U našem vremenu, nije svaka jednostavna, pa čak i visoko obrazovana osoba upoznata sa pojmom "Volapyuk". Ova pomalo smiješna i čudna riječ došla je do nas iz Njemačke krajem 19. stoljeća i postala poznata kao umjetno stvoren jezik. Izgovorila ga je i snimila svjetska elita, koja je uključivala doktore, filologe, pisce i astronome.
Autor jezičkog remek-djela
Dakle, Volapuk je međunarodni jezik koji je 1879. godine osnovao njemački katolički svećenik po imenu Johann Martin Schleyer. U maju ove godine pojavile su se najobičnije novine u Bavarskom okrugu, ali je uslijedio cijeli projekat kao dodatak njemu. U njemu su ocrtane gramatičke, morfološke i mnoge druge karakteristike umjetno stvorenog jezika namijenjenog obrazovanim ljudima širom svijeta. Godinu dana kasnije, Schleyer objavljuje knjigu koja se zove "Volapjuk - svjetski jezik". Prošla je još jedna godina, a na ovom novom i još nepoznatom jeziku počele su da se štampaju novine, a kasnije i prve međunarodnekongres.
Godine popularnosti
Oko 1884. godine, širom Evrope, a dijelom i u Americi iu naprednim azijskim zemljama, volapuk je bio veoma popularan i proučavan jezik. Na njemu se štampaju brojni časopisi i novine, izučava se na kursevima, školama i univerzitetima. Mnogi znanstvenici koriste Volapuk u svojim doktorskim disertacijama i razvoju. Zabilježen je i slučaj kada je vještački stvoren jezik postao maternji za osobu. Riječ je o kćeri njemačkog istraživača Volapuka Henryja Kohna, s kojom je njen otac od kolijevke govorio jezikom, koji je za njega postao predmet strasti. Sve do 1890-ih, cijeli naučni svijet je doslovno bio zaokupljen ne samo proučavanjem Volapuka, već i njegovom stalnom primjenom u radu i svakodnevnom životu.
Osnovni jezik
Već smo utvrdili da je volapuk vještački jezik, ali kako je i na osnovu čega nastao? Počnimo od njegovog autora, sveštenika koji je bio rodom iz Nemačke i samim tim je čitavog života govorio nemački. Cilj mu je bio da stvori svojevrsni prototip svog maternjeg govora i pisanja, ali uz neka prilagođavanja koja bi, po njegovom mišljenju, pojednostavila cijelu sliku. Abeceda je zasnovana na latinici, dopunjenoj sa nekoliko nepostojećih samoglasnika. Leksički sastav su najprepoznatljivije riječi jezika romano-germanske porodice, ali su im korijeni promijenjeni do neprepoznatljivosti. Treba odmah reći da mu je sve najzahtjevnijekarakteristike su se, štaviše, umnožile i postale još uočljivije i složenije. Najupečatljiviji primjer ovoga su dugačke riječi, koje se sastoje od tri ili četiri dijela.
Koja je bila jednostavnost jezika?
Na prvi pogled uvijek se činilo da je Volapuk jednostavan jezik, lak za učenje i pamćenje. Činjenica je da su neki aspekti zaista bili vrlo privlačni:
- Nedostaje komplikovano pravopis.
- Nije postojao dvojni broj (pojavljuje se samo na ruskom i arapskom).
- Nije bilo dvosmislenih riječi.
- Naglasak je uvijek bio fiksiran.
Može se reći da su Volapukove čari tu završile. Svi koji su pokušali da ga nauče u budućnosti susreli su se kao zbirka svih složenosti njemačkog, engleskog, španskog, pa čak i ruskog, dopunjena izmišljenim oblicima i okretima.
Opadanje popularnosti
Dugi niz godina kriptograf Akademije Volapyuk bio je August Kerkgoffs, koji je, pažljivo proučavajući ovaj jezik, odmah otkrio sve njegove nedostatke. Ukazujući na minuse autoru Martinu Šelejeru, izazvao je protest potonjeg. Sveštenik je insistirao da je ovaj jezik njegova zamisao, u kojoj ništa ne treba menjati. Ovaj sukob je izazvao daljnji razlaz, tokom kojeg su mnogi pristaše Volapuka otišli u druge jezične projekte - Idiom Neutral i Esperanto. Inače, pojava ovog potonjeg jezika 1887. pogoršala je situaciju Volapjuka. Esperanto je bio mnogo jednostavniji leksički igramatički, u njemu su sve riječi bile prepoznatljive, pa čak i pojednostavljene.
Sada je Volapuk mrtav jezik, koji se više ne objavljuje ni u najtajnijim naučnim novinama i časopisima. Ne studira se na filološkim fakultetima, ne predaje se na postdiplomskim školama.
