Jedan od najzanimljivijih mrtvih jezika je staroslavenski. Riječi koje su bile dio njegovog rječnika, gramatička pravila, čak i neke fonetske karakteristike i pismo postale su osnova savremenog ruskog jezika. Pogledajmo kakva je to vrsta jezika, kada i kako je nastao, te da li se danas koristi i na kojim područjima.
Razgovaraćemo i o tome zašto se izučava na univerzitetima, a pomenućemo i najpoznatija i najznačajnija dela o ćirilici i staroslavenskoj gramatici. Sjetimo se i Ćirila i Metodija, svjetski poznate solunske braće.
Opće informacije
Uprkos činjenici da naučnici više od jednog stoljeća posvećuju pažnju ovom jeziku, proučavajući staroslavensko pismo i historiju njegovog razvoja, o njemu nema toliko podataka. Ako je gramatička i fonetska struktura jezika, leksički sastav manje-više proučen, onda je sve što je vezano za njegovo porijeklo još uvijek pod znakom pitanja.
KrivicaTo je zato što sami kreatori pisanja ili nisu vodili evidenciju o svom radu, ili su ti zapisi vremenom potpuno izgubljeni. Detaljno proučavanje samog pisanja počelo je tek nekoliko vekova kasnije, kada niko nije mogao sa sigurnošću reći koja je vrsta dijalekta postala osnova ovog pisanja.
Smatra se da je ovaj jezik veštački stvoren na osnovu dijalekata bugarskog jezika u IX veku i da se koristio na teritoriji Rusije nekoliko vekova.
Vrijedi napomenuti da se u nekim izvorima može naći sinonimni naziv za jezik - crkvenoslavenski. To je zbog činjenice da je rođenje književnosti u Rusiji direktno povezano s crkvom. U početku je književnost bila crkvena: prevodile su se knjige, molitve, parabole, a stvarali su se i originalni spisi. Osim toga, uglavnom su samo ljudi koji služe crkvi govorili ovim jezikom.
Kasnije, razvojem jezika i kulture, staroslovenski je zamijenjen staroruskim jezikom, koji se u velikoj mjeri oslanjao na svog prethodnika. Desilo se to oko 12. veka.
Ipak, staroslavensko početno slovo je do nas došlo praktično nepromijenjeno i koristimo ga do danas. Koristimo i gramatički sistem, koji je počeo da nastaje još pre pojave staroruskog jezika.
Verzije za kreiranje
Smatra se da staroslavenski jezik svoju pojavu duguje Ćirilu i Metodiju. I to je podatak koji nalazimo u svim udžbenicima o istoriji jezika i pisanja.
Braća su na osnovu jednog od Solunskih dijalekata Slavena stvorili novipisanje. To je učinjeno prvenstveno kako bi se biblijski tekstovi i crkvene molitve preveli na slovenski jezik.
Ali postoje i druge verzije porijekla jezika. Dakle, I. Yagich je smatrao da je jedan od dijalekata makedonskog jezika postao osnova staroslavenskog.
Postoji i teorija prema kojoj je bugarski jezik bio osnova novog pisma. Nju će predložiti P. Šafarik. Također je smatrao da se ovaj jezik treba zvati starobugarskim, a ne staroslavenskim. Do sada se neki istraživači raspravljaju o ovom pitanju.
Uzgred, bugarski lingvisti i dalje smatraju da je jezik koji razmatramo upravo starobugarski, a ne slovenski.
Možemo čak pretpostaviti da postoje i druge, manje poznate teorije o poreklu jezika, ali one ili nisu razmatrane u naučnim krugovima, ili je njihov potpuni neuspeh dokazan.
U svakom slučaju, staroslavenske riječi se mogu naći ne samo u ruskom, bjeloruskom i ukrajinskom, već iu poljskom, makedonskom, bugarskom i drugim slovenskim dijalektima. Stoga, rasprave o tome koji je od jezika najbliži staroslavenskom teško da će ikada biti završene.
