Leksički sastav ruskog jezika je raznolik i veoma zanimljiv. Sadrži mnogo originalnih riječi koje su poznate samo uskom krugu ljudi. U leksikologiji se nazivaju ograničenim u upotrebi i svrstavaju se u posebne grupe. To uključuje profesionalne, zastarjele i dijalektne riječi.
Potonje se najčešće čuju u ruralnim područjima. Oni uglavnom postoje u živom kolokvijalnom govoru i obično odražavaju stvarnost koja postoji. Štaviše, za naziv istog objekta, stanovnici mogu podjednako koristiti različite opcije: obje „lokalno“, uobičajeno.
Dijalektna riječ - šta je to?
"Seletok pase iza kuće." Malo ko će, čuvši ovu frazu, shvatiti o čemu je riječ. To je razumljivo. Ždrebe se u ruskom selu ponekad naziva ždrebetom.
Dijalektizmi su riječi koje se aktivno koriste od strane stanovnika određenog područja i nisu uključene ni u jednu od leksičkih grupa književnog jezika. Njihova distribucija može biti ograničena na nekoliko lokaliteta ili cijelu regiju.
Interesovanje za "lokalnu" reč u Rusiji nastalo je u 18. veku. Od tada, vodeći lingvisti i lingvisti, uključujući V. Dahl, A. Potebnya, A. Shakhmatov, S. Vygotsky i drugi, učinili su mnogo u ovom pravcu. Razmatrali su razne varijante i primjere upotrebe riječi dijalektalno. U literaturi, kako domaćoj tako i stranoj, ova riječ se danas ukršta sa pojmovima kao što su lingvistička geografija (specifični rječnik na različitim teritorijama), društvena dijalektologija (uzimaju se u obzir dob, profesija, društveni status govornika lokalnih dijalekata).
Grupe dijalekta na ruskom
U Rusiji postoji nekoliko varijanti dijalekata. Osnovni princip kombinovanja dijalekatskih reči u grupe je teritorijalni. U skladu s njim razlikuju se južni i sjeverni dijalekti, koji zauzvrat uključuju nekoliko dijalekata. Između njih su srednjoruski dijalekti, koji su postali osnova za formiranje modernog ruskog jezika i stoga su najbliži književnoj normi.
Svaka grupa ima svoje riječi na dijalektu. Primjeri njihovih odnosa (uključujući najčešće korištene): kuća - koliba (sjeverna) - koliba (južna); govori - mamac (sjeverni) - crijeva (južni).
Tvorba dijalekatskih riječi
Svaki dijalekt, po pravilu, ima svoje karakteristične karakteristike. Osim toga, u nauci je uobičajeno razlikovati nekoliko grupa, koje uključuju dijalekatske riječi različitih načina tvorbe (primjeri su dati u poređenju sa normom).
- Zapravo leksički. Oni bilouglavnom nemaju veze s riječima u književnom jeziku (na primjer, vjeverica u regiji Pskov je vekša, korpa u regiji Voronjež je sapetka), ili su formirane od postojećeg korijena i zadržavaju svoje osnovno značenje (u regija Smolensk: kupati se znači kupati se).
- Leksički i derivacioni. Razlikuju se od uobičajeno korišćenih reči u samo jednom afiksu: siromah - uznemiren na Donu, pričljiv - pričljiv u Rjazanju, itd.
- Phonemic. Razlika od postojeće književne norme leži u jednoj fonemi (zvuku): andyuk umjesto puretina, pakhmurny - tj. oblačno.
- Osemantic. Potpuno su identične uobičajenim riječima po zvuku, pravopisu i obliku, ali se razlikuju po leksičkom značenju: trčanje u Smolenskoj regiji - okretno, rezanci u regiji Rjazan - naziv vodenih kozica.
Detalji života kroz dijalektne riječi
Mnoge teritorije imaju svoje osobenosti života, običaje, odnose među ljudima, koje se najčešće izražavaju govorom. U ovakvim slučajevima moguće je stvoriti potpunu sliku života upravo kroz dijalekatske riječi. Primjeri riječi koje ističu pojedine detalje u općem načinu svakodnevnog života:
- načini polaganja snopova sijena ili slame (uobičajeni naziv - baburka) u regiji Pskov: soyanka - malo polaganje, odonok - veliko;
- ime ždrebeta u oblasti Jaroslavlja: do 1 godine - sisanje, od 1 do 2 godine - striženje, od 2 do 3 godine - učka.
