Rječnik ruskog jezika je bogat i raznolik. Ali uobičajeni vokabular se nesumnjivo smatra najvažnijim dijelom. To je srž, bez koje je nemoguće zamisliti jezik i razgovor, uključuje uobičajene riječi koje označavaju pojmove koji se koriste posvuda. Mogu se čuti na ulici, na poslu, u školi, u prodavnici, drugim riječima, bilo gdje. Narodni rečnik je osnova književnog narodnog rečnika, veoma važan materijal za govor na maternjem jeziku. Ovo je osnova koja vam pomaže da obogaćujete i poboljšavate svoj vokabular. Njegov značaj se ne može potcijeniti. Gotovo sve jedinice narodnog vokabulara koriste se aktivno i stalno, mogu se naći u svakom govornom stilu.
Uobičajene i stilski neutralne riječi
Na ruskom ima mnogo riječi koje su poznate i svima dostupne, a koje se mogu koristiti iu razgovoru i pisanju. Primjer jeslijedeće leksičke jedinice: "rijeka", "zemlja", "šumica", "bumba", "šetati", "jesti", "zima", "uhvatljiv", "raditi", "čitati", "novine", " žena "," rečenica "," osoba ", itd. Postoje i neutralne riječi koje se mogu naći i u naučnom radu i u običnom razgovoru; mogu se vidjeti iu službenim novinama iu pismu prijatelja. U ruskom jeziku ima mnogo takvih leksičkih jedinica. Uobičajene riječi, primjeri kojih sada znate, uobičajene su u cijeloj zemlji. Koriste se i u nekim drugim državama gdje ljudi govore ruski.
Emocionalno ekspresivni vokabular
Pored stilski neutralnih leksičkih jedinica, među uobičajenim riječima ima i onih koje može izgovoriti svaka osoba, ali samo ponekad. Mora postojati prilika za ovo. Na primjer, riječi: "zemlica", "greška", "novine", "bradati", "kvadrat" - razlikuju se od stilski neutralnih leksičkih jedinica po tome što se mogu nazvati emocionalnim ili čak izražajnim. To se jako osjeti kada se izgovaraju. Emocionalna obojenost prenosi se uz pomoć svih vrsta sufiksa, koji mogu biti pogrdno-uveličavajući ili umanjivo-mazujući, a ekspresivnost se postiže neobičnom figurativnošću riječi koje se koriste u govoru. Saying likeleksičke jedinice, osoba pokazuje svoj dobar ili loš odnos prema događaju ili predmetu. I nije iznenađujuće što se takve riječi vrlo rijetko koriste u naučnim i poslovnim radovima. Emocionalno ekspresivne leksičke jedinice se ne koriste u svim stilovima govora. U pravilu se aktivno koriste u običnim razgovorima, a mogu se čitati iu štampanim publikacijama. Nemoguće je zamisliti kako bi ljudi govorili da nije bilo sveprisutnih uobičajenih riječi. Pojmovi su potpuno različiti, odnose se na stručni rečnik. Nemojte ih brkati sa uobičajenim riječima. Ovo je velika greška.
Dijalektalne i profesionalne riječi koje su postale uobičajene
Ali iz svega navedenog ne proizilazi da su najčešće korištene riječi zatvoreni vokabular na koji ni na koji način ne utiče. Ne bi trebao tako razmišljati. Naprotiv, ovom vokabularu se mogu dodati izrazi (posebni ili dijalekatski), čija je upotreba ranije bila ograničena. Na primjer, riječi: "šaren", "tiranin", "zamoran", "gorući", "gubitnik", "običan" - početkom 19. stoljeća nisu bile uobičajene kao sada: opseg njihovog upotreba je bila ograničena na dijalekt ili posebnu sferu. A sada se ove leksičke jedinice najčešće koriste. Zanimljivo, zar ne? Uobičajene riječi u ruskom jeziku od velikog su interesa za mnoge istraživače. osim toga,često ih traže da ih prepoznaju stranci koji idu u Rusiju.
