Šta je narodni jezik? Ovo je prilično čest fenomen u ruskom jeziku. Sada se takve "riječi" mogu čuti od predstavnika različitih sektora društva. Ne postoji tačna definicija ovog koncepta. U ovom radu pokušaćemo da analiziramo reči narodnog jezika iz različitih uglova i razumemo njihovu ulogu u književnom ruskom jeziku.
Definicija koncepta
Dakle, šta je narodni jezik? Veoma je teško definisati ovaj fenomen. Smatra se da slabo obrazovani stanovnici naše zemlje koriste takve jezičke oblike. Ovo posljednje je od velike važnosti, jer ne postoji niti jedan jezik koji koristi takve oblike. Također napominjemo da su književni jezik i narodni jezik međusobno povezani. Većina autora koristi ovu tehniku za razlikovanje društvenih slojeva u djelu.
Pazite kako razgovarate sa ukućanima, iako to ne primjećujemo, koristimo dosta narodnog jezika, vjerovatno riječi "telly", "dividish", "nestašan", "prepirka" itd. Lakše je nego reći: TV,DVD plejer, dodati dodatni nepotreban posao i slično. Svi nas razumiju, jer je ruski narodni jezik čvrsto ukorijenjen u našim životima.
Ovisnost o obrazovanju
Smatra se da narodni jezik u usmenom i pisanom govoru osobe direktno zavisi od njegovog statusa, položaja i obrazovanja. Najskloniji upotrebi narodnog jezika zauzimaju sljedeće pozicije:
- Vozači.
- Nekvalifikovani radnici.
- trgovinski radnici.
- graditelji i tako dalje.
Odnosno, ovisnost o ovim oblicima riječi je obrnuto proporcionalna statusu osobe. Ova kategorija uključuje i ljude koji rade u agencijama za provođenje zakona. Zašto se ovo dešava? U vojsci se tokom komunikacije koristi tzv. vojnički sleng, odnosno narodni jezik sa primjesom tehničkog žargonskog rječnika.
Klasifikacija narodnog jezika
Sljedeći tipovi ovog fenomena se dijele na ruskom:
- Kolokvijalni-1.
- Kolokvijalni-2.
Prilično lako za pamćenje, ali su često zbunjeni, detaljnije ćemo analizirati svaki od njih kako ne bi došlo do nesporazuma po ovom pitanju. Da bismo sistematizirali znanje, dodatno ćemo dati tabelu koja će vam pomoći da jednom zauvijek konsolidujete proučeno gradivo.
kolokvijalni-1
Razmotrimo prvu vrstu. Šta je narodni jezik-1 i za koga je karakterističan? L. I. Skvorcov, poznati istraživač, izdvojio je grupu ljudi koji su skloni potrošnji podatakariječi:
- Starije osobe.
- Nisko obrazovani.
- Sa slabim kulturnim nivoom.
Napomena, veoma je važno da osnovu grupe čine stariji ljudi, najčešće žene.
Fonetika
Kolokvijalizam je oblik ruskog jezika, koji nije tipičan za sve. Analizirajmo fonetiku prvog tipa.
- Umekšajte suglasnike tamo gdje je to neprikladno (npr. con'ver't).
- Propušteni samoglasnici (npr. aradrom).
- Neprikladna upotreba zvuka "v" (npr. rad'iva).
- Umetnite samoglasnike (rublja).
Iz nekog razloga odmah mi pada na pamet dijalekt moje voljene bake, izranjaju slike seoskog zaleđa, smirenost.
Obilježja narodnog jezika prve vrste
Hajde da analiziramo najpopularnije trenutke:
- Promena reči po padežima ili licu dovodi do pogrešnog formiranja primljenog (hoću, hoću, hoću, hoću).
- Rodne nedosljednosti u frazama (gusti džem).
- Promena završetka imenica muškog roda, sa slovom "u" (na plaži, na gas).
- Završava se na -ov i -ev (rublje, mests, itd.).
- Deklinacija riječi koje nisu flektirane (potičemo iz roda).