Solunska braća
Tvorci ćirilice i glagoljice - Ćirilo i Metodije - potiču iz grada Soluna, u Grčkoj. Braća su rođena u prilično bogatoj porodici, tako da su mogli da steknu odlično obrazovanje.
Stariji brat - Michael - rođen je oko 815. Kada je zamonašen, dobio je ime Metodije.
Konstantin je bio najmlađiu porodici i rođen je oko 826. Znao je strane jezike, razumeo egzaktne nauke. Uprkos činjenici da su mu mnogi predviđali uspeh i veliku budućnost, Konstantin je odlučio da krene stopama svog starijeg brata i takođe se zamonašio, primivši ime Ćiril. Umro je 869.
Braća su bila aktivno uključena u širenje kršćanstva i svetih spisa. Posjetili su različite zemlje, pokušavajući prenijeti Božju riječ ljudima. Ali ipak, staroslavensko pismo im je donijelo svjetsku slavu.
Oba brata su kanonizovana. U nekim slovenskim zemljama 24. maj se slavi kao dan slovenske pismenosti i kulture (Rusija i Bugarska). U Makedoniji se na ovaj dan štuju Ćirilo i Metodije. Još dvije slovenske zemlje - Češka i Slovačka - pomjerile su ovaj praznik na 5. jul.
Dva pisma
Smatra se da su staroslovensko početno slovo stvorili upravo grčki prosvjetitelji. Osim toga, u početku su postojala dva pisma - glagoljica i ćirilica. Pogledajmo ih ukratko.
Prva je glagoljica. Smatra se da su njen tvorac Ćirilo i Metodije. Smatra se da ova abeceda nema osnovu i da je stvorena od nule. U Staroj Rusiji se koristio prilično rijetko, u nekim slučajevima.
Drugi - ćirilica. Njegovo stvaranje pripisuje se i solunskoj braći. Smatra se da je za osnovu abecede uzeto zakonsko vizantijsko pismo. U ovom trenutku, istočni Sloveni - Rusi, Ukrajinci i Bjelorusi - koriste slova staroslovenskog pisma, odnosno ćirilice.
Što se tiče pitanja koja je od abeceda starija, onda daljeNa to također nema definitivnog odgovora. U svakom slučaju, ako pođemo od činjenice da su i ćirilicu i glagoljicu kreirala solunska braća, onda je malo vjerovatno da je razlika između vremena njihovog nastanka premašila deset ili petnaest godina.
Je li postojao pisani jezik prije ćirilice?
Zanimljivo je i to da neki istraživači istorije jezika smatraju da je u Rusiji bilo pisanja i pre Ćirila i Metodija. „Knjiga o Velesu“, koju su napisali drevni ruski magovi prije usvajanja kršćanstva, smatra se potvrdom ove teorije. Istovremeno, nije dokazano u kom veku je nastao ovaj književni spomenik.
Pored toga, naučnici tvrde da se u raznim zapisima drevnih grčkih putnika i naučnika spominje prisustvo pisanja među Slovenima. Pominje i ugovore koje su prinčevi potpisali sa vizantijskim trgovcima.
Nažalost, još uvek nije tačno utvrđeno da li je to tačno, i ako jeste, kakvo je pismo bilo u Rusiji pre širenja hrišćanstva.
Učenje staroslavenskog
Što se tiče proučavanja staroslavenskog jezika, zanimalo je ne samo naučnike koji proučavaju istoriju jezika, dijalektologiju, već i slaviste.
Počeo je da se proučava u 19. veku razvojem komparativne istorijske metode. Nećemo se detaljnije zadržavati na ovom pitanju, jer, zapravo, osobu koja nije izbliza upoznata s lingvistikom neće biti zainteresirana i upoznata s imenima i prezimenima naučnika. Recimo da je na osnovu istraživanja bilosastavljeno je više od jednog udžbenika, mnogi od njih se koriste za proučavanje istorije jezika i dijalektologije.
