U razgovoru postoje trenuci kada obične riječi više nisu dovoljne, ili se čine neupadljivim pred dubokim značenjem koje želite prenijeti, a onda u pomoć priskaču krilate izreke - latinica od njih je najviše značajan u smislu snage misli i sažetosti.
Latinica je živa
Veliko riječi i izraza na različitim jezicima svijeta posuđeno je iz latinskog. Toliko su duboko ukorijenjene da se stalno koriste.
Na primjer, dobro poznati aqua (voda), alibi (dokaz nevinosti), indeks (pokazivač), veto (zabrana), persona non grata (osoba koju nisu htjeli vidjeti i nisu očekuj), alter Ego (moje drugo ja), alma mater (majka-medicinska sestra), capre dyem (uhvati trenutak), kao i dobro poznati postskriptum (P. S.), koji se koristi kao postscript uz glavni tekst, i priori (oslanjanje na iskustvo i vjeru).
Na osnovu učestalosti upotrebe ovih riječi, prerano je reći da je latinski jezik davno umro. Živeće u latinskim izrekama, rečima i aforizmima još dugo vremena.
Najpoznatije izreke
Mala lista najpopularnijihLatinski izrazi, poznati mnogim ljubiteljima historijskih djela i filozofskih razgovora uz šoljicu čaja. Mnogi od njih su skoro domaći u smislu učestalosti upotrebe:
Dum spiro, spero. - Dok dišem nadam se. Ova fraza se prvi put nalazi u Ciceronovim pismima, a takođe i u Seneki.
De mortus out bene, out nihil. - O mrtvima je dobro, ili ništa. Vjeruje se da je Chilo koristio ovu frazu još u četvrtom vijeku prije nove ere.
Vox populi, vox Dia. - Glas naroda je glas Boga. Fraza koja je zvučala u pjesmi Hesioda, ali se iz nekog razloga pripisuje historičaru Williamu od Malmesburyja, što je u osnovi pogrešno. U savremenom svetu, film "V za osvetu" doneo je slavu ovoj izreci.
Memento mori. - Memento Mori. Ovaj izraz su nekada koristili monasi trapisti kao pozdrav.
Nota bene! - Poziv da obratite pažnju. Često napisan na marginama tekstova velikih filozofa.
Oh tempora, oh mores! „Oh vremena, o maniri. iz Ciceronove oracije protiv Katiline.
Nakon činjenice. – Često se koristi za označavanje radnje nakon svršene činjenice.
O ovom š alteru. – Za i protiv.
In bono veritas (in bono veritas). - Istina je dobra.
Volens, nolens. - Hoćeš-nećeš. Može se prevesti i kao "hteli to ili ne"
Istina u vinu
Jedna od najpoznatijih latinskih izreka zvuči kao "in vino veritas", u kojoj je istina veritas, in vino - samo vino. Ovo je omiljeni izraz ljudi koji često uzimaju čašu, takvuna lukav način opravdavaju svoju želju za alkoholom. Autorstvo se pripisuje rimskom piscu Pliniju Starijem, koji je umro tokom erupcije Vezuva. Istovremeno, njegova autentična verzija zvuči malo drugačije: „Istina se više puta utopila u vinu“, a implikacija je da je pijana osoba uvijek iskrenija od trezvene. Velikog mislioca su u svojim delima često citirali pesnik Blok (u pesmi „Stranac“), pisac Dostojevski u romanu „Tinejdžer“i neki drugi autori. Neki istoričari tvrde da autorstvo ove latinske poslovice pripada sasvim drugom grčkom pesniku Alkeju. Postoji i slična ruska poslovica: „Što trezven ima na umu, pijanac ima na jeziku.”
Biblijski citati prevedeni sa latinskog na ruski
Mnogi od idioma koji se sada koriste preuzeti su iz najveće knjige svijeta i zrnce su velike mudrosti, koje prelaze iz stoljeća u vek.
Ko ne radi ne jede (iz druge poslanice apostola Pavla). Ruski analog: ko ne radi, taj ne jede. Značenje i zvuk su skoro identični.
Neka ova šolja prođe pored mene. - Ovo je preuzeto iz Jevanđelja po Mateju. I iz istog izvora - Učenik nije viši od svog učitelja.