Rečnik
Što se tiče ovog odeljka ruskog jezika, i ovde postoji niz karakteristika, na primer: upotreba reči svojstvena isključivo svakodnevnoj komunikaciji, one nisu književne reči (ljut, dođavola, okreni se, upravo sada, i tako dalje). Sekundakarakteristika - upotreba riječi u značenju različitom od književnog. Primjer je zamjena "poštovanja" umjesto "ljubav": ne poštujem slani paradajz.
Netačna upotreba riječi "kuga", na primjer: kuga, gdje si pobjegao?! Ovdje je, držeći se normi književnog jezika, prikladnije biti lud ili neuravnotežen. Još jedan upečatljiv i nezaboravan primjer je upotreba "šetnje" u smislu - "imati blizak odnos". Primjer: hodala je s njim oko godinu dana.
Ko ima tendenciju da koristi drugu vrstu narodnog jezika
Istraživač L. I. Skvortsov otkrio je da ovaj oblik koriste predstavnici mlađe generacije sa niskim stepenom obrazovanja i kulturnog razvoja. Već smo rekli da je moguće napraviti podjelu po spolu, prvi tip koriste uglavnom starije žene, ali narodni jezik-2 se uglavnom čuje od muškaraca.
Imajte na umu da ne postoji toliko obilje karakteristika kao prva vrsta, budući da je mlađa i manje proučavana. Dakle, šta je narodni jezik-2? To je nešto između književnog govora i žargona (i društvenog i profesionalnog).
Takav književni narodni jezik je most kojim nove riječi i njihovi oblici ulaze u naš jezik. Mediji:
- Ruralni ljudi.
- Gradsko stanovništvo koje karakteriše dijalektalno okruženje.
- Građani sa niskim stepenom obrazovanja i angažovani na nekvalifikovanom radu.
Najpopularnija zanimanja: prodavači, čistači, portiri, frizeri, konobari i tako dalje.
Odnos između književnog jezika i narodnog jezika
Mora da ste primijetili da u svakodnevnom životu često koristite riječi koje nisu tipične za književni jezik. Kako su došli do nas? Zahvaljujući žargonu svojstvenom određenoj društvenoj grupi ili profesiji. Kako bismo razjasnili o čemu je riječ, navešćemo primjere: „probijanje“– neuspjeh; "relax" - opustiti se; "nasilnik" - osoba koja ne prepoznaje nikakvu normativnost u svom ponašanju i tako dalje.
Uprkos činjenici da ovo nije književni jezik, riječi su vrlo čvrsto ukorijenjene u našem leksičkom skupu.
Stol
Da bismo konsolidirali materijal, okrećemo se obećanoj tački sistematizacije znanja.
| Pogledaj | Karakteristike | Koga karakteriše upotreba |
| kolokvijalni-1 | Dobro proučavana vrsta, postoji niz pravila za razlikovanje narodnog jezika prvog tipa | Pripadnost gradskom stanovništvu, starost, nisko obrazovanje, nizak kulturni nivo. Obično ga koriste starije žene. |
| Kolokvijalni-2 | Manje proučavana vrsta, to je zbog činjenice da je narodni jezik drugog tipa prilično mlada industrija. | Mlada generacija i ljudi srednjih godina sa niskim stepenom obrazovanja i istim kulturnim nivoom. |
Zaključnorecimo da je upotreba narodnog jezika u usmenom i pisanom govoru tipična za gradsko stanovništvo, ali samo da bi dala specifičnu nijansu. Kako bi prenijeli svoja osjećanja, kako bi svoju priču više zasitili bojama, ljudi koriste ovu tehniku, a pritom su potpuno svjesni njene neispravnosti. Samo u ovom slučaju narodni jezik ne nosi nikakvu negativnu konotaciju.
Mnogi to koriste i kao psovke, po pravilu se radi o slabo obrazovanoj populaciji, nesposobnoj da izrazi svoje misli na književnom jeziku. Sve to dovodi do raslojavanja jezika i njegove degradacije. Narodni jezik je prikladan samo u onim slučajevima kada se koristi kao stilsko sredstvo, ali ako se koristi u svakodnevnom životu, tada će govor imati negativnu konotaciju. Preporučujemo vam da takve riječi ne koristite u komunikaciji s drugim ljudima, jer sagovornik može posumnjati u kvalitet vašeg obrazovanja i kulturni nivo.
