Crkvoslovenski je tradicionalni jezik bogosluženja koji se koristi u pravoslavnim crkvama u Rusiji, Bugarskoj, Bjelorusiji, Srbiji, Crnoj Gori, Ukrajini i Poljskoj. U većini hramova koristi se zajedno sa nacionalnim jezikom.
Historija
Crkvoslovenski potiče iz južno-bugarskog dijalekta, koji je porijeklom iz Ćirila i Metodija, tvoraca ćirilice, staroslavenskog pisanog jezika.
Prvi put je uveden u upotrebu u jednoj od slovenskih država - Velikoj Moravskoj. Tamo su se tvorci azbuke sa svojim učenicima bavili prevođenjem crkvenih knjiga sa grčkog na staroslovenski, učili Slovene da čitaju, pišu i vode bogosluženje na staroslovenskom.
Posle smrti Ćirila i Metodija, protivnici slovenske pismenosti postigli su zabranu upotrebe ovog jezika u crkvi, a učenici tvoraca jezika su proterani. Ali oni su otišli u Bugarsku, koja je krajem devetog veka postala centar distribucije staroslavenskog jezika.
U desetom veku hrišćanstvo je usvojeno u staroruskoj državi, nakon čegaCrkvenoslovenski se počeo koristiti kao književni jezik.
Pisanje i topografija
Crkvoslovenski jezik, čije pismo je bazirano na ćirilici i sastoji se od 40 slova, ima svoje karakteristike i karakteristične karakteristike.
Postoji nekoliko pravopisa nekih slova abecede. Postoji i mnogo superskriptova: aspiracija, erok, kratko, tri vrste naglaska, kendema, naslov. Znakovi interpunkcije se donekle razlikuju od onih u ruskom. Upitnik se zamjenjuje tačkom i zarezom; a tačka i zarez je dvotačka.
Postoje velika i mala slova, koja se mogu koristiti u modernom jeziku, ili mogu biti zasnovana na drevnom principu pisanja velikih slova samo na početku pasusa.
Da bismo razumjeli značenje crkvenoslovenskih riječi i rečenica, potrebno ih je parafrazirati, preurediti, pa čak i podijeliti u zasebne fraze. Crkvenoslavenski jezik za djecu koja pohađaju crkvenu i nedjeljnu školu uči se uz posebna pomagala.
Crkvoslovenski tekst štampan je fontom jednog crteža, za štampu se koriste dvije boje: crvena je potrebna za pisanje početnog slova, naslova i vrijednih uputstava za onoga koji čita; sve ostalo je štampano crno.
Uticaj na druge jezike
Osnova pisanja nekih jezika je staroslavensko pismo.
Crkvoslovenski, čije pismo je slično ruskom, uticalo je na mnoge jezike sveta, posebno na slovenski. Na ruskom jezikupostoje mnoge posuđene slavenske riječi koje su uzrokovale stilsku razliku u parovima riječi s istim korijenom (puna saglasnost-nepotpuna saglasnost), na primjer: grad - grad, zakopati - dućan, itd.
U ovom slučaju, posuđene crkvenoslovenske riječi pripadaju najvišem stilu. U nekim slučajevima, ruski i slovenski pravopisi riječi se razlikuju i nisu sinonimi. Na primjer, "vruće" i "gorenje", "savršeno" i "savršeno".
Crkvoslovenski, kao i latinski koji se koristi u medicini i biologiji, smatra se "mrtvim" jezikom koji se koristi samo u crkvi. Prva knjiga tiskana na ovom jeziku objavljena je krajem petnaestog stoljeća u Hrvatskoj.
Razlike od ruskog
Crkvoslovenski i ruski jezik imaju niz sličnih karakteristika i niz karakterističnih karakteristika.
Kao i na ruskom, glasovi "zh", "sh", "ts" se izgovaraju čvrsto, a glasovi "ch", "u" su tihi. Gramatički znaci se takođe izražavaju fleksijom.
Ako se prefiks završava čvrstim suglasnikom, a korijen riječi počinje samoglasnikom "i", onda se čita kao "y". Slovo "g" na kraju riječi je zapanjeno zvukom "x".
Rečenica ima subjekt u nominativu i predikat.
Staroslavenski glagol ima osobu, raspoloženje, broj, vrijeme i glas.
Za razliku od ruskog, u crkvenoslovenskom nema redukovanih samoglasnika i slovo "e" se ne čita kao "e". Slovo "ë" u njemu uopšte nema.
Završeci prideva čitaju se isto kao što su i napisani.
U ruskom ima samo šest padeža, a u crkvenoslovenskom sedam (dodat je još jedan vokativ).
Crkvoslovenski jezik je od velikog značaja u razvoju mnogih savremenih jezika, uključujući i ruski. Iako se ne koristi u našem govoru, njegov uticaj na jezik je primetan ako se duboko udubite u lingvistiku.