U toku istraživanja razvijane su teorije o razvoju staroslavenskog jezika, sastavljani rječnici staroslavenskog rječnika, proučavana gramatika i fonetika. Ali u isto vrijeme, još uvijek postoje nerazjašnjene misterije i misterije staroslavenskog dijalekta.
Dajmo i listu najpoznatijih rječnika i udžbenika staroslavenskog jezika. Možda će vas ove knjige zanimati i pomoći vam da se udubite u istoriju naše kulture i pisanja.
Najpoznatije udžbenike objavili su naučnici kao što su Khabugraev, Remneva, Elkina. Sva tri udžbenika se zovu "staroslavenski".
A. Seliščov objavio je prilično impresivan naučni rad. Priredio je udžbenik koji se sastoji od dva dijela i koji pokriva cjelokupni sistem staroslavenskog jezika, koji sadrži ne samo teorijski materijal, već i tekstove, rječnik, kao i neke članke o morfologiji jezika..
Zanimljivi su i materijali posvećeni solunskoj braći i istorijatu nastanka pisma. Tako je 1930. godine objavljeno djelo "Građa o istoriji nastanka najstarijeg slovenskog pisanja" koje je napisao P. Lavrov.
Ništa manje vrijedan je rad A. Shakhmatova, koji je objavljen u Berlinu 1908. godine - "Legenda o prevodu knjiga na slovenački jezik". Godine 1855. monografija O. Bodianskog "O vremenu nastanka slovenskih spisa" ugledala je svjetlo dana.
Takođe, sastavljen je "Staroslavenski rečnik" na osnovu rukopisa X - XIstoljeća, koju su uredili R. Zeitlin i R. Vecherka.
Sve ove knjige su nadaleko poznate. Na osnovu njih ne samo da pišete eseje i izveštaje o istoriji jezika, već i pripremate ozbiljniji rad.
Staroslavenski rečnik
Prilično veliki sloj staroslavenskog rječnika naslijedio je ruski jezik. Staroslavenske riječi su prilično čvrsto ukorijenjene u našem dijalektu, a danas ih nećemo moći ni razlikovati od izvornih ruskih riječi.
Pogledajmo nekoliko primjera kako biste shvatili koliko je starocrkvenoslavenstvo duboko prodrlo u naš jezik.
Ovakvi crkveni pojmovi kao što su "sveštenik", "žrtva", "štap" došli su nam upravo iz staroslovenskog jezika, apstraktni pojmovi kao što su "vlast", "katastrofa", "saglasnost" takođe pripadaju ovde.
Naravno, samih staroslavenizama ima mnogo više. Evo nekoliko znakova koji ukazuju da je riječ staroslavenizam.
1. Prisutnost prefiksa u i kroz. Na primjer: povratak, pretjerano.
2. Složene lekseme sa rečima bog-, dobro-, greh-, zao- i dr. Na primjer: zlonamjernost, pasti u grijeh.
2. Prisutnost sufiksa -stv-, -zn-, -usch-, -yushch-, -asch- -yashch-. Na primjer: gorenje, topljenje.
Čini se da smo naveli samo nekoliko znakova po kojima možete prepoznati staroslavenizam, ali vjerovatno ste se već setili više od jedne riječi koja nam je došla iz staroslavenskog.
Ako želite znati značenje staroslavenskih riječi, ondamožemo vam savjetovati da pogledate bilo koji rječnik s objašnjenjima ruskog jezika. Gotovo svi su zadržali svoje izvorno značenje, uprkos činjenici da je prošlo više od jedne decenije.
Trenutna upotreba
Trenutno se staroslavenski jezik izučava na univerzitetima na određenim fakultetima i specijalnostima, a koristi se i u crkvama.
To je zbog činjenice da se u ovoj fazi razvoja ovaj jezik smatra mrtvim. Njegova upotreba je moguća samo u crkvi, jer su mnoge molitve napisane na ovom jeziku. Osim toga, vrijedno je napomenuti i činjenicu da su prvi spisi prevedeni na staroslavenski jezik i da ih crkva još uvijek koristi u istom obliku kao prije nekoliko stoljeća.
