Koliko često mi, govornici ruskog, razmišljamo o tako važnom trenutku kao što je istorija nastanka ruskog jezika? Uostalom, koliko se tajni krije u njemu, koliko zanimljivih stvari možete saznati ako kopate dublje. Kako se razvijao ruski jezik? Uostalom, naš govor nisu samo svakodnevni razgovori, to je bogata istorija.
Istorija razvoja ruskog jezika: ukratko o glavnoj stvari
Odakle je došao naš maternji jezik? Postoji nekoliko teorija. Neki naučnici (na primjer, lingvista N. Gusev) smatraju da je sanskrit najbliži srodnik ruskog jezika. Međutim, sanskrit su koristili indijski učenjaci i svećenici. Takav je bio latinski za stanovnike drevne Evrope - "nešto vrlo pametno i neshvatljivo". Ali kako je govor koji su koristili indijski učenjaci odjednom završio na našoj strani? Da li je zaista sa Indijancima počelo formiranje ruskog jezika?
Legenda o sedam bijelih učitelja
Svaki naučnik različito razumije etape istorije ruskog jezika: to je nastanak, razvoj, otuđenje knjižnog jezika od narodnog jezika, razvoj sintakse i interpunkcije itd. Svi se mogu razlikovati po redoslijedu (još uvijek se ne zna kada se tačno knjižni jezik odvojio od narodnog) ili tumačenju. Ali, prema sledećoj legendi, sedam belih učitelja se mogu smatrati "očevima" ruskog jezika.
U Indiji postoji legenda koja se čak proučava na indijskim univerzitetima. U davna vremena, sedam bijelih učitelja dolazilo je sa hladnog sjevera (područje Himalaja). Oni su dali ljudima sanskrit i postavili temelje bramanizmu, iz kojeg je kasnije nastao budizam. Mnogi vjeruju da je ovaj sjever bio jedan od regiona Rusije, pa moderni hindusi često tamo idu na hodočašće.
Legenda ovih dana
Ispostavilo se da se mnoge sanskritske riječi potpuno poklapaju s ruskim riječima - to je teorija poznate etnografkinje Natalije Guseve, koja je napisala više od 150 naučnih radova o istoriji i religiji Indije. Većina njih su, inače, opovrgnuti od strane drugih naučnika.
Ovu teoriju ona nije skinula iz zraka. Njen izgled je bio zanimljiv slučaj. Jednom je Natalia pratila uglednog naučnika iz Indije, koji je odlučio organizirati turističko putovanje duž sjevernih rijeka Rusije. U komunikaciji sa stanovnicima lokalnih sela, Hindus je iznenada briznuo u plač i odbio usluge tumača, rekavši da je sretan što čuje svoj maternji sanskrit. Tada je Guseva odlučila da svoj život posveti proučavanju tajanstvenog fenomena, a da istovremeno ustanovi kako se ruski jezik razvio.
Ovo je zaista neverovatno! Prema ovoj priči, predstavnici negroidne rase žive izvan Himalaja, govoreći jezikom koji je toliko sličannaš urođenik. Mistična, i jedina. Ipak, hipoteza da je naš dijalekt nastao iz indijskog sanskrita je na mjestu. Evo ga - istorija ruskog jezika ukratko.
Dragunkinova teorija
A evo još jednog naučnika koji je odlučio da je ova priča o nastanku ruskog jezika istinita. Čuveni filolog Aleksandar Dragunkin tvrdio je da zaista veliki jezik nastaje iz jednostavnijeg, u kojem ima manje derivacijskih oblika, a riječi su kraće. Navodno je sanskrit mnogo jednostavniji od ruskog. A sanskritsko pismo nije ništa drugo do slavenske rune koje su malo modificirali Hindusi. Ali ova teorija je samo zakon dijalektike, gdje je porijeklo jezika?
Naučna verzija
A evo verzije koju većina naučnika odobrava i prihvata. Ona tvrdi da su prije 40.000 godina (vrijeme pojave prvog čovjeka) ljudi imali potrebu da izraze svoje misli u procesu kolektivne aktivnosti. Tako je nastao jezik. Ali u to vrijeme stanovništvo je bilo izuzetno malo, i svi su ljudi govorili istim jezikom. Nakon hiljada godina došlo je do seobe naroda. DNK ljudi se promenio, plemena su se izolovala jedno od drugog i počela da govore drugačije.
