Da bi učenje stranog jezika bilo uspešno, potreban vam je određeni sistem, metodologija nastave koja bi vam omogućila da najpotpunije rešavate zadatke. Prije dvadeset ili trideset godina najveći dio vremena (više od 90%) bio je posvećen teoriji. Učenici su radili pismene zadatke, čitali i prevodili tekstove, učili nove riječi i konstrukcije, ali je razvoj konverzacijskih vještina oduzimao samo 10% vremena. Kao rezultat toga, osoba je poznavala gramatička pravila i vokabular, razumjela je tekstove, ali nije mogla u potpunosti govoriti. Stoga se postepeno pristup učenju mijenjao.
Osnovni način
Fundamental je najtradicionalnija metoda učenja stranog jezika. Tako su gimnazijalci učili grčki i latinski, dok je francuski, na primjer, bio prirodno apsorbiran u rusku stvarnost: zajedno sa sugestijama guvernante, u toku komunikacije samaman i papan i čitanje romana. Za učenje jezika po klasičnoj shemi, koja je do početka 2000-ih bila uveliko korišćena u svim domaćim obrazovnim ustanovama i koja je još uvek prilično uobičajena, bilo je potrebno provesti najmanje nekoliko godina, imati rezervu strpljenja, jer studiranje uvek započeli sa osnovama, i zapamtite gramatiku ruskog jezika.
Danas se univerziteti za jezike oslanjaju na fundamentalnu metodologiju, jer prevodilac nikada ne može biti potpuno siguran u svoje znanje, razumije nepredvidljivost jezičkih situacija na koje mora biti spreman. Učeći po tradicionalnoj metodi, studenti uče da u potpunosti operišu različitim slojevima vokabulara. Ako govorimo o engleskom, najpoznatiji predstavnik metode je N. Bonk. Svi njeni priručnici o metodama nastave stranog jezika i udžbenici odoljeli su konkurenciji posljednjih godina, postavši klasici žanra.
Klasični strani jezik
Klasične metode se razlikuju od osnovnih po tome što su najčešće dizajnirane za učenike različitih uzrasta i uključuju učenje od nule. Zadaci nastavnika uključuju aspekte postavljanja pravilnog izgovora, uklanjanje psihološke barijere, formiranje gramatičke osnove. Pristup se zasniva na razumijevanju jezika kao punopravnog sredstva komunikacije. Odnosno, smatra se da sve komponente (usmeni i pismeni govor, slušanje, čitanje i tako dalje) treba sistematski i u istoj mjeri razvijati. Danas se ciljevi nisu promijenili, ali pristup može bitirazne.
Lingvistička sociokulturna metoda
Lingvističko-sociokulturni pristup uključuje aktivan dijalog kultura u metodici nastave stranih jezika. Ovo je jedna od sveobuhvatnih tehnika učenja stranog jezika, koja pretpostavlja neraskidivu vezu između učenika i nastavnika sa društvenim i kulturnim okruženjem zemlje u kojoj se govori jezik koji se uči. Zagovornici ovog pristupa čvrsto su uvjereni da jezik postaje beživotan kada je cilj samo ovladavanje leksiko-gramatičkim oblicima. Najuvjerljivije, ovu tvrdnju potvrđuju uobičajene jezičke greške.
Učenici engleskog mogu koristiti sljedeći izraz: Kraljica i njena porodica. Ovo je gramatički ispravna konstrukcija, ali Britanac će ostati na gubitku i neće odmah prepoznati stabilan izraz Kraljevska porodica. Čini se nevažnim, ali greške u prijevodu više puta su dovele do diplomatskih sukoba i ozbiljnih nesporazuma. Na primjer, sve do druge polovice renesanse, kršćanski kipari i umjetnici su prikazivali Mojsija s rogovima na glavi. To je zato što je Sveti Jeronim, koji se smatra zaštitnikom prevodilaca, napravio grešku. Međutim, njegov prevod Biblije na latinski bio je zvanični tekst crkve od kraja četvrtog veka do kraja dvadesetog. Izraz keren ili, koji na hebrejskom znači "sjajno Mojsijevo lice", preveden je kao "rogovi". Niko se nije usudio dovesti u pitanje sveti tekst.