Što se tiče svijeta nauke, primjećujemo činjenicu da se staroslavenske riječi i njihovi pojedinačni oblici često nalaze u dijalektima. Ovo privlači pažnju dijalektologa, omogućavajući im da proučavaju razvoj jezika, njegovih pojedinačnih oblika i dijalekata.
Ovaj jezik poznaju i istraživači kulture i istorije, jer je njihov rad direktno vezan za proučavanje drevnih memoranduma.
Uprkos tome, u ovoj fazi ovaj jezik se smatra mrtvim, pošto se na njemu već duže vrijeme niko ne sporazumije, a samo rijetki ga znaju.
crkveno korištenje
Ovaj jezik se najviše koristi u crkvi. Dakle, staroslavenske molitve se mogu čuti u bilo kojoj pravoslavnoj crkvi. Osim toga, na njoj se čitaju i odlomci iz crkvenih knjiga, Biblije.
U isto vrijeme, napominjemotakođe i činjenica da crkveni službenici, mladi sjemeništarci takođe proučavaju ovaj dijalekt, njegove karakteristike, fonetiku i grafiku. Danas se staroslavenski s pravom smatra jezikom pravoslavne crkve.
Najpoznatija molitva, koja se često čita na ovom dijalektu, je "Oče naš". Ali još uvijek postoje mnoge molitve na staroslavenskom jeziku, koje su manje poznate. Možete ih pronaći u bilo kojem starom molitveniku, ili ih možete čuti posjetom istoj crkvi.
Studirajte na univerzitetima
Staroslavenski se danas naširoko izučava na univerzitetima. Položite na filološkim fakultetima, istorijskim, pravnim. Na nekim univerzitetima je moguće studirati i za studente filozofije.
Program obuhvata istoriju nastanka, staroslovensko pismo, karakteristike fonetike, vokabular, gramatiku. Osnove sintakse.
Učenici ne samo da proučavaju pravila, uče kako da odbiju riječi, da ih raščlane kao dio govora, već i čitaju tekstove napisane na ovom jeziku, pokušavaju da ih prevedu i razumiju značenje.
Sve je to učinjeno kako bi filolozi mogli dalje primijeniti svoje znanje na proučavanje drevnih književnih memoara, karakteristika razvoja ruskog jezika, njegovih dijalekata.
Vrijedi napomenuti da je prilično teško naučiti staroslavenski. Tekst napisan na njemu je težak za čitanje, jer sadrži ne samo mnogo arhaizama, već je i sama pravila čitanja slova "jat", "er" i "er" teško zapamtiti u početku.
Studenti istorije, zahvaljujući stečenom znanju, moći će da uče antičkuspomenici kulture i pisanja, da se čitaju istorijski dokumenti i anali, da se razume njihova suština.
Isto važi i za one koji studiraju na filozofskim, pravnim fakultetima.
Uprkos činjenici da je staroslavenski danas mrtav jezik, interesovanje za njega do sada nije splasnulo.
Zaključci
Upravo staroslavenski je postao osnova staroruskog jezika, koji je zauzvrat zamijenio ruski jezik. Riječi staroslovenskog porijekla kod nas se doživljavaju kao iskonski ruski.
Značajan sloj vokabulara, fonetske karakteristike, gramatika istočnoslovenskih jezika - sve je to položeno tokom razvoja i upotrebe staroslavenskog jezika.
Staroslavenski je formalno mrtav jezik, kojim trenutno govore samo crkveni službenici. Nastala je još u 9. veku od strane braće Ćirilo i Metodije i prvobitno je korišćena za prevođenje i snimanje crkvene literature. U stvari, staroslavenski je oduvijek bio pisani jezik kojim se nije govorilo u narodu.
Danas ga više ne koristimo, ali se u isto vrijeme naširoko izučava na filološkim i istorijskim fakultetima, kao i u teološkim sjemeništima. Danas se staroslavenske riječi i ovaj drevni jezik mogu čuti na bogosluženju, jer se na njemu čitaju sve molitve u pravoslavnim crkvama.
