scientific;
- novinarski;
- umjetnički.
Norme i koncepti svake od njih zavise od istorijskog doba i mijenjaju se tokom vremena. PrijeU 17. vijeku kolokvijalni i knjižni leksikon su se uvelike razlikovali. Ruski jezik je postao književni tek u 18. veku, uglavnom zahvaljujući naporima M. V. Lomonosova. Moderni stilovi jezika počeli su se oblikovati u isto vrijeme.
Rođenje stilova
U staroruskom periodu postojala je crkvena literatura, poslovni dokumenti i anali. Govorni svakodnevni jezik se prilično razlikovao od njih. Istovremeno, kućni i poslovni dokumenti imali su mnogo zajedničkog. M. V. Lomonosov je uložio mnogo napora da promijeni situaciju.
Postavio je temelje za drevnu teoriju, ističući visoke, niske i srednje stilove. Prema njenim riječima, književni ruski jezik nastao je kao rezultat zajedničkog razvoja knjige i kolokvijalnih varijanti. Uzela je kao osnovu stilski neutralne forme i obrte iz jednog i drugog, dopustila upotrebu narodnih izraza i ograničila upotrebu malo poznatih i specifičnih slovenskih riječi. Zahvaljujući M. V. Lomonosovu, stilovi jezika koji su postojali u to vrijeme dopunjeni su naučnim.
Nakon toga, A. S. Puškin je dao podsticaj daljem razvoju stilistike. Njegov rad je postavio temelje umjetničkog stila.
Moskovske naredbe i Petrove reforme poslužile su kao porijeklo službenog poslovnog jezika. Drevne hronike, propovijedi i učenja činili su osnovu novinarskog stila. U književnoj verziji, počeo je da se oblikuje tek u XVIII veku. Do danas, svih 5 stilova jezika su dizajnirani prilično jasno i imaju svoje podvrste.
razgovor-svaki dan
Kao što ime govori, ovaj stilgovor se koristi u svakodnevnoj komunikaciji. Za razliku od žargona i dijalekata, zasniva se na književnom vokabularu. Njegova sfera su situacije u kojima ne postoje jasni zvanični odnosi između učesnika. U svakodnevnom životu uglavnom se koriste neutralne riječi i izrazi (na primjer, "plavo", "konj", "lijevo"). Ali možete koristiti riječi s kolokvijalnim bojama ("svlačionica", "nedostatak vremena").
Unutar kolokvijalnog, postoje tri podvrste: svakodnevno-svakodnevno, svakodnevno-poslovno i epistolarno. Ovo posljednje uključuje privatnu prepisku. Kolokvijalna i poslovna - varijanta komunikacije u formalnom okruženju. Kolokvijalni i formalno-poslovni stilovi jezika (lekcija ili predavanje mogu poslužiti kao drugi primjer) u određenom smislu dijele ovu podvrstu među sobom, jer se može pripisati i tamo i tamo.
Neformalna komunikacija omogućava poznate, simpatične i redukovane izraze, kao i riječi s evaluativnim sufiksima (na primjer, "dom", "zeko", "hvaliti se"). Kolokvijalni i svakodnevni stil može biti vrlo svijetao i figurativan zbog upotrebe frazeoloških jedinica i riječi s emocionalno ekspresivnom konotacijom („pobijedi novac“, „blizu“, „dijete“, „vjeruje“, „suknja“).
Različite skraćenice su u širokoj upotrebi - “neuspješan”, “hitna pomoć”, “kondenzirano mlijeko”. Govorni jezik je jednostavniji od knjižnog - upotreba participa i gerunda, složenih višečlanih rečenica je neprikladna. Generalno, ovaj stil odgovara književnom, ali istovremeno ima i svoje karakteristike.
Naučni stil
On je, kao i službeni posao, vrlostrog u izboru riječi i izraza, oštro sužava obim onoga što je dozvoljeno. Naučni stil ruskog jezika ne dozvoljava dijalektizme, žargon, kolokvijalne izraze, riječi s emocionalnim prizvukom. Služi nauci i industriji.
Pošto je svrha naučnih tekstova predstavljanje istraživačkih podataka, objektivnih činjenica, to postavlja zahtjeve za njihov sastav i korištene riječi. U pravilu, redoslijed prezentacije je sljedeći:
- uvod - postavljanje zadatka, cilja, pitanja;
- glavni dio je traženje i nabrajanje opcija odgovora, izrada hipoteze, dokaza;
- zaključak - odgovor na pitanje, postizanje cilja.
Djelo u ovom žanru izgrađeno je dosljedno i logično, predstavlja dvije vrste informacija: činjenice i način na koji ih autor organizira.
