Među svim jezicima koji postoje u svijetu, postoji grupa čiji su predstavnici, možda, jedni od najegzotičnijih za Rusa, kao i za većinu Evropljana. Za uho koje nije naviklo na zvuk tako dugih riječi, govor stranaca može izgledati smiješan ili čak besmislen.
Ovdje se radi o inkorporiranju jezika.
Definicija
Inkorporirajući jezici su ona sredstva komunikacije u kojima nema podjele govora na rečenice i riječi u njihovom tradicionalnom smislu. Umjesto toga, lingvisti koji se bave ovim jezicima koriste druge koncepte. Najmanje leksičke i sintaksičke jedinice ovih sredstava komunikacije obično nazivaju riječima-rečenicama. Odnosno, takva konstrukcija izražava značenje cijele rečenice ili fraze (u nekim slučajevima). Ali ne može se podijeliti na pojedinačne riječi. Sintaktičko raščlanjivanje (po članovima rečenice) je također nemoguće.
Glavna karakteristika
Ove rečenične riječi se obično pišu zajedno i spoljanalikuju vrlo dugim riječima, broj slova u kojima lako može doseći nekoliko desetina. Takve konstrukcije mogu se uvjetno podijeliti na nekoliko korijena. Ali za razliku od riječi ruskog jezika, koje nastaju takvim spajanjem, ne mogu se svi njihovi dijelovi koristiti u govoru sami.
Accent
Još jedna upečatljiva karakteristika inkorporiranja jezika je jedan naglasak za cijelu rečenicu (koja je također riječ).
Mnogi čitaoci ovog članka će se vjerovatno zapitati: zašto se dijelovi ovih dugih rečeničnih riječi ne mogu napisati odvojeno, kao na većini svjetskih jezika?
Ovo nije moguće iz nekoliko razloga, među kojima su glavni sljedeći:
- U takvim rečenicama, kao što je već spomenuto, naglasak pada samo na jedan slog. I riječi obično imaju ovu osobinu.
- Takođe je nemoguće podijeliti takve rečenice u posebne riječi, jer morfeme koje ih čine, iako imaju određeno značenje, ne mogu se koristiti samostalno, kao zasebne leksičke jedinice.
Ne budi zbunjen
Izolovanje i inkorporiranje jezika se često mešaju jedni s drugima. Možda je to zbog usaglašenosti ovih termina, ili možda iz nekog drugog razloga.
Stoga, u ovom članku treba uvesti i koncept izolacije jezika.
Ovo je naziv sredstva komunikacije u kojem se riječ, po pravilu, sastoji od jednog jedinog morfema, uz rijetke izuzetke. Obično se ni na koji način ne mijenjaju. tjove kratke riječi se ne mogu deklinirati ili konjugirati. Ista riječ može imati ogroman broj značenja. Razlika je u izgovoru.
Na primjer, na kineskom, izraz može imati do nekoliko desetina potpuno različitih značenja.
Princip klasifikacije
Jedan od znakova prema kojima je uobičajeno razlikovati jezike je sljedeći.
Sredstva komunikacije se razlikuju jedno od drugog po broju morfema u riječima. Na primjer, ako u jeziku većina leksičkih jedinica ima samo korijen, onda možemo reći da je omjer morfema i riječi u njemu 1:1. Najbolje je ovo rastaviti primjerima iz ruskog jezika. Dakle, riječ "tron" sadrži jedan dio - korijen. Dakle, prema gore navedenom principu, ima vrijednost 1:1. U riječi "kuća" već postoje tri morfema. "Dom" je korijen, "ik" je sufiks, a "a" je završetak.
Na kineskom, korejskom i nekim drugim jezicima koji se obično nazivaju izolacijskim, ovaj omjer je 1:1 ili blizu njega.
Inkorporiranje jezika može se nazvati njihovom potpunom suprotnošću. Ovdje većina riječi ima mnogo morfema. Svaki od njih ima značenje blisko jednoj riječi.
Nepovezani, ali slični jezici, u kojima se nove riječi formiraju dodavanjem različitih morfema u korijene, nazivaju se sintetičkim. Ovome se može pripisati ruski. Zauzvrat, ova podgrupa ima još dvije varijante. Jezici koji pripadajuprvi od njih se nazivaju flektivnim. I opet, treba reći da državni jezik naše zemlje pripada ovoj sorti.
Izvođenje
U takvim jezicima, oblik riječi (tj. broj, padež i druge karakteristike) se može promijeniti. Prefiksi i afiksi su obično uključeni u ovaj proces. Na primjer, ako se završetkom "a" doda riječ "kuća", onda će ona dobiti značenje množine. Ali završetak "a" nije u svim slučajevima znak broja. Na primjer, u riječi "stola" označava da je predstavljena u genitivu.