Jezici su se međusobno razlikovali po formi, po tvorbi riječi. Svaka grupa ljudi razvila je svoj maternji jezik, dopunila ga novim riječima i dala mu oblik. Kasnije se pojavila potreba za naukom koja bi se bavila opisivanjem novih dostignuća ili stvari do kojih je osoba došla.
Kao rezultat ove evolucije u glavama ljudi,nazvane "matrice". Poznati lingvista Georgij Gačev detaljno je proučavao ove matrice, proučivši više od 30 matrica - jezičkih slika svijeta. Prema njegovoj teoriji, Nemci su veoma vezani za svoj dom, i to je poslužilo kao slika tipičnog govornika nemačkog. A ruski jezik i mentalitet proizašli su iz koncepta ili slike puta, puta. Ova matrica leži u našoj podsvijesti.
Nastanak i razvoj ruskog jezika
Oko 3 hiljade godina pre nove ere, među indoevropskim jezicima izdvaja se protoslovenski dijalekt, koji je hiljadu godina kasnije postao praslovenski jezik. U VI-VII vijeku. n. e. bilo je podijeljeno u nekoliko grupa: istočnu, zapadnu i južnu. Naš jezik se obično pripisuje istočnoj grupi.
A početak puta staroruskog jezika naziva se formiranje Kijevske Rusije (IX vek). U isto vrijeme Ćirilo i Metodije izmišljaju prvo slovensko pismo.
Slovenski jezik se ubrzano razvija, a po popularnosti je već sustigao grčki i latinski. Upravo je staroslovenski jezik (prethodnik modernog ruskog) uspio da ujedini sve Slovene, na njemu su pisani i objavljeni najvažniji dokumenti i književni spomenici. Na primjer, "Priča o Igorovom pohodu".
Normalizacija pisanja
Potom je nastupila era feudalizma, a poljsko-litvanska osvajanja u 13.-14. vijeku dovela su do toga da je jezik podijeljen na tri grupe dijalekata: ruski, ukrajinski i bjeloruski, kao i na neke srednje dijalekti.
U 16. veku u moskovskoj Rusiji odlučeno je da se normalizuje pisanje ruskog jezika (tada se zvalo "prosta mova" i bilo je pod uticajem beloruskog iukrajinski) - uvesti prevlast koordinativne veze u rečenicama i čestu upotrebu sindikata "da", "i", "a". Dvostruki broj je izgubljen, a deklinacija imenica postala je vrlo slična modernoj. A karakteristične karakteristike moskovskog govora postale su osnova književnog jezika. Na primjer, "akanye", suglasnik "g", završeci "ovo" i "evo", pokazne zamjenice (sebe, ti, itd.). Početak štampanja knjiga konačno je odobrio književni ruski jezik.
Petrinsko doba
Petrova epoha je u velikoj mjeri utjecala na govor. Na kraju krajeva, upravo je u to vrijeme ruski jezik oslobođen "starstva" crkve, a 1708. godine pismo je reformisano tako da se približilo evropskom modelu.
U drugoj polovini 18. veka, Lomonosov je postavio nove norme za ruski jezik, kombinujući sve što je bilo ranije: kolokvijalni govor, narodnu poeziju, pa čak i zapovedni jezik. Nakon njega, jezik su transformisali Deržavin, Radiščov, Fonvizin. Upravo su oni povećali broj sinonima u ruskom jeziku kako bi na pravi način otkrili njegovo bogatstvo.
Veliki doprinos razvoju našeg govora dao je Puškin, koji je odbacio sva ograničenja u stilu i kombinovao ruske reči sa nekim evropskim kako bi stvorio punu i živopisnu sliku ruskog jezika. Podržavali su ga Ljermontov i Gogolj.
Trendovi razvoja
Kako se ruski jezik razvijao u budućnosti? Od sredine 19. - početka 20. veka ruski jezik dobija nekoliko razvojnih trendova:
- Razvoj književnih normi.
- Konvergencija književnog jezika i kolokvijalnog govora.
- Proširenje jezika zahvaljujućidijalektizmi i žargon.
- Razvoj žanra "realizma" u književnosti, filozofska pitanja.
Nešto kasnije, socijalizam je promenio tvorbu reči ruskog jezika, a u dvadesetom veku mediji su standardizovali usmeni govor.