Naučni stil jezika široko koristi termine, prefikse anti-, bi-, kvazi-, super-, sufikse -awn, -ism, -ne-e (antitijela, bipolarna, supernova, sjedilački, simbolizam, kloniranje). Štaviše, termini ne postoje sami po sebi – oni čine složenu mrežu odnosa i sistema: od opšteg ka posebnom, od celine do dela, roda/vrste, identiteta/suprotnosti, itd.
Obavezni kriterijumi za takav tekst su objektivnost i tačnost. Objektivnost isključuje emocionalno obojen vokabular, uzvike, umjetničke okrete govora, ovdje je neprikladno pričati priču u prvom licu. Preciznost se često povezuje sa terminima. Kao ilustraciju može se navesti odlomak iz knjige Anatolija Fomenka „Metodematematička analiza istorijskih tekstova.”
Pri tome, stepen "složenosti" naučnog teksta prvenstveno zavisi od ciljne publike i od svrhe - kome je tačno delo namenjeno, koliko znanja ti ljudi navodno imaju, da li mogu razumjeti šta se govori. Jasno je da su na takvom događaju kao što je školski čas ruskog jezika potrebni jednostavni stilovi govora i izražavanja, a složena naučna terminologija je pogodna i za predavanje za studente viših razreda univerziteta.
Naravno, veliku ulogu igraju i drugi faktori - tema (u tehničkim naukama jezik je stroži i uređeniji nego u humanističkim), žanr.
Unutar ovog stila postoje strogi zahtjevi za dizajn pisanog rada: kandidatske i doktorske disertacije, monografije, apstrakti, seminarski radovi.
Podstilovi i nijanse naučnog govora
Pored stvarnog naučnog, postoje i naučni i obrazovni i popularni naučni podstilovi. Svaki se koristi za određenu svrhu i za određenu publiku. Ovi stilovi jezika su primjeri različitih, ali u isto vrijeme sličnih vanjskih komunikativnih tokova.
Naučni i obrazovni podstil je neka vrsta lagane verzije glavnog stila u kojem se piše literatura za one koji su tek počeli da proučavaju novo polje. Predstavnici - udžbenici za univerzitete, fakultete, škole (srednje škole), dio tutorijala, druga literatura kreirana za početnike (ispod je izvod iz udžbenika psihologije za univerzitete: autori Slastenin V., Isaev I. et al., "Pedagogija. Vodič za učenje ").
Podstil non-fiction lakše je razumjeti od druga dva. Njegova je svrha da publici objasni složene činjenice i procese jednostavnim i razumljivim jezikom. On je napisao razne enciklopedije "101 činjenica o…"
Formalni posao
Od 5 stilova ruskog jezika, ovaj je najformalizovaniji. Koristi se za komunikaciju između država i institucija međusobno i sa građanima. To je sredstvo komunikacije između građana u proizvodnji, u organizacijama, u uslužnom sektoru, u granicama obavljanja službene dužnosti.
Službeni poslovni stil klasifikuje se kao književni, koristi se u tekstovima zakona, naredbi, naredbi, ugovora, akata, punomoćja i sličnih dokumenata. Usmeni oblik se koristi u govorima, izvještajima, komunikaciji u okviru radnih odnosa.
Komponente formalnog poslovnog stila
Postoji nekoliko podstilova u opštoj kategoriji:
- Legislative. Koristi se usmeno i pismeno, u zakonima, uredbama, rezolucijama, uputstvima, pismima sa objašnjenjima, preporukama, kao i u uputstvima, član po član i operativnim komentarima. Usmeno saslušano tokom parlamentarnih rasprava i apela.
- Nadležni - postoji u usmenoj i pismenoj formi, koristi se za optužnice, kazne, naloge za hapšenje, sudske odluke, kasacione tužbe, procesne radnje. Osim toga, može se čuti tokom sudskih rasprava.debate, razgovori na prijemima građana i sl.
- Administrativno - implementirano u pisanoj formi u naredbama, poveljama, odlukama, ugovorima, ugovorima o radu i osiguranju, službenim pismima, raznim molbama, telegramima, testamentima, dopisima, autobiografijama, izvještajima, priznanicama, otpremnom dokumentacijom. Usmeni oblik administrativnog podstila - narudžbe, aukcije, komercijalni pregovori, govori na prijemima, aukcijama, sastancima, itd.
- Diplomatic. Ovaj žanr u pisanom obliku može se naći u obliku ugovora, konvencija, sporazuma, paktova, protokola, ličnih beleški. Usmeni oblik - saopštenja, memorandumi, zajedničke izjave.
