Pravila za čitanje francuskog izgleda veoma komplikovana. Gomila suglasnika i samoglasnika od kojih je polovina nečitka, obilje čudnih zvukova, nekakve crtice i štapići iznad svakog samoglasnika (dijakritički znaci). Ali evo nekoliko činjenica koje će vam omogućiti da sagledate ove poteškoće na drugačiji način.
Bio je to francuski jezik koji je plemstvo carske Rusije odabralo kao obavezan jezik za svaku obrazovanu osobu. A razlozi nisu bili samo politički. Na ovom jeziku možete izraziti najmodernije misli. Ovo nije šala, a u to su se uvjerili svi koji su počeli čitati knjige pisaca ove zemlje u originalu. Francuski jezik je logičan, elegantan i dubok. Nije ni čudo što su to govorili i pisali mnogi mislioci i filozofi.
Poznavajući pravila čitanja francuskog, u 99% slučajeva moći ćete pročitati nepoznatu riječ bez ijedne greške. Ne možete to reći za engleski. U poređenju sa francuskim, jednostavno je prepun izuzetaka.
Najlakša pravila za čitanje na francuskom
Napišimo šta prvo trebate znati i šta će vam omogućitiidi naprijed bez straha.
1. Naglasak uvijek (bez izuzetka) pada na zadnji slog. Uz travu, sa nazalnim samoglasnicima, ovo čini jedinstvenu melodiju govora.
Slova -s (kao u dans, tapis), -t (kao u enseignement, parlant), -d (kao u second, phard), -z (kao u assez), -x (kao u aux), -p (kao u astap), -g na kraju riječi se ne čitaju. Takođe, kombinacije ovih slova se ne izgovaraju. Slovo r nije čitljivo na kraju riječi, u kombinaciji -er. Na primjer, parler (parle).
2. Slovo "e" zaslužuje poseban opis. Obratite pažnju na to gde stoji: u zatvorenom ili otvorenom slogu, pod naglaskom ili ne, da li je na kraju reči. Naravno, pravila za čitanje francuskog jezika, kada dođete do izgovora samoglasnika, zaista će trebati dugo za pamćenje. Za početak, vrijedi naučiti da ako naglasak padne na njega i slog je zatvoren, onda se čita blizu ruskog "e". Ako je slog otvoren, tada slovo poprima smiješnu mekoću i čita se kao rusko "ë", kao u riječi med, samo malo drugačije - dublje. Kao primjer, uzmimo široko upotrebljenu riječ promatrač (pogled). Ima dva slova "e", koja se različito čitaju - jer je prvi slog otvoren, posljednji je zatvoren.
3. Ni u kom slučaju se slovo h ne čita, njegov zadatak je da odvoji samoglasnike. U drugim slučajevima, to je jednostavno napisano. Ali kombinacija ch se čita kao "sh" (na engleskom toizgovara se kao "h"). Na primjer, šansa (šansa), chacal (šakal). Ostale popularne kombinacije samoglasnika: ph - zvuk "f", th - zvuk "t". Na primjer, phare je svjetionik, théorème je teorema.
4. Nosni samoglasnici su so i biber francuskog jezika. Oni su ti koji daju karakterističan i jedinstven zvuk ovog govora. Izvana, mogu izgledati prilično komplikovano. Međutim, njihova zvučnost, naravno, nadoknađuje sve poteškoće. Izgovaraju se u nos, kao da se približavaju nosnom "n", ali ne prelaze u njega. Samoglasnici ispred slova n i m postaju nazalni. Postoje četiri takva samoglasnika: i, a, o, u. Ova slova se nikada ne nazaliziraju prije udvostručenih nn i mm, ili ispred drugih samoglasnika.
5. Slovo "c" se ponaša na isti komplikovan način kao i na engleskom. U pravilu se čita kao "k". Ali ispred slova -e, -i, -y, čita se kao "s". Ali ako ona ima "rep", onda se uvek čita kao "s". Na primjer, comme ça (kom sa) - so.
Ovo nisu sva pravila za čitanje francuskog. Ovo čak nisu ni sve njegove glavne odredbe. Ali ne pokušavajte da osvojite francuski jezik na juriš. Pravila čitanja najbolje je naučiti u malim porcijama. Glavna poteškoća za većinu učenika nije u samim pravilima, već u činjenici da pogrešno doziraju informacije. Recimo, bolje je jednu lekciju u potpunosti posvetiti izgovoru slova "e", a da vas ne ometaju drugi glasovi. Proučavajući pravila čitanja francuskog na veliko, rizikujete da dođete do zaključka da je više učenika došlo do: "ovopreteško."
