Quechua je jezik indijanskog naroda Južne Amerike, koji pripada istoimenoj lingvističkoj grupi. Ima najveći broj govornika u Americi. Smatrao se službenim jezikom države Chincha prije kolonizacije Južne Amerike, nakon - države Tahuantinsuyu. Trenutno, preko 14 miliona ljudi govori kečua u Južnoj Americi. Ponekad se koristi u Amazoniji kao lingua franca. U Argentini, Ekvadoru i Boliviji se naziva "Quichua". Moderna verzija književnog kečua koristi pismo zasnovano na španskoj verziji latinice i jasnim pravilima. Uči se u školama, ali ne svuda. Katolički misionari koristili su jezik kečua da pretvore južnoameričke Indijance u kršćanstvo. Prema SIL klasifikaciji, kečua dijalekti se smatraju različitim jezicima. Kuskan kečua se smatra književnom jezičkom normom.
Istorija i porijeklo
Quechua, zajedno sa Surom i Saimarom, ponekad se kombinuje u jednu jezičku grupu "Kecumara". Većina vokabulara u njima je identična, ima podudarnosti u gramatici, alinije moguće rekonstruisati zajedničkog pretka na osnovu ovih podataka. Quechua i Aymara pripadaju araukanskoj jezičkoj grupi Andske porodice, slični su Arawakan i Tupi-Guarani i dio su američke makrofamilije.
Quechua prije osvajanja
Prvobitno područje Quechua bilo je relativno malo i približno se protezalo do doline Cuso i nekih područja na karti Bolivije, poklapajući se s područjem jednog od dijalekata. Prema jednoj teoriji, jezik se počeo širiti iz drevnog grada Caral u centralnom Peruu.
Inke, koji su došli sa jugoistoka i govorili Capac Simi, cijenili su kombinaciju lakoće učenja i bogatstva kečua jezika, čineći ga državnim jezikom u njihovom carstvu. Kultura Činča stvorila je široku trgovačku mrežu na teritoriji Carstva Inka, a upotreba kečua u trgovačkim operacijama doprinela je njegovom brzom širenju u državi. To je omogućilo da jezik uskoro istisne druge dijalekte čak iu udaljenim područjima, na primjer, u modernom Ekvadoru, gdje je vladala Inka nekoliko decenija.
Oblast distribucije
Prema informacijama Kipukamayoks-Inka, područje distribucije kečuanskih jezika i njihov status bili su određeni zakonom pod Viracocha Inkom u XIV-XV vijeku. Prema naredbama, Quichua se smatrala glavnom u cijeloj državi zbog svoje lakoće i jasnoće. Na kartama Bolivije i Perua, oblast "jezika planinskih dolina" označena je kao oblast između Kuska i Čarkasija.
Praktično cijelo stanovništvo Tahuantinsuyuu vreme kada su se pojavili španski kolonijalisti, oni ne samo da su poznavali kečua, već su ga smatrali i svojim maternjim jezikom (pored zvaničnog Uruipukina i Inkamiaymara).
1533-1780
Katolički misionari, koji su vodili kršćanske propovijedi među narodima Južne Amerike, uključujući Kečua Indijance u Peruu, cijenili su mogućnosti jezika, jačajući njegovu poziciju. Biblija je prevedena na njega, što je olakšalo širenje kršćanske vjere.
Tokom perioda španske kolonizacije, kečua je zadržao status jednog od najvažnijih jezika u regionu. Svi službenici vicekraljevstva Perua trebali su ga znati, o njemu su se održavale propovijedi i sastavljali državni dokumenti. Italijanski istoričar Giovanni Anello Oliva primetio je da se Aymara i Quichua govore u provinciji Kusko, ali se u nekim selima Perua koriste jezici koji se međusobno radikalno razlikuju.
1781 - sredina 20. stoljeća
Quechua politiku su drastično promijenile španske kolonijalne vlasti nakon poraza ustanka Joséa Gabriela Condorcanca, prvenstveno u cilju sprječavanja i suzbijanja nacionalno-oslobodilačkih pokreta predvođenih narodima Anda. Javna upotreba je bila zabranjena i strogo kažnjena. Domaća aristokracija je gotovo potpuno ubijena, što je negativno uticalo na očuvanje jezika. Dugo vremena se smatrao za malog prestiža i bio je svojstven samo nižim klasama.
Položaj Quechua nije se mnogo promijenio nakon nezavisnosti Andskih zemalja 1820-ih, jerDugo vremena vlast je bila koncentrisana u rukama kreolske elite. Nastava kečua jezika za narod je nastavljena tek 1938.