Suprotno od ovih jezika su aglutinativni. Osnovna razlika leži u činjenici da je u njima svaki morfološki element riječi odgovoran samo za jednu specifičnu osobinu, na primjer, određeni padež, broj, rod i tako dalje.
Dakle, u mnogim turskim jezicima morfem "lar" označava množinu. Često određeni sufiks ili završetak ima svoje stalno mjesto u leksemi.
U inkorporiranju jezika, ista stvar se dešava, ali fonemi daju riječi više od samog oblika. Oni djeluju kao članovi rečenice.
Polisintetički jezici
Inkorporirajući jezici se često nazivaju istim terminom koji se koristi u naslovu ovog odjeljka. Prvi ga je upotrijebio Eduard Sapir, poznati lingvista, jedan od tvoraca teorije lingvističke relativnosti.
U ruskom, kao iu mnogim drugim, postoje primjeri dugih riječi koje se sastoje od nekoliko korijena i afiksa koji ih povezuju. Međutim, oninisu primjeri inkorporacije. Evo nekih od ovih leksema: "lespromstroyhoz", "velikodušan", "bucmast".
U njima nema inkorporacije, jer se svi sastoje samo od korijena i drugih dijelova riječi koji imaju značenje imenica i pridjeva. U međuvremenu, u sintetičkim ili inkorporirajućim jezicima, fraza ili rečenica, po pravilu, uvijek sadrži element koji obavlja funkciju glagola. Dugačke konstrukcije iz ruskog jezika, koje su gore navedene kao primjeri, nazivaju se kompozitima. Drugi termin za ovaj fenomen su složene riječi.
Oni, kao što je već rečeno, postoje na drugim jezicima. Dakle, na baskijskom postoji riječ koja se otprilike može prevesti kao "srodan onima koji nose beretku". Ove riječi se također ne mogu nazvati primjerima polisintezizma ili inkorporacije.
Primjer riječi ruskog jezika koje se mogu nazvati rezultatom inkorporacije su sljedeće lekseme: "dobronamjernost", "naklonost" i neke druge.
Koji jezici su uključeni?
Na teritoriji naše zemlje postoji nekoliko naroda čiji su jezici polisintetički. Na primjer, inkorporiraju se jezici grupe Čukči-Kamčatka.
Još jedan upečatljiv primjer takvih sredstava komunikacije su oni koji su dio grupe Abhaz-Adyghe.
Ovi jezici se mogu nazvati djelimično inkorporirajućim. Imenice u takvim jezicimapo pravilu vrlo jednostavan u pogledu morfološkog sastava. Glagol se kombinuje u jednu celinu sa svim ostalim delovima govora.
Ovaj princip tvorbe riječi se primjenjuje, ne samo u jezicima koji su se prirodno pojavili. Poznato je da postoje i vještačka sredstva komunikacije.
Ove jezike kreirali su lingvisti. Svi oni, po pravilu, imaju određene autore. Ovi jezici su stvoreni za određenu svrhu. Na primjer, u posljednjih nekoliko godina razvijen je niz jezika posebno za holivudske znanstvenofantastične filmove. Likovi nezemaljskog porijekla ponekad govore svojim dijalektima u ovim filmovima.
Ponekad ovi novi jezici prelaze od pukog kinematografskog efekta do nečeg više.
Neobični jezici
Na primjer, neka djela svjetske klasične književnosti su već prevedena na jezik vanzemaljaca iz filmova o Ratovima zvijezda.
Među veštačkim, postoje i sredstva komunikacije dizajnirana posebno za upotrebu u bilo kojoj oblasti nauke. Poznato je više jezika koji nose jedno zajedničko ime - filozofski.
Američki naučnik John Quijada je autor komunikacijskog alata Ithkuil, koji je primjer inkorporirajućeg jezika. Lingvista je bio siguran da se uz pomoć njegovog sistema mogu izraziti misli tačnije nego na bilo kom drugom jeziku. Ithkuil se odnosi na inkorporirajuća sredstva komunikacije.
Stoga, možemo pretpostaviti da,uprkos relativnoj složenosti, polisintetički jezici imaju i određene prednosti, jer je sistem na kojem se zasnivaju odabrao jedan od kreatora modernih filozofskih jezika.
Informacije o inkorporiranoj vrsti jezika mogu biti korisne stručnjacima u ovoj oblasti, studentima i drugima.