U formalnom poslovnom stilu aktivno se koriste stabilne fraze, složeni veznici i verbalne imenice:
- na osnovu…
- prema…
- na osnovu…
- zbog…
- sila…
- znači…
Samo naučni i formalni poslovni stilovi jezika imaju jasne forme i strukturu. U ovom slučaju ovo je izjava, životopis, memorandum, lična karta, vjenčani list i ostalo.
Stil karakteriše neutralan ton naracije, direktan red reči, složene rečenice, sažetost, sažetost, nedostatak individualnosti. Posebna terminologija, skraćenice, poseban vokabular i frazeologija se široko koriste. Još jedna upečatljiva karakteristika je kliše.
Publicistički
Funkcionalni stilovi jezika su vrlo idiosinkratični. Publicitet nije izuzetak. Koristi se u medijimadruštvene periodike, tokom političkih, sudskih govora. Najčešće se njegovi uzorci mogu naći u radijskim i televizijskim programima, u novinskim publikacijama, u časopisima, brošurama, na skupovima.
Publicizam je dizajniran za široku publiku, tako da se ovdje rijetko nalaze posebni pojmovi, a ako i jesu, traže se objašnjenje u istom tekstu. Ne postoji samo u usmenom i pismenom govoru - ima ga iu fotografiji, kinu, grafičkim i vizuelnim, pozorišno-dramskim i verbalno-muzičkim formama.
Novinarski stil jezika ima dvije glavne funkcije: informativnu i utjecajnu. Zadatak prvog je da ljudima prenese činjenice. Drugi je stvoriti pravi utisak, uticati na mišljenje o događajima. Informativna funkcija zahtijeva izvještavanje o pouzdanim i tačnim podacima koji su od interesa ne samo za autora, već i za čitaoca. Uticaj se ostvaruje kroz lično mišljenje autora, njegove pozive na akciju, kao i način na koji je materijal predstavljen.
Pored specifičnih za ovaj određeni stil, postoje i zajedničke karakteristike za jezik u cjelini: komunikativna, ekspresivna i estetska.
Komunikativna funkcija
Komunikacija je glavni i opšti zadatak jezika, koji se manifestuje u svim svojim oblicima i stilovima. Apsolutno svi stilovi jezika i stilovi govora imaju komunikativnu funkciju. U novinarstvu su tekstovi i govori namijenjeni širokoj publici, povratna informacija se ostvaruje putem pisama i poziva.čitaoci, javne rasprave, ankete. Ovo zahtijeva da tekst bude čitljiv i lak za čitanje.
Izražajna funkcija
Novinarski tekst prikazuje ličnost svog autora, koji može izraziti svoj stav prema događajima, podijeliti svoje gledište. U različitim žanrovima, autor ima različit stepen slobode - emocionalnost je tipična za pamflet ili talk show, ali nije dobrodošla u informativnoj bilješci ili priopćenju.
Izražavanje ne treba prelaziti razumne granice - potrebno je poštovati norme govorne kulture, a izražavanje emocija ne može biti jedini zadatak.
estetska funkcija
Od svih 5 stilova ruskog govora, ova funkcija je dostupna samo u dva. U književnim tekstovima estetika igra važnu ulogu, u novinarstvu je mnogo manja. Međutim, mnogo je ugodnije čitati ili slušati dobro osmišljen, promišljen, skladan tekst. Stoga je poželjno obratiti pažnju na estetske kvalitete u bilo kojem od žanrova.
novinarski žanrovi
Postoji dosta aktivno korištenih žanrova unutar glavnog stila:
- govorništvo;
- pamflet;
- esej;
- reportaža;
- feljton;
- intervju;
- članak i ostalo.
Svaki od njih se koristi u određenim situacijama: pamflet kao vrsta umjetničkog i novinarskog djela obično je usmjeren protiv određene stranke, društvenog fenomena ili političkog sistema u cjelini, izvještaj je brz i nepristrasan izvještaj scena,članak je žanr kojim autor analizira određene pojave, činjenice i daje im vlastitu ocjenu i tumačenje.
Umjetnički stil
Svi stilovi jezika i stilovi govora nalaze svoj izraz kroz umjetničko. Prenosi osjećaje i misli autora, djeluje na maštu čitaoca. Koristi sva sredstva drugih stilova, svu raznolikost i bogatstvo jezika, odlikuje ga figurativnost, emocionalnost i konkretnost govora. Koristi se u fikciji.
Važna karakteristika ovog stila je estetika - ovdje je, za razliku od novinarstva, obavezan element.
Postoje četiri tipa umjetničkog stila:
- epic;
- lirski;
- dramatično;
- kombinirano.
Svaka od ovih vrsta ima svoj pristup prikazivanju događaja. Ako govorimo o epu, onda će ovdje glavna stvar biti detaljna priča o temi ili događaju, kada će sam autor ili jedan od likova djelovati kao narator.