Danas
Političke partije andskih zemalja 60-ih godina XX veka, pokušavajući da dobiju podršku masa i pod uticajem socijalističkih ideja i nacionalno-oslobodilačkog pokreta, počele su da pokreću programe u cilju vraćanja statusa Quechua. U maju 1975. jezik je postao zvaničan u Peruu, au avgustu 1977. - u Boliviji. Počeo je da proizvodi televizijske i radijske programe, izdaje novine. Pokrenuo nekoliko radio stanica, uključujući katolički "Glas Anda" u Ekvadoru.
Dijalekti i distribucija
Quechua se tradicionalno dijeli na dvije grupe dijalekata: Quechua I, također poznat kao Quechua B ili Waywash, i Quechua II - Quechua A ili Anpuna. Zbog jakih razlika jedni od drugih, dijalekti se često smatraju različitim jezicima.
Quechua I dijalekti i njihovo područje distribucije
Dijalekti ove jezičke grupe rasprostranjeni su na malom području u centralnom Peruu: od južne regije Juninna do sjevernog regiona Ancashna. Uključujući, u planinskim provincijama regija Icai, Lima i Huancavelica i malu enklavu u blizini sela Urpay, koje se nalazi u jugoistočnoj regiji La Libertad. Ovim dijalektom govori skoro 2 miliona ljudi, dok se smatra najkonzervativnijom jezičkom grupom koja je zadržala izvorne jezičke karakteristike.
Quechua II grupe dijalekata i njihova distribucija
Oblast distribucije ovih dijalekata je ogromna zbog velikog broja Indijanaca koji govore kečua. Lingvisti razlikuju nekoliko podgrupa dijalekata, podijeljenih na južne i sjeverne grane:
- II-A, ili yunkai. Heterogeni dijalekti uobičajeni u zapadnom dijelu Perua. U vlasništvu su 66 hiljada ljudi. U istu grupu spada i dijalekt sela Pacaraos, koji se nalazi u provinciji Huaral, departman Lima, koji je danas, nažalost, izgubio izvorne govornike. Navedeni dijalekti se smatraju srednjim između kečua I i kečua II, dok se severni dijalekti odlikuju sličnostima sa kečua II i kečua II-C, a dijalekt sela Pacaraos sličan je dijalektima kečua I, budući da je bio okružen njima. S obzirom na to, neki lingvisti ga pripisuju ovoj grupi, iako se može smatrati punopravnom granom.
- II-B, ili sjeverni činčaj. Dijalekti ove podgrupe su uobičajeni u sjevernom Peruu, Ekvadoru, regijama Kolumbije i nekim regijama Bolivije. Izvorni govornici - skoro 2,5 miliona ljudi. Na "šumske" dijalekte jezika snažno su utjecali jezici koji su bili u upotrebi prije širenja i asimilacije kečua, na primjer, saparo.
- II-C, ili južni činčaj. To je jezik koji se govori u Boliviji, južnom Peruu, Čileu i Argentini. Broj govornika je više od 8,7 miliona ljudi. Književni kečua baziran je na dijalektima ove grupe, dok su vokabular i fonetika južnog kečua vezani za aymara.
Quechua dijalekti su široko rasprostranjeni u planinskim regijama Perua, priobalnim gradovima, posebno u Limi, glavnom gradu zemlje.
Grupe dijalekta su međusobno razumljive samo u ograničenoj mjeri. Govornici južnjačkih dijalekata mogu se dobro razumjeti. Praktično ista situacija je i sa govornicima sjeverne podgrupe dijalekata (s izuzetkom "šumskih" dijalekata). Uzajamno razumijevanje između sjeverne i južne Quechua je teško.
kreolski jezici i pidžini
Quechua je postao osnova za tajni jezik Callahuaya, koji su koristile žene iscjelitelji. Na mnogo načina, bio je zasnovan na vokabularu mrtvog pukina. Osim toga, neki kečua-španski kreolski jezici kombinuju kečuansku gramatiku i španski vokabular.
Pisanje
Dugo se vjerovalo da Inke nemaju punopravni pisani jezik. Ovo gledište bilo je od koristi španjolskim kolonijalistima, koji su mogli nametnuti svoje moralne i kulturne vrijednosti autohtonim narodima Anda. Međutim, postoje dokazi koji dokazuju da su tokaku uzorci na tkaninama i keramici Inka pisali. Osim toga, bilo je spominjanja činjenice da su Inke svoju kroniku držale na zlatnim pločama.
Quechua je počela da se piše španskom azbukom nakon osvajanja, ali značajna razlika između fonemskih sistema španskog i kečuaskog jezika dovela je do raznih problema i nedoslednosti. Nakon nekoliko reformi - 1975. i 1985. - standardna abeceda južnog Kečua počela je da ima 28 slova.
Trenutni status
Quechua, poput Aymara i Španije, stekla je državni status u Boliviji i Peruu od 70-ih godina XX vijeka, od 2008.godine - u Ekvadoru u rangu sa španskim i Shuarom. Prema kolumbijskom ustavu, američki jezici dobijaju zvanični status u oblastima u kojima se najviše govore.