Ispostavilo se da je naš savremeni ruski jezik, sa svim svojim leksičkim i gramatičkim pravilima, proizašao iz mješavine raznih istočnoslavenskih dijalekata koji su bili uobičajeni u cijeloj Rusiji i crkvenoslovenskog jezika. Nakon svih metamorfoza, postao je jedan od najpopularnijih jezika na svijetu.
Još malo o pisanju
Čak je i sam Tatiščov (autor knjige "Ruska istorija") bio čvrsto uvjeren da Ćirilo i Metodije nisu izmislili pisanje. Postojala je mnogo prije njihovog rođenja. Sloveni nisu samo znali pisati: imali su mnogo vrsta pisanja. Na primjer, osobine-rezovi, rune ili kapa. A braća naučnici uzeli su ovo početno pismo kao osnovu i jednostavno ga doradili. Možda su izbacili desetak pisama da bi lakše preveli Bibliju. Da, Ćirilo i Metodije su stvorili slovensko pismo, ali njegova osnova je bilo pismo. Ovako se pojavilo pisanje u Rusiji.
Spoljne prijetnje
Nažalost, naš jezik je više puta bio izložen vanjskoj opasnosti. A onda je budućnost cijele zemlje bila upitna. Na primjer, na prijelazu iz 19. stoljeća sav "krem društva" govorio je isključivo na francuskom, obučen u odgovarajućem stilu, a čak se i jelovnik sastojao samo od francuske kuhinje. Plemići su postepeno počeli da zaboravljaju svoj maternji jezik, prestali su da se povezuju sa ruskim narodom, stekli novu filozofiju itradicija.
Kao rezultat ovog uvođenja francuskog govora, Rusija bi mogla izgubiti ne samo svoj jezik, već i svoju kulturu. Na sreću, situaciju su spasili geniji 19. veka: Puškin, Turgenjev, Karamzin, Dostojevski. Oni su ti koji, kao istinski patrioti, nisu dozvolili da propadne ruski jezik. Upravo su oni pokazali koliko je zgodan.
Modernost
Historija ruskog jezika je višesložna i nije u potpunosti proučavana. Nemojte to ukratko opisivati. Biće potrebne godine za učenje. Ruski jezik i istorija naroda je zaista nevjerovatna stvar. A kako se možeš nazvati patriotom, a da ne poznaješ svoj maternji govor, folklor, poeziju i književnost?
Nažalost, moderna omladina je izgubila interesovanje za knjige, a posebno za klasičnu književnost. Ovaj trend se primećuje i kod starijih ljudi. Televizija, internet, noćni klubovi i restorani, sjajni časopisi i blogovi - sve je to zamijenilo naše "papirnate prijatelje". Mnogi ljudi su čak prestali da imaju svoje mišljenje, izražavajući se uobičajenim klišeima koje nameću društvo i mediji. Uprkos činjenici da su klasici bili i ostali u školskom programu, malo ljudi ih čita čak i u sažetku, koji „jede“svu ljepotu i originalnost djela ruskih pisaca.
Ali kako je bogata istorija i kultura ruskog jezika! Na primjer, literatura je u stanju dati odgovore na mnoga pitanja bolje od bilo kojeg foruma na internetu. Ruska književnost izražava svu moć mudrosti naroda, čini da osjećate ljubav prema našoj domovini i bolje je razumijete. Svaka osoba mora razumjetida su maternji jezik, zavičajna kultura i narod nerazdvojni, da su jedna celina. A šta savremeni ruski građanin razume i o čemu razmišlja? O napuštanju zemlje što je prije moguće?
Glavna opasnost
I naravno, glavna prijetnja našem jeziku su strane riječi. Kao što je već pomenuto, takav problem je bio aktuelan u 18. veku, ali je, nažalost, ostao nerešen do danas i polako dobija obeležja nacionalne katastrofe.
Ne samo da društvo previše voli razne žargonske riječi, nepristojne jezike, izmišljene izraze, već u svom govoru stalno koristi strane posuđenice, zaboravljajući da u ruskom jeziku ima mnogo ljepših sinonima. Takve riječi su: “stilista”, “menadžer”, “PR”, “samit”, “kreativac”, “korisnik”, “blog”, “internet” i mnoge druge. Kada bi dolazio samo iz određenih grupa društva, onda bi se problem mogao boriti. Ali, nažalost, strane riječi aktivno koriste nastavnici, novinari, naučnici, pa čak i službenici. Ovi ljudi prenose riječ ljudima, što znači da unose ovisnost. I desi se da se strana riječ tako čvrsto nastani u ruskom jeziku da se počne činiti kao da je domaća.
