Jedan od odjeljaka vokabulara je etimologija, koja proučava porijeklo riječi na pozadini promjena u cjelokupnom rječniku jezika. Izvorni ruski i posuđene riječi smatraju se samo sa stanovišta etimologije. To su dva sloja na koja se može podijeliti cjelokupni vokabular ruskog jezika, u smislu porijekla. Ovaj dio vokabulara daje odgovor na pitanje kako je nastala riječ, šta znači, gdje i kada je posuđena i koje promjene je pretrpjela.
ruski rečnik
Sve riječi koje postoje u jeziku nazivaju se vokabular. Uz njihovu pomoć imenujemo razne predmete, pojave, radnje, znakove, brojeve itd.
Rečnik se objašnjava ulaskom u sistem slovenskih jezika, što je dovelo do prisustva njihovog zajedničkog porekla i razvoja. Ruski vokabular je ukorijenjen u prošlosti slovenskih plemena i razvijao se zajedno sa narodom tokom stoljeća. Ovo je takozvani primordijalni vokabular koji postoji dugo vremena.
Postoji i drugi sloj u vokabularu: to su riječi koje su nam došle iz drugih jezika zbog pojave historijskihveze.
Dakle, ako posmatramo vokabular sa stanovišta porijekla, možemo razlikovati riječi izvorno ruske i posuđene. Primjeri riječi obje grupe predstavljeni su na jeziku u velikom broju.
Porijeklo ruskih riječi
Rječnik ruskog jezika ima više od 150.000 riječi. Hajde da vidimo koje se riječi nazivaju maternji ruski.
Prvobitno ruski vokabular ima nekoliko nivoa:
- Prva, najstarija, uključuje riječi koje označavaju pojmove koje imaju svi jezici (otac, majka, meso, vuk i drugi);
- Drugi nivo čine praslovenske reči koje su karakteristične za sva slovenska plemena (bor, pšenica, kuća, piletina, kvas, sir, itd.);
- Treći nivo čine riječi koje su se pojavljivale u govoru istočnih Slovena od 6. do 7. stoljeća (mrak, pastorka, crkveno dvorište, vjeverica, danas);
- Četvrta grupa su zapravo ruska imena koja su se pojavila krajem 16.-17. veka (džem, mećava, žbun, iskorenjen, dokolica, nekad, zidar, pilot, prevara, urednost, itd.).
Proces pozajmljivanja
U našem jeziku koegzistiraju iskonski ruski i posuđenice. To je zbog istorijskog razvoja zemlje.
Kao narod, Rusi su odavno stupili u kulturne, ekonomske, političke, vojne, trgovinske odnose sa drugim zemljama i državama. To je sasvim prirodno dovelo do toga da su se u našem jeziku pojavile riječi onih naroda s kojima smo sarađivali. Inače je bilo nemoguće razumjetijedno drugom.
S vremenom su se ove jezičke pozajmljenice rusificirale, ušle u grupu uobičajenih riječi i više ih ne doživljavamo kao strane. Svi znaju riječi kao što su "šećer", "banja", "aktivista", "artel", "škola" i mnoge druge.
Maternji ruski i posuđene riječi, čiji su primjeri navedeni gore, dugo su i čvrsto ušli u naš svakodnevni život i pomažu u izgradnji našeg govora.
Strane riječi na ruskom
Ulazeći u naš jezik, strane riječi su prisiljene mijenjati. Priroda njihovih promjena utiče na različite aspekte: fonetiku, morfologiju, semantiku. Zaduživanje je podložno našim zakonima i propisima. Takve riječi se mijenjaju u završetcima, u sufiksima, mijenjaju se rod. Na primjer, riječ "parlament" je kod nas muškog roda, ali je u njemačkom, odakle je došla, srednjeg roda.
Samo značenje riječi se može promijeniti. Dakle, riječ "slikar" kod nas znači radnik, a na njemačkom znači "slikar".
Semantika se mijenja. Na primjer, posuđene riječi "konzervirano", "konzervativno" i "konzervatorij" došle su nam iz različitih jezika i nemaju ništa zajedničko. Ali na svom maternjem jeziku, francuskom, latinskom i italijanskom, potekli su iz latinskog i imaju značenje "sačuvati."
Dakle, važno je znati iz kojih jezika su riječi posuđene. Ovo će pomoći da se pravilno odredi njihovo leksičko značenje.
Osim toga, ponekad je teško prepoznati maternji ruski i posuđene riječi u toj masivokabular koji koristimo svaki dan. U tu svrhu postoje rječnici koji objašnjavaju značenje i porijeklo svake riječi.
Klasifikacija posuđenih riječi
Dvije grupe posuđenih riječi razlikuju se po određenom tipu:
- koji je došao sa slovenskog jezika;
- preuzeto iz neslovenskih jezika.
U prvoj grupi, staroslavenizmi čine veliku masu - riječi koje se nalaze u crkvenim knjigama od 9. stoljeća. A sada su široko rasprostranjene riječi kao što su "krst", "svemir", "moć", "vrlina" itd. Mnogi staroslavenizmi imaju ruske analoge ("lanite" - "obrazi", "usta" - "usne" itd..) Razlikuju se fonetski (“kapije” - “kapije”), morfološki (“milost”, “dobročitelj”), semantički (“zlato” – “zlato”) staroslavenizmi.
Drugu grupu čine pozajmice iz drugih jezika, uključujući:
- latinski (u oblasti nauke, politike javnog života - "škola", "republika", "korporacija");
- grčki (domaćinstvo - "krevet", "posuda", izrazi - "sinonim", "rečnik");
- Zapadnoevropski (vojska - "štab", "junker", iz oblasti umetnosti - "štafelaj", "pejzaž", nautički termini - "čamac", "brodogradilište" "škuna", muzički izrazi - " arija", "libreto");
- turski (u kulturi i trgovini "biser", "karavan", "gvožđe");
- skandinavske (svakodnevne - "sidro", "bič") riječi.
Rječnik stranih riječi
Leksikologija je vrlo egzaktna nauka. Ovdje je sve jasno strukturirano. Sve riječi su podijeljene u grupe, ovisno o osnovnoj osobini.
Maternji ruski i posuđenice podijeljene su u dvije grupe na osnovu etimologije, odnosno porijekla.
Postoje različiti rječnici koji odgovaraju određenim svrhama. Dakle, možete nazvati rječnik stranih riječi, koji sadrži strane primjere koji su nam dolazili tokom mnogih stoljeća. Mnoge od ovih riječi mi sada doživljavamo kao ruske. Rječnik objašnjava značenje i ukazuje odakle dolazi riječ.
Rečnici stranih reči u našoj zemlji imaju čitavu istoriju. Prvi je nastao početkom osamnaestog veka, pisan je rukom. Istovremeno je objavljen i trotomni rječnik čiji je autor N. M. Yanovsky. U dvadesetom veku pojavio se veliki broj stranih rečnika.
Među najpoznatijim su "Školski rečnik stranih reči" koji je uredio V. V. Ivanova. Rečnik unos sadrži informacije o poreklu reči, daje tumačenje njenog značenja, primere upotrebe, postavlja izraze sa njom.
