U istoriji Rusije sačuvano je sjećanje na mnoge narodne ogorčenosti koje su prerasle u otvorene nemire. Često su postali oblik izražavanja društvenog protesta, a njihovi korijeni leže u porocima tada dominantnih političkih i ekonomskih sistema. Ali među njima je bilo i govora, koji su bili spontana reakcija mase na osip, a ponekad i kriminalne radnje vlasti. Dvije takve epizode će biti razmatrane u ovom članku.
Ovako je počela pobuna zbog kuge u Moskvi
1770. godina se pokazala alarmantnom za Rusiju - došlo je do još jednog rusko-turskog rata. No, u Moskvu su stigle nevolje, koje je bilo teško predvidjeti. Počelo je činjenicom da je ranjeni oficir doveden sa fronta u vojnu bolnicu u Lefortovoj Slobodi. Život mu nije bilo moguće spasiti, ali nije umro od rana – svi simptomi su ukazivali da je uzrok smrti kuga. Dijagnoza je bila strašna, jer su tih godina lekari bili praktično nemoćni pred ovom bolešću, a epidemije su odnele hiljade života.
Bukvalno nakon što je policajac, doktor koji ga je liječio umro, a ubrzo je umrlo još dvadeset i pet osoba koje su živjele u istoj kući s njim. Svi su imali iste simptome, i ovootklonio svaku sumnju da treba očekivati početak epidemije kuge velikih razmjera. Užasna, ali danas tako rijetka bolest u godinama rusko-turskog rata nije bila rijetka pojava. Poznato je da je pokosila redove i ruske i turske vojske, ne štedeći stanovnike crnomorskih zemalja.
Naknadno širenje epidemije
Njegova sledeća epidemija registrovana je u martu sledeće 1771. godine u velikoj tekstilnoj fabrici u Zamoskvorečju. Na njemu iu obližnjim kućama za kratko vrijeme stradalo je stotinak ljudi. Od tog vremena, epidemija je poprimila oblik lavine koja je zahvatila Moskvu. Svakim danom se njegova skala toliko povećavala da je u avgustu stopa smrtnosti dostizala hiljadu ljudi dnevno.
Grad je počeo da vlada panika. Nije bilo dovoljno kovčega, a mrtve su odvozili na groblja, natovareni kolima i jedva pokriveni prostirkama. Mnoga tijela su ostavljena da leže po kućama ili samo na ulici po nekoliko dana, jer o njima nije bilo ko da se brine. Posvuda je zagušljiv miris tinjanja, a stalna zvonjava pogrebnih zvona lebdjela je nad Moskvom.
Nadbiskupova fatalna greška
Ali nevolja, kao što znate, ne dolazi sama. Posljedica epidemije koja je zahvatila grad bila je pobuna kuge koja je izbila kao posljedica nepromišljenog postupanja gradskih vlasti. Činjenica je da su se građani, ne videći načina da se odupru smrtnoj opasnosti, okrenuli jedinom sredstvu koje im je bilo dostupno i provjereno stoljećima - pomoći Kraljice Neba. Na Varvarskim vratima Kitay-Gorodapostavio najcjenjeniju i najpriznatiju čudotvornu ikonu među ljudima - Bogoljubsku Majku Božiju. Bezbrojne gomile Moskovljana pohrlile su k njoj.
Shvativši da veliki broj ljudi može doprinijeti širenju bolesti, nadbiskup Ambrozije je naredio da se ukloni ikona, zapečati kutija za njene prinose i zabrani molitve do daljnjeg. Ove akcije, sa medicinske tačke gledišta sasvim razumne, oduzele su ljudima poslednju nadu i upravo su oni izazvali besmislenu i, kao i uvek, nemilosrdnu pobunu kuge u Moskvi. Još jednom, klasična ruska shema je proradila: „htjeli smo najbolje, ali se ispostavilo…“.
I ispalo je jako loše. Zaslijepljena očajem i mržnjom, gomila je prvo uništila manastir Čudov, a potom i Donski. Ubijen je nadbiskup Ambrozije, koji je tako nespretno pokazao brigu za svoju pastvu i monahe koji su pokušali da mu spasu život. Pa, nastavilo se. Dva dana su palili i razbijali karantinske ispostave i kuće moskovskog plemstva. Ove akcije nisu bile u prirodi društvenog protesta – to je bila manifestacija zverskog instinkta gomile, koji je bio tako jasno izražen u svim ruskim nemirima. Ne daj Bože da ga ikada vidite!
Tužan rezultat
Kao rezultat toga, gradske vlasti su bile prisiljene upotrijebiti silu. Pobuna kuge u Moskvi je ugušena, a ubrzo je epidemija, sakupivši žetvu, počela da jenjava. Tri stotine pobunjenika je izvedeno pred sud, a četiri huškača su obješena kao upozorenje drugima. Osim toga, više od sto sedamdeset učesnika pogroma pretučeno je bičevima i prognano utežak rad.
Oštećeno je i zvono čiji su udarci postali signal za početak nereda. Kako bi izbjegao nove nastupe, uklonjen mu je jezik, nakon čega je trideset godina ćutao na Nabatnoj kuli, sve dok nije konačno uklonjen i poslan u Arsenal. Tako je završena zloglasna pobuna kuge u Moskvi, čiji je datum postao crni dan u istoriji grada.