Zapamti da si prašina. - Preuzeta iz knjige Postanka, ova fraza podsjeća sve one koji su ponosni na svoju veličinu da su svi ljudi napravljeni od istog "tijesta".
Bezdan zove u ponor (Ps altir.) Izraz na ruskom ima analogiju: nevolja ne dolazi sama.
Učinite ono što ste planirali (Jovanđelje po Jovanu). - Ovo su riječi koje je Isus ranije izgovorio Judiizdaja.
Fraze za svaki dan
Latinske izreke sa transkripcijom na ruski (za lakše čitanje i pamćenje) mogu se koristiti u običnom razgovoru, ukrašavajući svoj govor mudrim aforizmima, dajući mu posebnu dirljivost i jedinstvenost. Mnogi od njih su također poznati većini:
Dees dim dots. Svaki prethodni dan uči novi. Autorstvo se pripisuje Publiliju Kiru, koji je živio u prvom stoljeću prije Krista.
Ektse homo! - Se Man! Izraz je preuzet iz Jevanđelja po Jovanu, reči Pontija Pilata o Isusu Hristu.
Elefantem ex muska facis. – Od muhe praviš slona.
Errare humanum est. – Ljudski je griješiti (ovo su i Ciceronove riječi)..
Essay kvam videri. – Biti, a ne izgledati.
Ex anime. – Od srca, od srca.
Izlazak iz probnog čina. – Rezultat opravdava sredstva (radnja, čin, djelo).
Tražite nekoga ko ima koristi
Qui bono i quid prodest. – Riječi rimskog konzula, koje je Ciceron često citirao, kojeg detektivi često citiraju u modernim filmovima: „Ko ima koristi, ili traži kome je korist“.
Istraživači drevnih rasprava o istoriji veruju da ove reči pripadaju advokatu Cassianu Ravilleu, koji je u prvom veku našeg veka istraživao zločin i ovim rečima se obratio sudijama.
Ciceronove riječi
Mark Tulije Ciceron - veliki starorimski govornik i političar koji je odigrao vodeću ulogu u razotkrivanju Katilinove zavjere. On je pogubljen, ali mnoge misli mislioca su dugačkevrijeme nastavlja da živi među nama, poput latinskih izreka, ali malo ljudi zna da je on taj koji posjeduje autorstvo.
Na primjer, dobro poznato:
Ab igne ignam. – Vatra iz vatre (ruski: iz vatre i u tiganj).
Pravi prijatelj je poznat u pogrešnom djelu (u raspravi o prijateljstvu)
Živjeti znači razmišljati (Vivere jede kogitaru).
Ili ga pusti da pije ili ostavi (out bibat, out abeat) - fraza koja se često koristi na rimskim gozbama. U savremenom svetu to ima analogiju: ne idu u tuđu kasarnu sa svojom poveljom.
Navika je druga priroda (traktat "O najvišem dobru"). Ovu izjavu je pokupio i pjesnik Puškin:
Navika odozgo nam je data…
Pismo ne crveni (epistula non erubescite). Iz pisma Cicerona rimskom istoričaru, u kojem je izrazio zadovoljstvo što može mnogo više da izrazi na papiru nego riječima.
Svi griješe, ali samo budala ustraje. Preuzeto iz "Philippika"
O ljubavi
Ovaj pododjeljak sadrži latinske izreke (sa prijevodom) o najvišem osjećaju - ljubavi. Razmišljajući o njihovom dubokom značenju, može se pratiti nit koja povezuje sva vremena: Trahit sua quemque voluptas.
Ljubav se ne liječi biljem. Ovidijeve riječi, koje je kasnije parafrazirao Aleksandar Puškin:
Bolest ljubavi je neizlječiva.
Femina nihil pestilentius. “Ne postoji ništa destruktivnije od žene. Riječi koje pripadaju velikom Homeru.
Amor omnibus idemo. - Deo Vergilijeve izreke, "ljubavjedan za sve." Postoji još jedna varijanta: svi uzrasti su podložni ljubavi.
Stara ljubav mora biti izbijena ljubavlju, kao kolac kolcem. Ciceronove riječi.
Analozi latinskih i ruskih izraza
Toliko latinskih izreka ima isto značenje kao poslovice u našoj kulturi.