Većina metoda učenja jezika takve greške pripisuje nedostatku informacija osvakodnevni život zemlje koja se proučava, ali u sadašnjoj fazi to je već neoprostivo. Lingvo-sociokulturna metoda zasniva se na činjenici da je 52% grešaka napravljeno pod uticajem maternjeg jezika (na primer, uobičajena poslovna komunikacija „Koja pitanja vas zanimaju?“često se prevodi kao Koji problemi vas zanimaju? u, dok u engleskom jeziku leksema problemi ima stabilnu negativnu konotaciju), a 44% leži u okviru proučavanog. Dakle, prije se glavna pažnja poklanjala ispravnosti govora, a danas je bitno značenje prenesene informacije.
Trenutno, jezik nije samo „instrument komunikacije i međusobnog razumevanja” ili „ukupnost svih reči i njihova ispravna kombinacija”, kako su ga tretirali lingvisti Sergej Ožegov i Vladimir Dal. Životinje također imaju takav sistem znakova koji im omogućava da izraze emocije i prenesu neke informacije. „Ljudski“jezik povezuje se sa kulturom, tradicijom određene zemlje ili regiona, običajima grupe ljudi, društvom. U ovom shvatanju, jezik postaje znak da njegovi govornici pripadaju društvu.
Kultura nije samo sredstvo komunikacije i identifikacije, već i razdvaja ljude. Dakle, u Rusiji je svako ko nije govorio ruski prvo nazvan "Nemcem" od reči "nem". Tada je u opticaj ušla riječ "stranac", odnosno "vanzemaljac". Tek kada se ovaj obračun „nas“i „njih“malo izgladio u nacionalnoj svijesti, pojavila se riječ „stranac“. Sukob kultura postaje očigledan. Dakle, jedna kultura i ujedinjuje ljude i odvaja ih od drugih naroda i kultura.
Osnova metodike nastave stranih jezika je kombinacija gramatike, vokabulara i drugih jezičkih struktura sa ekstralingvističkim faktorima. Osnovni cilj učenja stranog jezika u ovom kontekstu je razumevanje sagovornika i formiranje jezičke percepcije na nivou intuicije. Dakle, svaki učenik koji je odabrao ovakav način nastave treba predmet koji se izučava tretirati kao odraz geografije, istorije, uslova života, tradicije i načina života, svakodnevnog ponašanja određenog naroda. Savremene metode podučavanja stranih jezika se široko koriste na kursevima i obrazovnim institucijama.
Komunikativan način
Jedna od najčešćih metoda podučavanja stranog jezika u osnovnoj, srednjoj ili srednjoj školi je komunikativni pristup, usmjeren na stalnu praksu komunikacije. Povećana pažnja poklanja se govoru i razumijevanju slušanja, dok se proučavanju tehnika čitanja i pisanja (gramatike) može posvetiti samo malo vremena. U učionici nema složenog vokabulara i sintaktičkih konstrukcija, jer se usmeni govor svake osobe uvelike razlikuje od pismenog. Epistolarni žanr je već u prošlosti, što jasno razumeju pristalice komunikativnog pristupa nastavi.
Ali svakako treba da shvatite da vam samo praksa komunikacije sa izvornim govornikom neće omogućiti da postanete profesionalac u nekoj oblasti ili da se bez problema skrasite u nepoznatoj zemlji. Morate redovno čitati publikacije na stranimpublikacije. Ali čak i ako imate širok vokabular i lako se snalazite u tekstu, neće biti lako održati razgovor sa stranim kolegom. Za svakodnevnu komunikaciju dovoljno je 600-1000 riječi, ali ovo je siromašan vokabular koji se sastoji uglavnom od klišeiranih fraza. Da biste u potpunosti naučili kako komunicirati, morate pokazati pažnju prema partnerima, imati želju za stalnim usavršavanjem i poznavati bonton.
Oxford i Cambridge se približavaju
Monopolisti u oblasti nastave engleskog jezika - Oxford i Cambridge - rade u okviru komunikativne tehnologije. Ove škole integrišu komunikaciju sa tradicionalnim elementima obrazovnog procesa. Pretpostavlja se da je učenik potpuno uronjen u jezičku sredinu, što se postiže minimiziranjem upotrebe maternjeg jezika. Glavni cilj je prvo naučiti govoriti strani jezik, a onda razmišljati na njemu.
