Kada se suočimo sa zadatkom učenja jezika, često se susrećemo sa različitim dijalektima. Na primjer, španski ima katalonski, a francuski provansalski. Ovo se desilo sa engleskim jezikom. Naravno, ne može se tvrditi da je američki dijalekt britanske verzije, ali se ipak jedan smatra rodonačelnikom drugog.
Historija američkog jezika
Englezi su došli preko okeana na američki kontinent. U 17. veku britanski seljaci su počeli da se sele u kolonijama u Novu Zemlju. U to vrijeme ovdje je bilo mnogo nacionalnosti, odnosno njihov jezik je također bio drugačiji. Tu su i Španci, i Šveđani, i Nemci, i Francuzi, pa čak i Rusi. Prvo naselje bio je grad Jamestown već 1607. godine. U susjedstvu s njima, desetak godina kasnije, naselili su se Puritanci, koji su imali izvrsnu jezičku tradiciju.
Govornici različitih dijalekata počeli su se širiti po kontinentu, od kojih su mnogi preživjeli do danas. U 18. veku, doseljenici iz Irske su počeli da utiču na koloniste. Počeli su da doprinose formiranju američkog jezika. Na jugozapadu se nalaze španski govornici. Nemci su se naselili u Pensilvaniji.
Potreban je kontinentobnoviti, a situacija je izgledala prilično teška. Trebalo je uraditi ogroman posao: izgraditi kuće, podići proizvodnju, obrađivati zemlju i na kraju se prilagoditi novoj društvenoj i ekonomskoj situaciji.
Da bi sve funkcionisalo, bila je neophodna komunikacija i interakcija, pa je bio potreban jedan zajednički jezik. Engleski je bio taj koji je postao karika u ovoj stvari. Ali vrijedi napomenuti da je čak iu samoj Engleskoj ovaj jezik bio heterogen. Ovdje su postojale razlike između dijalekta buržoazije, seljaka, aristokrata, itd.
Vrijedi podsjetiti da je imigracija trajala do 20. stoljeća. Naravno, to se još uvijek promatra, ali tada je to bio događaj velikih razmjera. Inače, uprkos činjenici da su se stanovnici trudili da se prilagode jednom dijalektu, zadržali su svoja zavičajna imena. Pri rođenju dijete je moglo imati njemačko ime Rudolf, špansko Rodolf, talijansko Paolo, itd.
Činilo se da je zajednička osnova za komunikaciju spremna, ali ipak, novi naseljenici su bili okruženi potpuno drugačijim svijetom. Trebalo je da se naviknu na druge koncepte, običaje i prioritete. Ljudi su cijenili potpuno različite kvalitete, pa se jezik počeo brzo mijenjati. Nepoznate biljke su dobile imena po indijskim riječima, životinje su dobile švedske ili holandske korijene, hrana je često imala francuski karakter.
Neke engleske riječi su postale preciznije. Kultura je takođe odigrala veliku ulogu. Knjige koje su čitali Amerikanci doneli su iz Engleske. Osim toga, stvorene su pro-engleske grupe koje su pokušavale na sve moguće načine promoviratitaj maternji i pravi britanski jezik. Naravno, sada je engleski razumljiv svakom Amerikancu i obrnuto, ipak, razlike postoje, i one su značajne.
Razlike od britanskog
Ako uporedite američki, engleski, možete pronaći više sličnosti nego razlika u njima. Oni se međusobno ne razlikuju radikalno, kao jezici germanskih grupa. Naravno, možemo razlikovati španski od francuskog, njemačkog i engleskog.
Ako nismo detaljno proučili američki, engleski, na prvo slušanje nećemo ih moći razlikovati. Ako učite engleski od djetinjstva, ali ste odlučili otići u Ameriku, bilo bi bolje, naravno, da se upoznate sa nekim karakteristikama kako ne biste upali u nevolje.
Prema priči, seljaci su u Ameriku doneli ne čisti engleski, već već pojednostavljeni. S obzirom da je za obnovu države bio neophodan jednostavan jezik, ova opcija je postala još jednostavnija. Odnosno, glavna razlika je jednostavnost. Zatim ćemo detaljnije pogledati razliku između američkog i britanskog govora.
Pravopisne karakteristike
Istraživači jezika počeli su primjećivati da je američki jezik u pravopisu zaista postao jednostavniji. Svojevremeno je lingvista Noah Webster sastavio rečnik u kojem je fiksirao upotrebu reči sa -ili umesto -naš. Tako su se počele pojavljivati riječi poput časti.
Sljedeća promjena bila je zamjena -re sa -er. Odnosno, metar je već postao metar, isto se desilo sa pozorištem i centrom. Bilo je mnogo takvih promjena. Riječi su pretrpjele pravopisne promjene, a samim tim i one kojeuči samo jezike, mogli bi pomisliti da postoji greška u kucanju u ovim opcijama.
Sljedeća zanimljiva činjenica bio je fenomen sinekdohe. Amerikanci su počeli da imenuju nešto u celini imenom jednog od konstituenata. Na primjer, svaku bubu zovu "buba", bilo koju vrstu smreke zovu "bor".