Orao ne hvata muhe. - Svaka ptica ima svoj štap. Nagoveštava da se morate pridržavati svojih moralnih principa i životnih pravila, ne padajući ispod svog nivoa.
Previše hrane ometa oštrinu uma. - Reči filozofa Seneke, koje imaju srodnu poslovicu među Rusima: dobro uhranjen stomak je gluv za nauku. Možda su zato mnogi veliki mislioci živjeli u siromaštvu i gladi.
Nema srebrne obloge. Apsolutno identično postoji izreka kod nas. Ili ga je možda neki Rus pozajmio od Latina, pa je od tada ušlo u običaj?
Kakav kralj - takva je gomila. Analogno - šta je pop, takva je i župa. I o istoj stvari: nije mjesto ono što osobu čini, već osoba mjestom.
Ono što je dozvoljeno Jupiteru nije dozvoljeno biku. O istoj stvari: Cezaru - Cezaru
Ko je uradio pola posla - već je počeo (pripisuju Horaciju: "Dimidium facti, quitsopit, habet"). Sa istim značenjem, Platon ima: "Početak je pola bitke", kao i staru rusku izreku: "Dobar početak je ispumpao pola bitke."
Patrie Fumus igne Alieno Luculentior. - Dim otadžbine svetliji je od vatre tuđine (ruski - Dim otadžbine je sladak i prijatan nama).
Moto velikih ljudi
Latinske izreke su takođe korišćene kao moto slavnihljudi, zajednice i bratstva. Na primjer, "na vječnu slavu Božju" je moto jezuita. Moto templara je “non nobis, Domina, grey nomini tuo da gloriam”, što u prijevodu: “Ne nama, Gospode, nego imenu svome, daj slavu”. A takođe i čuveni “Kapre diem” (uhvati trenutak) je moto epikurejaca, preuzet iz Horacijevog opusa.
"Ili Cezar, ili ništa" bio je moto kardinala Bordžije, koji je preuzeo riječi Kaligule, rimskog cara poznatog po svojim pretjeranim apetitima i željama.
"Brže, više, jače!" – Simbol je Olimpijskih igara od 1913.
"De omnibus dubito" (sumnjam u sve) je moto Renéa Descartesa, naučnika-filozofa.
Fluctuat nec mergitur (pluta, ali ne tone) - grb Pariza ima ovaj natpis ispod čamca.
Vita blue libertate, nihil (život bez slobode je ništa) - ovim riječima je kroz život prošetao Romain Rolland, poznati francuski pisac.
Vivere jede militare (živeti znači boriti se) - moto velikog Lucija Seneke Mlađeg, rimskog pesnika i filozofa.
O prednostima biti poliglota
Internetom kruži priča o snalažljivom studentu medicinskog fakulteta koji je svjedočio kako se ciganka vezala za nepoznatu djevojku uz pozive da joj “pozlati pero i proricanje sudbine”. Djevojka je bila tiha i skromna i nije mogla ispravno odbiti prosjaka. Momak je, saosećajući sa devojkom, prišao i počeo da izvikuje imena bolesti na latinskom, mašući rukama oko ciganke. Potonji su se žurno povukli. Nakon nekog vremena momak i djevojka sretnioženjen, prisjećajući se komičnog trenutka susreta.
Poreklo jezika
Latinski jezik je dobio ime po Lanitima koji su živjeli u Latiumu, malom području u centru Italije. Centar Lacijuma bio je Rim, koji je od grada prerastao u prestonicu Velikog carstva, a latinski jezik je bio priznat kao državni jezik na ogromnoj teritoriji od Atlantskog okeana do Sredozemnog mora, kao i u delovima Azije., Sjeverna Afrika i dolina rijeke Eufrat.
U drugom veku pre nove ere, Rim je osvojio Grčku, mešajući starogrčki i latinski jezik, što je dovelo do nastanka mnogih romanskih jezika (francuski, španski, portugalski, italijanski, među kojima se sardinski smatra po zvuku najbližim latinskom).
U savremenom svijetu medicina je nezamisliva bez latinskog, jer se gotovo sve dijagnoze i lijekovi čuju na ovom jeziku, a filozofska djela antičkih mislilaca na latinskom još uvijek su primjer epistolarnog žanra i kulturnog naslijeđa najviši kvalitet.