U lirskoj naraciji akcenat je na utisku koji su događaji ostavili na autora. Ovdje će glavna stvar biti iskustva, šta se dešava u unutrašnjem svijetu.
Dramatični pristup prikazuje objekat u akciji, prikazuje ga okruženog drugim objektima i događajima. Teorija ova tri roda pripada V. G. Belinskom. U "čistom" obliku, svako od gore navedenih je rijetko. Nedavno su neki autori identifikovali još jedan rod - kombinovani.
Zauzvrat, epski, lirski,Dramski pristupi opisivanju događaja i predmeta podijeljeni su na žanrove: bajka, pripovijetka, pripovijetka, roman, oda, drama, pjesma, komedija i drugi.
Umjetnički stil jezika ima svoje karakteristike:
- koristi se kombinacija jezičkih alata drugih stilova;
- forma, struktura, jezički alati su odabrani u skladu sa namjerom i idejom autora;
- upotreba posebnih govornih figura koje daju boju i slike tekstu;
- Estetička funkcija je od velike važnosti.
Tropi (alegorija, metafora, poređenja, sinekdoha) i stilske figure (default, epitet, epifora, hiperbola, metonimija) se ovdje široko koriste.
Umjetnička slika - stil - jezik
Autoru bilo kojeg djela, ne samo književnog, potrebna su sredstva da stupi u kontakt sa gledaocem ili čitaocem. Svaka umjetnička forma ima svoje sredstvo komunikacije. Ovdje dolazi trilogija - umjetnička slika, stil, jezik.
Image je generalizirani stav prema svijetu i životu, koji umjetnik izražava uz pomoć odabranog jezika. Ovo je neka vrsta univerzalne kategorije kreativnosti, oblik interpretacije svijeta kroz stvaranje estetski aktivnih objekata.
Umjetničkom slikom naziva se i svaka pojava koju autor ponovo kreira u djelu. Njegovo značenje otkriva se tek u interakciji sa čitaocem ili gledaocem: šta će tačno čovek razumeti, videti zavisi od njegovih ciljeva, ličnosti, emocionalnog stanja, kulture i vrednosti u kojima je odgajan.
Drugi element trijade "slika - stil - jezik" imaodnos prema posebnom rukopisu, karakterističnom samo za ovog autora ili doba kombinacije metoda i tehnika. U umjetnosti se razlikuju tri različita koncepta - stil epohe (obuhvaća povijesni vremenski period, koji je karakteriziran zajedničkim crtama, na primjer, viktorijansko doba), nacionalni (označava karakteristike koje su zajedničke određenom narodu, nacije, na primjer, japanski stil) i pojedinca (govorimo o umjetniku čiji rad ima posebne kvalitete koji nisu svojstveni drugima, na primjer, Picassu).
Jezik u bilo kojoj vrsti umjetnosti je sistem figurativnih sredstava osmišljen da služi ciljevima autora pri stvaranju djela, alat za stvaranje umjetničke slike. Omogućava komunikaciju između kreatora i publike, omogućava vam da "nacrtate" sliku sa istim jedinstvenim stilskim karakteristikama.
Svaka vrsta kreativnosti koristi svoja sredstva za to: slikanje - boja, skulptura - volumen, muzika - intonacija, zvuk. Zajedno čine trojstvo kategorija - umjetnička slika, stil, jezik, pomažu da se približimo autoru i bolje razumijemo ono što je stvorio.
Treba shvatiti da, uprkos razlikama među njima, stilovi ne formiraju odvojene, čisto zatvorene sisteme. Oni su u stanju i stalno se međusobno prožimaju: ne samo umjetnički koristi jezična sredstva drugih stilova, već i službeni poslovni ima mnogo međusobnih točaka sa naučnim (jurisdikcijski i zakonodavni podtipovi su po svojoj terminologiji bliski sličnim naučnim disciplinama).
Poslovni vokabular prodire u kolokvijalni govor, i obrnuto. Publicistički tip govora uusmeni i pismeni oblik usko su isprepleteni sa područjem kolokvijalnih i nefikcijskih stilova.
Štaviše, trenutno stanje jezika nikako nije stabilno. Tačnije bi bilo reći da je u dinamičkoj ravnoteži. Novi koncepti se stalno pojavljuju, ruski rečnik se popunjava izrazima koji dolaze iz drugih jezika.
Kreirajte nove oblike riječi uz pomoć postojećih. Nagli razvoj nauke i tehnologije takođe aktivno doprinosi obogaćivanju naučnog stila govora. Mnogi koncepti iz oblasti umjetničke naučne fantastike prešli su u kategoriju sasvim službenih pojmova koji imenuju određene procese i pojave. I naučni koncepti su ušli u svakodnevni govor.