Nema mehaničkih vježbi. U okviru kurseva Oxford i Cambridge zamijenjeni su situacijama iz igre, zadacima za pronalaženje grešaka, rad sa partnerom, poređenja i poređenja. U udžbenicima se često mogu vidjeti odlomci iz objašnjavajućeg rječnika (englesko-engleski). Cijeli ovaj skup tehnika vam omogućava da stvorite okruženje engleskog govornog područja u kojem učenici mogu komunicirati, izražavati svoje misli, čitati i donositi zaključke. Kursevi stranih jezika obavezno uključuju regionalni aspekt. Smatra se da je potrebno dati osobi priliku da se kreće u multikulturalnom svijetu uz pomoć takvog odlučujućeg faktora kao što je engleski jezik. Globalizacija za UK je ozbiljan problem koji se već rješavasada.
Kursevi stranih jezika, posebno engleskog, po Oksfordskom sistemu u smislu organizacijskog momenta oslanjaju se na Headway udžbenike, koje su razvili metodolozi John i Liz Soars. Metodički komplet svakog od pet nivoa uključuje udžbenik, knjige za učenike i nastavnike i audio kasete. Trajanje kursa je oko 120 akademskih sati. Liz Soars ima veliko iskustvo kao TOEFL ispitivač, tako da nakon završetka kursa na bilo kom nivou, student može pokušati da dobije sertifikat.
Svaka lekcija se obično sastoji od nekoliko delova. Prvi dio: razvijanje govornih vještina, analiza gramatičkih struktura, realizacija praktičnog pismenog zadatka, diskusija o temama u parovima, sastavljanje dijaloga, slušanje audio zapisa, objedinjavanje i ponavljanje prethodno obrađenog materijala. Sljedeći dio časa: učenje novih riječi, usmeno i pismeno izvođenje vježbi, rad s tekstom, odgovaranje na pitanja, diskusija o temi. Uobičajeno, lekcija završava audio dijelom s raznim vježbama koje vam omogućavaju da bolje percipirate gradivo. Posebnost nastave stranog jezika u školi pomoću Headway udžbenika je učenje gramatike u dva nivoa: prvo u učionici (u kontekstu), a zatim potpunije u radnoj svesci. Takođe, pravila su sažeta na kraju tutorijala u posebnom dodatku.
Većina metoda podučavanja britanskog jezika razvijena je integracijom modernih i tradicionalnih tehnika. Slojeviti pristup, jasna diferencijacijaprema starosnim grupama i nivou znanja jezika omogućavaju vam da odaberete pristup svakom učeniku. Odnosno, individualni pristup koji je trenutno popularan je glavni. Svi britanski modeli učenja usmjereni su na razvoj četiri osnovne vještine: govor, pisanje, čitanje, slušanje. Akcenat je stavljen na video i audio, korištenje interaktivnih resursa.
Kursevi britanskog jezika vam omogućavaju da formirate veštine koje su neophodne svakoj modernoj osobi. Studenti uče da prave izvještaje, prave prezentacije i vode poslovnu korespondenciju. Velika prednost ovakvog pristupa je stimulacija "živog" i "situacionog" dijaloga kultura. U metodici nastave stranih jezika, koja je razvijena u Oksfordu i Kembridžu, velika se pažnja poklanja dobroj sistematizaciji gradiva, koja omogućava pogodno rukovanje pojmovima i, po potrebi, vraćanje u teške trenutke. Općenito, britanski kursevi predstavljaju najbolju opciju za one koji žele naučiti pravi engleski.
Projektni put
Novo u metodici nastave stranih jezika u Rusiji - upotreba nastavnog materijala u praksi. Nakon modula studentima se pruža mogućnost da provjere svoje znanje i stepen usvajanja gradiva. Pisanje istraživačkog projekta podstiče samostalnu aktivnost, predstavlja dodatne poteškoće za učenike, ali otvara velike mogućnosti za razvoj vještina slušanja i čitanja, proširenje vokabulara, pomaže u učenju kako da formiraju svoje misli iargumentirajte svoje gledište. Mlađi učenici rade živopisne projekte na teme „Moje omiljene igračke“, „Moj dom“, „Moja porodica“, dok se srednjoškolci bave ozbiljnijim zbivanjima vezanim za probleme terorizma, zaštite životne sredine i globalizacije. Ovo je metoda podučavanja stranog jezika koja je pokazala dobre rezultate.