Leksičke karakteristike
Kao što je već postalo jasno, leksička razlika je nastala zbog činjenice da mnogi elementi novog života nisu imali naziv na engleskom, te su morali dobiti ime. Drugi faktor bio je prirodni uticaj drugih dijalekata koji su sa svojim gospodarima stigli na kopno. Ovdje se posebno osjetio uticaj Španaca.
Sada postoji toliko američkih riječi koje se vrlo često koriste od strane stanovnika, a opet se nikada ne pojavljuju u engleskoj verziji. Prijevod s američkog ne odgovara uvijek britanskom. Najočitiji primjer je razlika između prvog kata i prizemlja (prvi sprat). Ali ovdje je, na primjer, za Britance prvi sprat drugi sprat, dok je u Americi drugi sprat drugi sprat. Bez poznavanja takve nijanse, onaj ko je proučavao britansku verziju od djetinjstva može upasti u nevolje kada dođe u Ameriku.
Takvih primjera ima puno. Govornicima ruskog jezika mnogo je lakše naučiti američki jezik, jer je, kao što je već spomenuto, jednostavniji i nekompliciraniji. Osim toga, prijevod s američkog jezika se logičnije percipira.
I naravnoMeđutim, sleng je utjecao na američki engleski. Mnoge riječi su prihvaćene u rječnicima i već su zauzele svoju „policu“u govornoj komponenti. Vrijedi reći da je u 20. stoljeću došlo do spajanja engleske književnosti i američkog slenga, što je još jednom dokazalo snažan utjecaj Amerikanaca na formiranje jezika.
Gramatičke karakteristike
Još jedan dokaz da je učenje američkog jezika vrlo lako je gramatička razlika od britanskog. Britanci vole da komplikuju stvari, jer nije uzalud što imaju toliko vremena. Ali u Americi vole da govore koristeći samo Simple grupu. Ovdje je vrlo teško upoznati Savršenog. Očigledno, što se tiče Rusa, Amerikanci ne razumiju svrsishodnost upotrebe ove grupe vremena.
Uprkos takvom previdu, vrijedi napomenuti da Amerikanci na mnogo načina mogu biti pedantniji od Britanaca. Na primjer, ovo se odnosi na glagolske imenice, upotrebu will / will. Upotreba priloga sa završetkom -ly (polako) - Amerikanci ih uopće ne koriste, zamjenjujući ih sporom. Između ostalog. Amerikanci su čak uspjeli izbjeći nepravilne glagole, mnogi od njih su apsolutno tačni i ne zahtijevaju dodatne oblike.
Fonetičke karakteristike
Izgovor je, naravno, ovdje drugačiji. Vraćajući se istoriji, treba napomenuti da su se ovdje doselili seljaci i obični ljudi. Već su imali iskrivljen izgovor, a vremenom je postao potpuno drugačiji od britanskog.
Pre svega, različiti naglasci u rečima. Drugo, izgovor nekih riječi je potpuno drugačiji. treće,cak se i zvuci razlicito izgovaraju, ovdje mozes dati primjer sa glasom [r] koji su progutali Britanci, ameri ne.
Još jedna razlika je intonacija. Za Engleze, ovo je glavni alat u građenju rečenica. Ali u Americi postoje samo dvije opcije: ravno i prema dolje. Vrijedi napomenuti da, kao iu slučaju vokabulara, španski govor ima veliki utjecaj na fonetiku.
Lekcije iz Pimslera
Pimsler English je namijenjen ljudima s različitim sposobnostima. Neki ljudi mogu tečno naučiti jezike, dok je drugima to teško. Govorne lekcije sa Pimsleur-om ne traju više od pola sata. Lingvista smatra da je upravo takvo vrijeme, ne više, da naš mozak može funkcionirati u potpunosti i sa povećanom efikasnošću.
Engleski je, prema Pimsleur metodi, podijeljen na tri nivoa, koji su, takoreći, stepenice težine. Prvi je za početnike, drugi i treći su dizajnirani za one koji su već upoznati sa bazom.
Šta naučiti?
Ako ste tek počeli učiti jezike, postavilo se pitanje koji učiti: britanski ili američki, prvo odredite cilj. Ako ćete putovati u SAD, shodno tome, američki jezik bi vam trebao biti prioritet. Ako ste u Londonu, naučite engleski.
Ako još niste sebi postavili cilj da posjećujete zemlje, ali samo želite naučiti jezik od nule, onda ne biste trebali ulaziti u takve detalje. Glavna stvar je naučiti osnove. Takođe, neće vam škoditi da napunite svoj vokabular kako biste izrazili misli.
U principu, nema razlike koju studirati: britansku i američku. Praksa pokazuje da je učenje složenijeg engleskog jezika mnogo korisnije. Na kraju krajeva, u Americi ćete sigurno biti shvaćeni, ali jednom u Britaniji mogu nastati problemi sa Amerikancem. Engleski je širi i razvijeniji. Nakon što ga proučite, moći ćete sa mnogo većim zadovoljstvom da čitate klasike (Jack London, Shakespeare, itd.) U svakom slučaju, ruski govornici su osuđeni da budu "stranci", čak i sa savršenim poznavanjem engleskog i američkog. Naravno, samo ako nisu živjeli više od 10 godina u SAD-u ili Engleskoj.