Šta je bilo?
Pa kako se to zove? Neznanje? Moda za sve strano? Ili kampanja usmjerena protiv Rusije? Možda sve odjednom. I ovaj problem se mora riješiti što je prije moguće, inače će biti kasno. Na primjer, češće koristite riječ "menadžer" umjesto "menadžer", "poslovni ručak" umjesto "poslovni ručak" itd. Uostalom, izumiranje naroda počinje upravo izumiranjem jezika.
O rječnicima
Sada znate kako se ruski jezik razvijao. Međutim, to nije sve. Historija rječnika ruskog jezika zaslužuje poseban spomen. Moderni rječnici su evoluirali iz drevnih rukopisnih i kasnije štampanih knjiga. Isprva su bili vrlo mali i namijenjeni za uski krug ljudi.
Najdrevniji ruski rečnik smatra se kratkim dopunom Novgorodske pilotske knjige (1282). Uključuje 174 riječi iz različitih dijalekata: grčkog, crkvenoslovenskog, hebrejskog, pa čak i biblijskih vlastitih imena.
Nakon 400 godina, počeli su da se pojavljuju mnogo veći rječnici. Već su imali sistematizaciju, pa čak i azbuku. Tadašnji rječnici su uglavnom bili edukativne ili enciklopedijske prirode, pa nisu bili dostupni običnim seljacima.
Prvi štampani rečnik
Prvi štampani rečnik pojavio se 1596. godine. Bio je to još jedan dodatak udžbeniku gramatike sveštenika Lavrentija Zizanije. Sadržao je preko hiljadu reči koje su bile poređane po abecednom redu. Rječnik je bio objašnjavajući i objašnjavao je porijeklo mnogih staroslavenskih i posuđenica. Objavljeno na bjeloruskom, ruskom i ukrajinskom jeziku.
Dalji razvoj rječnika
XVIII je bio vek velikih otkrića. Nisu zaobišli ni objašnjavajuće rječnike. Veliki naučnici (Tatiščov, Lomonosov) neočekivano su pokazali povećano interesovanje za poreklo mnogih reči. Trediakovsky je počeo da piše beleške. Na krajuNa kraju je nastao niz rječnika, ali najveći je bio "Crkveni rječnik" i njegov dodatak. U Crkvenom rječniku protumačeno je više od 20.000 riječi. Takva knjiga je postavila temelje za normativni rečnik ruskog jezika, a Lomonosov je, zajedno sa drugim istraživačima, započeo njegovo stvaranje.
Najznačajniji rječnik
Istorija razvoja ruskog jezika pamti tako značajan datum za sve nas - stvaranje V. I. Dahla (1866.) "Objašnjavajućeg rečnika živog velikoruskog jezika". Ova četvorotomna knjiga doživjela je desetine reprinta i još uvijek je aktuelna. 200.000 riječi i više od 30.000 izreka i frazeoloških jedinica može se sa sigurnošću smatrati pravim blagom.
Naši dani
Nažalost, svjetsku zajednicu ne zanima istorija nastanka ruskog jezika. Njegov trenutni položaj može se uporediti sa jednim incidentom koji se jednom dogodio izuzetno talentovanom naučniku Dmitriju Mendeljejevu. Na kraju krajeva, Mendeljejev nikada nije mogao da postane počasni akademik Carske Petrogradske akademije nauka (sadašnji RAS). Došlo je do grandioznog skandala, i dalje: takav naučnik ne može biti primljen na akademiju! Ali Rusko carstvo i njegov svijet bili su nepokolebljivi: izjavljivali su da su Rusi od vremena Lomonosova i Tatiščova u manjini, a dovoljan je bio i jedan dobar ruski naučnik, Lomonosov.
Ova istorija modernog ruskog jezika tjera nas na razmišljanje: šta ako će jednog dana engleski (ili bilo koji drugi) zamijeniti tako jedinstvenruski? Obratite pažnju koliko stranih riječi ima u našem žargonu! Da, mešanje jezika i prijateljska razmena su sjajni, ali ne bi trebalo dozvoliti da čudesna priča našeg govora nestane sa planete. Vodite računa o svom maternjem jeziku!