Metoda obuke
Pristup obuke je baziran na samostalnom učenju jezika uz uslov da se učenicima daju već razrađeni i dobro strukturirani materijali, što nastavnik jasno objašnjava. Student usvaja teoriju, pamti sintaktičke konstrukcije, gramatička pravila i koristi ih u praksi. Ova tehnika se često koristi u online učenju. Glavne prednosti pristupa su prisustvo pažljivo osmišljenog programa, prezentacija informacija u pristupačnom obliku i mogućnost samostalnog planiranja rasporeda studija. Treninzi se mogu koristiti kao dio metodike nastave ruskog kao stranog jezika.
Intenzivan način
Neki jezici, posebno engleski, mogu se učiti prilično intenzivno. Ovaj pristup omogućava primjenu visokog stepena formulaičnosti u praksi - engleski se sastoji od otprilike četvrtine klišea. Pamćenjem određenog broja „stabilnih izraza“, učenik će, u principu, moći da govori na stranom jeziku i uopšteno razume sagovornika. Naravno, neće uspjeti čitati Shakespearea ili Byrona u originalu, već ciljeveljudi koji biraju intenzivnu tehniku su obično različiti. Ova tehnika je usmjerena na formiranje "govornog ponašanja", stoga, u pravilu, ima lingvistički karakter. Kursevi će omogućiti neograničenu komunikaciju i maksimalnu realizaciju potencijala polaznika, uzimajući u obzir individualne potrebe.
Emocionalno-semantički način
U ishodištu ove metode podučavanja stranog jezika je psiho-korekcija. Za bugarskog psihijatra Lozanova, učenje stranog jezika je prvenstveno bilo medicinsko sredstvo. Danas se njegova dostignuća aktivno i prilično uspješno koriste na nekim kursevima.
Suština je da učenici počinju slobodno da komuniciraju sa nastavnikom od prve lekcije. Za sebe biraju alter ego: srednje ime poznato izvornom govorniku jezika koji se proučava i odgovarajuću „istoriju“(na primjer, violinista iz Palerma, arhitekta iz Glasgowa, itd.). Sve fraze i konstrukcije se prirodno pamte. Ovaj metod podučavanja stranog jezika veoma je sličan načinu na koji je ruska inteligencija u devetnaestom veku učila francuski. Vjeruje se da učenik mora sam doći do gramatike, već imajući neku vrstu “prtljage”.
Po završetku prve faze učenja jezika, učenik će se već osjećati relativno ugodno u stranoj zemlji i neće se izgubiti, nakon druge - neće se zbuniti u vlastitom monologu, a nakon trećeg moći će biti punopravni učesnik u gotovo svakoj diskusiji.
Aktivni načini
Aktivne tehnologije učenja stranih jezika raspoređene su u posebnu grupu: okrugli sto, poslovna igra, brainstorming, metodologija igre. U okviru okruglog stola nastavnik predlaže određenu temu. Učenici imaju zadatak: procijeniti sve pozitivne i negativne strane, utvrditi rezultat. Morate progovoriti o pitanju o kojem se raspravlja, argumentirati vlastitu teoriju i donijeti konačnu odluku.
Brainstorming također ima za cilj diskusiju i rješavanje problema, ali u ovom slučaju publika je podijeljena. "Generatori ideja" nude rješenja, a "stručnjaci" ocjenjuju svaku poziciju. U sklopu poslovne igre simulira se živa komunikacija. Igraju se stvarne situacije: traženje posla, sklapanje ugovora, putovanja i tako dalje. Osnova metoda koje se koriste u podučavanju djece je i igra.
Priprema za kvalifikacione ispite
Veliki broj metoda podučavanja stranih jezika usmjeren je isključivo na uspješno polaganje sertifikacionog ispita. Konkretni zadaci zavise od baze znanja učenika. Takvi kursevi možda ne pružaju nikakve dodatne informacije, stoga ne služe za učenje jezika. Obično se sve gradi samo na ponavljanju dijelova gramatike, vokabulara, fokusirajući se na specifične oblike rada koji se nude na ispitu. Dobijanje međunarodnog sertifikata je ključ uspešnog zaposlenja i kvalifikacija, tako da zadatak zahteva ozbiljan pristup i pripremu.