Događaji u crnomorskom gradu
Sljedeća po hronologiji bila je pobuna zbog kuge u Sevastopolju. To se dogodilo 1830. godine i ponovo se poklopilo sa još jednim rusko-turskim ratom. Ovaj put su ga isprovocirale prestroge mjere karantina koje su preduzele vlasti. Činjenica je da je dvije godine prije toga južne regije Rusije zahvatila epidemija kuge. Nije dotakla Sevastopolj, ali je u gradu zabilježeno nekoliko slučajeva kolere, koja je zamijenjena kugom.
Budući da je Sevastopolj bio najvažniji strateški objekat tokom perioda neprijateljstava protiv Turske, preduzete su mjere bez presedana kako bi se izbjeglo širenje navodne kuge. Oko grada je uspostavljen karantenski kordon, a kretanje se odvijalo samo preko posebno određenih ispostava. Počevši od juna 1829. godine, sve osobe koje su stizale i napuštale grad morale su provesti nekoliko sedmica u karantenskoj zoni, a oni za koje se sumnjalo da imaju kugu bili su podvrgnuti trenutnoj izolaciji.
Lopovi u službenim uniformama
Mjere, iako teške, ali vrlo razumne. Međutim, imali su najneočekivanije posljedice. okolnih seljakaizgubio mogućnost redovnog ulaska u grad, zbog čega je obustavljena isporuka hrane. Od sada je snabdevanje grada hranom bilo u potpunosti u rukama službenika karantina, što je stvorilo plodno tlo za zloupotrebe velikih razmera.
Ova nova pobuna protiv kuge nije nastala niotkuda. U gradu, odsječenom ispostavama i kordonima od vanjskog svijeta, vladala je akutna nestašica hrane. Cijene hrane, koje su zvaničnici pretjerano naduvali, postale su nepristupačne za većinu gradskog stanovništva. Ali čak i ono što je dospelo na stolove Sevastopolja bilo je izuzetno lošeg kvaliteta, a ponekad i jednostavno nepodesno za hranu.
Povećavanje društvene tenzije
Službena korupcija izazvala je toliku napetost u gradu da je iz Sankt Peterburga stigla specijalna komisija koja je utvrdila zaista nečuvene razmjere zloupotreba. Ali, kako se to često dešavalo, u prestonici je neko veoma uticajan patronizovao lopove, ili, kako sada kažemo, štitio ih. Kao rezultat toga, s ministarskih visina uslijedile su najstrože instrukcije: ne pokretati slučaj, već vraćati provizije.
Ionako napeta situacija pogoršala se u martu 1830. godine, kada je stanovnicima bilo zabranjeno da napuštaju svoje domove. Osim toga, hitnost je dodala naredba komandanta grada, kojom je naređeno da se stanovnici najsiromašnijeg okruga Sevastopolja, Korabelne Slobode, povuku iz grada u zonu karantina. Gladni i očajni ljudi odbijali su da se povinuju vlastima, na šta je odgovorio kontraadmiral I. S. Skalovski, komandant garnizonauvođenje dva dodatna kordonska bataljona u grad.
U Sevastopolju se neizbežno spremala kuga. Epidemija nije zahvatila grad, a ovako oštre mjere se teško mogu smatrati opravdanim. Neki istraživači imaju tendenciju da ih vide kao namjerne radnje koje imaju za cilj stvaranje povoljnog okruženja za one koruptivne prakse o kojima je bilo riječi.
Izbijanje pobune i njeno suzbijanje
Krajem maja u gradu su se pojavile oružane grupe koje su činili civili, predvođeni penzionisanim vojnicima, a ubrzo su im se pridružili i simpatizeri iz reda mornara i vojnika lokalnog garnizona. Epidemija se dogodila 3. juna. Pobuna zbog kuge počela je činjenicom da je guvernera grada Stolipina ubila bijesna rulja u njegovoj vlastitoj kući. Tada je zgrada Admiraliteta zauzeta, a do večeri je cijeli grad već bio u rukama pobunjenika. Žrtve gomile tih dana bili su mnogi službenici karantina, čije su kuće opljačkane i zapaljene.
Međutim, krvavo veselje nije dugo trajalo. Pobunu kuge ugušila je divizija koja je 7. juna ušla u grad pod komandom generala Timofejeva. Odmah je formirana istražna komisija pod predsjedavanjem grofa M. S. Voroncova. Približno 6.000 predmeta je predato na razmatranje. U skladu sa odlukama, sedam glavnih podstrekača je streljano, a više od hiljadu poslato na prinudni rad. Mnogi oficiri su disciplinski kažnjeni, a civili su protjerani iz grada.
Tragedije koje su se mogle izbjeći
Nosumnja da su pobunu zbog kuge, čije su se posljedice ispostavile tako tragične, u velikoj mjeri izazvali službenici karantina, u čijim je akcijama tako jasno bila vidljiva korupcijska komponenta. Inače, obje epizode nacionalne historije koje se razmatraju u članku, uprkos različitim vremenskim periodima, imaju slične karakteristike. I događaji koji su se odigrali u Moskvi 1770. i sevastopoljska kužna pobuna, čiji datum je šest decenija kasnije, bili su rezultat loše osmišljenih, a ponekad čak i zločinačkih, akcija vlade.
Konstruktivnijim i, što je najvažnije, humanijim pristupom rješavanju postojećih problema moglo se izbjeći krvoproliće i naknadne kaznene mjere. Donosiocima odluka u oba slučaja očito je nedostajala sposobnost da predvide moguće posljedice.