Početkom 18. veka, Petar Veliki je reformisao staroslavensko pismo. Slova koja su teška za pisanje zamijenjena su civilnim fontom. Upravo ova slova s manjim izmjenama sada koristimo. Napisano je novo građansko pismo.
Ali 1918. godine izvršena je još jedna jezička reforma, koja je promijenila predrevolucionarni ruski jezik i transformisala ga u moderni. Šta je bila ova reforma? Koji je bio predrevolucionarni jezik u Rusiji? Po čemu se razlikovao od modernog?
Karakteristike predrevolucionarnog jezika
Predreformska azbuka ruskog jezika imala je 35 slova, a moderna - 33.
Abeceda predrevolucionarnog jezika uključivala je slova "i" - "i", "fita" - "ѳ", "izhitsa" - "ѵ", "yat" - "ѣ", ali postoji nije bilo modernih "j" i "e".
Pismo "Ižica" nije zvanično ukinuto, ništa o njemu nije rečeno u Uredbi o reformi pravopisa, nije zapamćeno, jer jeskoro da se više ne koristi.
Osobine izgovora slova ruskog jezika prije reforme
U početku su se koristila imena crkava: "az", "bukve", "olovo", "glagol" i tako dalje. Od kraja 18. vijeka slova počinju da se nazivaju latinskim, a do kraja 19. stoljeća formiraju se novi nazivi koji u potpunosti zamjenjuju dosadašnja. Nova imena slova su se praktično poklapala sa savremenim, ali iza suglasnika u njihovom nazivu nije stajalo "e" već "e", na primer, "be", "ve", "ge" i tako dalje, izuzetak su bila slova “b” (er), “s” (er), “b” (er), “yati”, “izhitsa” i “fits”. Slovo "i" zvalo se "i oktalno", a "i" - "i decimalno", što je odgovaralo njihovoj brojčanoj vrijednosti u crkvenoslovenskom pismu.
Slova "e", "d" - nisu bila uključena u alfabet predrevolucionarnog jezika samo formalno, već su se koristila na isti način kao i sada. Slovo "y" se zvalo "i sa kratkim".
Kao rezultat reforme ruskog alfabeta, "jat", "fita", "ižica" i "er" (na kraju reči) su isključeni iz njega. Koja su ovo slova i zašto su uklonjena iz predreformske abecede?
Yat
Slovo je veoma slično simbolu koji astronomi koriste za označavanje planete Saturn. Slovo "h" i "e" izgovaralo se potpuno isto, na primjer, "vjetar" i "veče", ali u riječi "vjetar" pisalo je "jat", a u riječi "veče" - "e". To je izazvalo velike poteškoće. Slovo "jat" smatralo se najstrašnijim u abecedi. Učenici su mehanički zapamtili pravila za "jat", a greške u pisanju ovog slova su se smatrale najvećimgrubo. Od tada se razvio izraz "dobro znati", što je značilo "veoma dobro".
Izhitsa
Slovo "Izhitsa" u abecedi predrevolucionarnog jezika bilo je vrlo slično rimskom broju "pet". Našim precima je ličio na preokrenuti bič, pa je u običnom narodu postojao izraz "propisati Izhitsu", što je značilo "dati jaku grdnju" ili "bičevati". Pismo je također izazvalo dosta neugodnosti i otežalo život studentima, na primjer, tri riječi:
- svet - u značenju "univerzum";
- mir - "mir, tišina";
- miro je mirisna supstanca.
Čini se da se riječi izgovaraju isto, ali su drugačije napisane:
- u prvoj riječi napisali "i sa tačkom" - svijet;
- u drugom - "i" - svijet;
- u trećem - "Izhitsu" - svijetu.
Bilo je dosta poteškoća, mnogi su se zabunili u pravilima pisanja pojedinih riječi. Više Puškin A. S. 1818. smatrao da Ižicu treba ukinuti, ali je ukinuta tek 1918.
Fita
Savremeno slovo “f” i predrevolucionarno “fita - ѳ” bili su na različitim mestima u abecedi, ali su se izgovarali potpuno isto. Na primjer, u predrevolucionarnom adresaru ljudi s prezimenom Fedorov nisu stavljeni zajedno, jer su neki pisani slovom "f", a drugi "fita". Žašto je to? Trediakovsky V. 1748. godine, u svom članku "Razgovor o pravopisu", to je objasnio činjenicom da uopće ne treba razmišljati o tome gdje trebate napisati "f", a gdje "fitu", nije važno, jer nisu svi učili latinski i grčki, a bez znanja ovih jezika nemoguće je znatirazlika u ovim slovima. Tako su napisali, kako im padne na pamet, jer ionako malo ljudi razumije kako to učiniti kako treba.
Yer
Ovo je takozvani tvrdi znak. Sada se smatra vrlo korisnim slovom koje odvaja suglasnik prefiksa od samoglasnika (ulaz, uspon). A prije reforme, čvrst znak je napisan nakon čvrstih suglasnika na kraju svih riječi, na primjer, hrast, jahala, kuća. "Er" se u narodu zvalo "parazit", "luđak", "krvopija". Zapravo, slovo koje je napisano na kraju gotovo svake riječi progutalo je, prema naučnicima, 8% papira i vremena. Na primjer, Uspenski L. u knjizi "Riječ o riječima" napisao je da je u jednom izdanju knjige (na predrevolucionarnom jeziku) "Rat i mir" Tolstoja L. N. na 2080 stranica bilo je oko 115 hiljada "er". Kada bi se sastavili i štampali u nizu, zauzimali bi više od 70 stranica. A ako računate da je za otkucavanje romana bilo potrebno oko 100 radnih dana, onda bi daktilograf kucao samo ovo pismo oko 4 dana. I koliko je papira potrošeno na to? Teško je to uopšte reći. "Yer" je bilo najskuplje pismo na svijetu.
Predrevolucionarni jezik u modernoj Rusiji
Moda za predreformski ruski jezik ponovo se pojavila tokom perioda perestrojke i ranih 90-ih. Tada je štampano mnogo predrevolucionarne literature, koja je objavljena po pravilima starog pravopisa. Na internetu su se počele pojavljivati web stranice, potpuno otkucane starim pravopisom, počeli su se štampati članci i publikacije.
Postalo je moderno koristiti elemente pravopisa prije reforme u oglašavanjui na znakovima (i sa greškama).
Vrlo često su "kreativni" dizajneri reklamnih znakova slijedili jednostavan princip, ne razmišljajući o pravopisnim pravilima, jednostavno su dodavali slovo "b" na kraju riječi. Tako su se pojavile novonastale table, na kojima su u to vrijeme mogli napisati "Izhitsa", na primjer, dugi niz godina logotip Banke kapitalne štedionice vijorio se na svim natpisima i reklamnim brošurama, iako bi pravopis "Kapitalna štedionica" bio ispravan. A takvih je primjera, nažalost, mnogo.
Moda se vratila, ali pismenost nije.
