Dogodilo se da se u modernom svijetu koncepti maternjeg i nacionalnog jezika miješaju. Između njih praktično postoji znak jednakosti, što je, u stvari, potpuno pogrešno.
Razlika između nacionalnog i maternjeg jezika
Na primjer, razmotrite sljedeću situaciju: osoba iz Rusije je emigrirala u Sjedinjene Države i na kraju postala državljanin. Od tada je njegov nacionalni jezik engleski. Da li ga to čini porodicom? Naravno da ne.
Gdje god da se čovjek nalazi, samo će mu skup leksema na koje razmišlja, a koje je bukvalno upio s majčinim mlijekom, biti izvorni.
Koncept nacionalnog jezika
Postoje i druge poteškoće po ovom pitanju. Na primjer, mnogi lingvisti ga izjednačavaju sa službenim jezikom zemlje, što nije uvijek legalno. Uglavnom, nacionalni jezik je određeni jezik naroda, koji se možda ne poklapa sa jezikom dokumentacije određene zemlje.
Tipičan primjer su jezici Indijanaca koji žive u Americi u rezervatima. Engleski će se smatrati njihovim službenim jezikom, ali to nijenegira činjenicu da ove grupe imaju svoj nacionalni jezik.
Još jedan primjer je istočni dio Ukrajine, koji se najvećim dijelom sastoji od ruskih imigranata. Na zakonodavnom nivou ukrajinski se za njih smatra službenim. Gotovo cijelo stanovništvo ove teritorije tečno govori njime, međutim, nacionalni jezik za njih je ruski.
Veza književnosti
Drugim kamenom temeljcem u ovoj stvari smatra se poistovjećivanje nacionalnog jezika sa književnim. Naravno, to će biti suštinski pogrešno, jer su ove pojave veoma karakteristične i postoje, iako u vezi jedna s drugom, ali pre u situaciji interakcije nego slučajnosti.
Ne zaboravite da je jezik, prije svega, sistem znakova. Ovo se odnosi na bilo koju od njegovih manifestacija, bilo da se radi o prilozima, dijalektu ili književnom jeziku. Svi oni formiraju niz sistema čiji se elementi mogu poklapati, ili se mogu radikalno razlikovati.
Dakle, riječi koje se odnose na književni jezik mogu se odnositi i na nacionalni jezik, dok je obrnuta situacija jednostavno nemoguća.
Veliki i moćni
Kao što je ranije pomenuto, nacionalni ruski jezik ne mora da funkcioniše isključivo na teritoriji Rusije. U ovom slučaju, odlučujući faktor nije zakonodavstvo, već mentalitet ljudi, njihovo samoopredjeljenje i stav.
Uglavnom, čovjek poima okolinu kroz prizmu jezika. Određene lekseme nas uzrokujuu umu asocijacije na određenu sliku, koja je pak povezana s jednom ili drugom stvarnošću. Nacionalni jezik u ovom slučaju igra izuzetno važnu ulogu, jer određuje zajedništvo pojmova koje percipiraju predstavnici istog naroda. Dakle, shodno tome, nacionalni ruski jezik daje svakom svom govorniku određenu, drugačiju od bilo koje druge slike svijeta i bića općenito.
Rusi
Malo ranije je dat primjer Indijaca koji žive u Sjedinjenim Državama, ali zadržavaju svoj nacionalni jezik. Neko može reći da je potpuno ista situacija i na teritoriji Rusije, gde živi ogroman broj nacionalnosti, a primedba će, u suštini, biti legitimna.
U ovom slučaju, ključno pitanje je samoopredjeljenje ovih nacionalnosti - svi oni sebe identifikuju kao Rusi u jednom ili drugom stepenu. Dakle, može se tvrditi da su u jednom dijelu nacionalni jezik, državni jezik i ruski identične pojave.
Oblici postojanja
Sasvim je prirodno da se tako širok, gotovo sveobuhvatan pojam, kao što je jezik naroda, jednostavno ne može ograničiti ni na jedan specifičan okvir. Već je ranije rečeno da je književni jezik srodan pojam koji ulazi u interakciju, ali ne i identičan. Nije sve tako jednostavno kao što se čini na prvi pogled.
Narodni jezik, čiji oblici postojanja mogu biti veoma različiti, praktično je neograničen u smislu obrazovanjaoblici riječi i područja upotrebe. Književnost je vrhunac jezika naroda. Ovo je najnormalizovaniji, filigranski deo.
Ipak, postoje i druga područja postojanja koja se jednostavno ne mogu napustiti. Milioni filologa širom svijeta kontinuirano proučavaju nacionalni jezik, oblike postojanja i njegov razvoj.
Na primjer, jedan od ovih oblika se lako može nazvati teritorijalnim dijalektima, koji nemaju nikakve veze s književnim jezikom. Istovremeno, dijalektizmi mogu biti veoma različiti: leksički, sintaktički, pa čak i fonetski, što treba shvatiti kao razliku u izgovoru riječi.
Još jedan punopravni oblik postojanja nacionalnog jezika može se sa sigurnošću nazvati urbanim narodnim jezikom. Mogu se izraziti kako u pogrešnom formiranju paradigmi deklinacije, tako i u banalnom rasporedu naglasaka. Osim toga, uobičajena pojava u ovom slučaju je nepravilna upotreba rodne kategorije. Ovo također uključuje "lože" koje su danas tako uobičajene umjesto "prtljage".
Konačno, profesionalni i društveni žargoni lako se uklapaju u koncept nacionalnog jezika.
Putevi postajanja
Naravno, ovako složen sistem na više nivoa jednostavno ne može nastati od nule. Engleski nacionalni jezik, koji funkcioniše ne samo u Velikoj Britaniji, već iu SAD-u, Kanadi, kao i svaki drugi, a još više ruski, postepeno je postao takav.
U našem slučaju, proces formiranja je započeo u 17. vijeku, kada jekonačno formirali našu rusku naciju.
Proces razvoja jezika je potpuno kontinuiran, svakim danom u njemu se pojavljuje sve više i više novih riječi koje na kraju u potpunosti ulaze u leksički sistem i više ne izazivaju nerazumijevanje ili iznenađenje. Na primjer, danas niko ne može biti iznenađen riječima poput "škola", "publika" ili "advokat" - značenje svake je sasvim očigledno. Štaviše, lekseme nam izgledaju iskonski ruski, dok su u početku bile vlasništvo latinskog.
Proces formiranja i razvoja narodnog jezika potpuno je neraskidivo povezan sa samim narodom, koji ga iz dana u dan stvara, dopunjuje i obogaćuje. Neke riječi postepeno izlaze iz upotrebe, zamjenjuju ih druge ili se potpuno zaboravljaju zbog nedostatka realnosti koje znače.
S vremenom se naglasak u riječi može promijeniti, pa čak i njena semantika - iz susjednog u suprotan. Ipak, nacionalni jezik ruskog naroda uvijek ostaje takav, sjedinjujući u sebi tu samu dušu - zajedničku svima, jedinstvenu i nerazdvojivu. On ne samo da nam dozvoljava da vidimo svijet na svoj način, već ga i stvara za sve nas.