Zaboravljene uobičajene leksičke jedinice
Takođe, neke najčešće korišćene leksičke jedinice mogu vremenom nestati iz kolokvijalnog govora, sužavajući njihov opseg. Na primjer, riječi "brezg" (zora) i "guša" (jesti) trenutno se koriste samo u nekoliko ruskih dijalekata. Mnogi ih se više ne sjećaju. Dešava se da leksička jedinica prestane da se koristi i postane profesionalni žargon. Većina ljudi postepeno zaboravlja ovu riječ, što je pomalo tužno. Uobičajene riječi su leksičke jedinice koje se mogu potpuno izbrisati iz sjećanja ljudi. Nažalost, ovo je istina.
Narodni vokabular ima suprotnost - riječi ograničene upotrebe. Mogu se čuti dok su među ljudima određene profesije ili žive na istoj teritoriji.
Dijalektizmi
Takođe je potrebno uzeti u obzir riječi koje su dijalekatske. Koriste ih u svom govoru ljudi koji nastanjuju određeno geografsko područje. Dijalekatske leksičke jedinice najčešće se koriste u jednostavnim razgovorima. I ovo je sasvim razumljivo. Uostalom, dijalekt se uglavnom odnosi na usmeni govor ljudi koji žive u selima. To će biti neshvatljivo za autsajdera. Međutim, seljani, naravno, znaju i uobičajene riječi. Bilo bi glupo misliti da ih ne mogu koristiti u svom govoru.
Thandijalektizmi se razlikuju od uobičajenih riječi
Koja je razlika između dijalekta i uobičajenih riječi? Prvi se odlikuju užim područjem upotrebe, osim toga, karakteriziraju ih neke semantičko-leksičke, gramatičke, ali i fonetske karakteristike. S obzirom na njihove karakteristične karakteristike, može se razlikovati nekoliko vrsta dijalektizama. Koji?
Vrste dijalektizama
- Fonetski dijalektizmi su specifične leksičke jedinice. Šta se može reći o njima? Oni sadrže fonetske karakteristike dijalekta: "tipyatok", "Vanka", "bure" (u uobičajenom rječniku to je "ključala voda", "Vanka", "bure") - odnosi se na južnoruski; “kuricha”, “tselovek”, “tsyasy”, “nemchi” (drugim riječima, “pile”, “čovek”, “sati”, “Nemci”) su riječi koje se izgovaraju prilično neobično, karakteristične za nekoliko sjeverozapadnih dijalekata. Ljudima trećih strana njihov zvuk može izgledati pomalo čudno. Bliže su, naravno, uobičajenim riječima.
- Gramatički dijalektizmi su posebne leksičke jedinice. Šta se zna o njima? Imaju gramatička svojstva koja nisu karakteristična za književni jezik, a po svojoj morfološkoj strukturi nisu slične uobičajenim riječima. Rijetko ih možete čuti.
- Leksički dijalektizmi su riječi koje nisu slične uobičajeno korištenim riječima ni po značenju ni po obliku. Na primjer, indah - čak, kochet - pijetao, gutar - razgovor, neki dan - nedavno, itd.
Posebne i profesionalne riječi
Leksičke jedinice koje se obično mogu čuti u društvu ljudi određene vrste djelatnosti odnose se na posebne i stručne riječi. Koriste se u nekim oblastima tehnologije i nauke. Ova dva pojma moraju se razlikovati kako bi se razumjelo koja je riječ zvanično prihvaćena i stalno izgovarana (posebna), a koja se ekspresivno redefinira, promišlja nakon što je posuđena iz opšteg rječnika (profesionalna). Potonji su uobičajeni u rječniku ljudi mnogih vrsta aktivnosti. Stoga često korištene riječi ponekad izazivaju profesionalizam.
Posebni vokabular, po pravilu, potpuno "pokriva" određenu posebnu oblast tehnologije ili nauke: sve važne ideje i koncepti označeni su strogo utvrđenim terminima. Profesionalizam je malo drugačiji. Rijetko se predstavljaju kao sistem, jer su preuzete iz usmenih razgovora ljudi bilo koje specijalnosti. Profesionalizam se može nazvati prilično emotivnim i živopisnim riječima. Zvuče veoma ekspresivno. Svaka osoba treba da zna koje su uobičajene riječi, dijalektalne i stručne riječi.