Označavanje etnografskih ili geografskih obeležja
Druga opcija je kadadijalektne riječi (primjeri i njihovo značenje uvijek su od interesa za „strance“) pomažu u razumijevanju same strukture života. Dakle, na sjeveru je uobičajeno graditi kuću i sve gospodarske zgrade pod jednim krovom. Otuda veliki broj "lokalnih" riječi koje označavaju različite dijelove iste zgrade: most - nadstrešnica i trem; koliba - dnevni boravak; strop - potkrovlje; toranj - dnevni boravak u potkrovlju;
U regiji Meshchera, glavni privredni sektor je šumarstvo. Uz njega je povezana velika grupa imena koja se formiraju dijalektnim riječima. Primjeri riječi: piljevina - trupac, iglice - igle, posječena mjesta u šumi - kosa, osoba uključena u čupanje panjeva - peneshnik.
Upotreba dijalektnih riječi u fikciji
Pisci, radeći na djelu, koriste sva raspoloživa sredstva kako bi ponovo stvorili odgovarajuću atmosferu i otkrili slike likova. Dijalekti igraju važnu ulogu u tome. Primeri njihove upotrebe mogu se naći u delima A. Puškina, I. Turgenjeva, S. Jesenjina, M. Šolohova, F. Abramova, V. Rasputina, V. Astafjeva, M. Prišvina i mnogih drugih. Češće se pisci čije je djetinjstvo prošlo na selu okreću dijalektnim riječima. Po pravilu, sami autori daju fusnote koje sadrže tumačenje riječi i gdje se koriste.
Funkcija dijalektizama u umjetničkom djelu može biti različita. Ali u svakom slučaju, daju tekstu jedinstvenost i pomažu u realizaciji autorove ideje.
Na primjer, S. Jesenjin -pesnik za koga su glavno sredstvo rekreacije seoskog života upravo reči na rjazanskom dijalektu. Primeri njihove upotrebe: „u staromodnom trošnom šušunu” - vrsta ženske odeće, „na pragu u činiji kvasa” - drvena kaca za testo.
V. Korolenko koristi lokalne riječi kada kreira pejzažnu skicu: „Gledam … u padi” - klisure. Ili I. Turgenjev: "posljednji … kvadrati (veliki šikari grmlja) će nestati."
Takozvani "seoski" pisci imaju jedan od načina da stvore književnu sliku - govor junaka, koji uključuje i dijalekatske riječi. Primeri: „Bog (Gospod) ti je pomogao (pomogao)“V. Astafjeva, „oni (oni) … će pokvariti (pokvariti) zemlju“- V. Rasputin.
Značenje dijalekatskih riječi možete pronaći u rječniku: u objašnjenju će biti označene kao regija. - regionalni ili telefonski. - dijalekt. Najveći specijalni rečnik je Rečnik ruskih narodnih dijalekata.
Ulazak dijalektizama u književni jezik
Ponekad se ispostavi da riječ koju je nekada koristila samo određena grupa ljudi postane uobičajena. Ovo je dug proces, posebno u slučaju "lokalnih" riječi, ali se odvija u naše vrijeme.
Dakle, malo ljudi bi pomislilo da je prilično poznata riječ "šuštanje" po porijeklu dijalekt. Na to ukazuje beleška I. S. Turgenjeva u „Bilješkama jednog lovca“: „trska je šuštala, kako mi kažemo“, tj. u Orelskoj guberniji. Pisac prvi put koristi tu riječ kao onomatopeju.
Ili ništa manje uobičajeno - tiranin, koji je u vreme A. Ostrovskog bio dijalekt u Pskovskoj i Tverskoj guberniji. Zahvaljujući dramskom piscu, dobila je drugo rođenje i danas niko ne postavlja pitanja.
Ovo nisu izolirani primjeri. Dijalekatske riječi su nekada bile sova, uto, stisak.
Sudbina dijalekatskih riječi u naše vrijeme
Usljed porasta migracionih procesa u zemlji u posljednjih nekoliko godina, dijalektima sada govore uglavnom starije generacije. Razlog je jednostavan - njihov jezik je nastao u onim uslovima kada je integritet naroda u pojedinim regionima Rusije bio jak. Značajniji je rad ljudi koji proučavaju dijalekatske riječi, koje danas postaju jedan od načina proučavanja etnografskog i kulturnog razvoja, identiteta ruskog naroda, naglašavanja njegove individualnosti i posebnosti. Za modernu generaciju, ovo je živo sjećanje na prošlost.
