U današnjem svijetu, riječ "stres" je sinonim za riječ "blagostanje". Do danas je ova bolest zahvatila više od 60% svjetske populacije i, najvjerovatnije, neće stati na tome. Um čoveka u stresnom stanju je preplavljen ogorčenjem, odbija da radi, i što je za njega najstrašnije, nikako ne može da dođe do svog gospodara, ali nema više snage da se ljuti…
Sada se sigurno pitate – kakve veze strani jezici imaju s tim? Činjenica je da osoba koja je u stanju emocionalne napetosti, prvenstveno na psihološkom nivou, nije u stanju efikasno naučiti jezik, pravilno izraziti svoje misli u stranom govoru, a još više podići nivo jezika. Defekti se pojavljuju na sljedeći način:
- Brzina govora osobe pod stresom se mijenja - postaje ili za red veličine sporija ili brža. Govor se prekida uzdasima i zbog toga se govornik stalno odvlači od sadržaja razgovora, pokušavajući se fokusirati na kvalitetu zvukova koji se izgovara. Na kraju, fraza nije dovršena ili je sagovorniku prilično teško da je razumijesadržaja. Shodno tome, koliko god trenirali u ovom stanju, gotovo je nemoguće podići nivo jezika.
- Postoje mnoge praznine u memoriji, koje su u većini slučajeva popunjene takvim ne sasvim uspješnim uključivanjima kao što su "uh", "mmm" ili "hmmm". Čini se da se ta riječ i ranije učila i uspješno koristila, ali sada ju je tako teško zapamtiti, a za nju nema snage… Upotreba ovakvih formacija u govoru tipična je za 70% ljudi koji nemaju ništa vezano za učenje stranih jezika - šta možemo reći o poliglotima? Nije uzalud što mnogi lingvisti autori savjetuju, prije polaganja testa za određivanje nivoa jezika, da se na jedan dan odvrate od vanjskog svijeta i potpuno uđu u jezik koji se proučava.
- Neizbježna promjena gramatičke strukture govora, odnosno: povećanje broja glagola i imenica u odnosu na priloge i pridjeve. Prisustvo takvog defekta govornici (sagovornici) najčešće povezuju sa jezičkim neuspjehom, drugim riječima, za njih je to prilično nizak nivo jezika.
- Postoji maksimalno pojednostavljenje leksičkog govora. Trudimo se da ne koristimo duge fraze, biramo kratke riječi s najvećom učestalošću. Često smo, kada razgovaramo sa strancem, uznemireni, pokušavamo da govorimo što jasnije kako ne bismo bili pogrešno shvaćeni, uprkos činjenici da efekat može biti suprotan. To se očituje u nepotpunosti, izostavljanju dijela riječi, promjeni strukture rečenice (što je posebno važno, na primjer, na engleskom). Štaviše, rečenice mogu biti nepotpune i logički i sintaksički. Shodno tome, radeći u ovom načinu rada, nemoguće je dostići napredniji nivo jezika.
Ispostavilo se da u razgovoru koristimo samo 20 posto riječi koje smo naučili - uzimamo samo ono što je u memoriji na površini, ne naprežući se baš. Nemogućnost jasnog izražavanja stvara nejasnoće, a sagovornik je primoran da stalno iznova pita.
Trebali biste biti posebno ozbiljni kada je u pitanju učenje stranog jezika ako od toga zavisi napredak u karijeri. U ovom slučaju morate skupiti snagu i pravilno rasporediti svoj raspored učenja, ne zaboravljajući da se prije nastave trebate omesti (opustiti), jer to direktno ovisi o tome hoće li lekcije uroditi plodom. Danas gotovo svaki visoko plaćen posao zahtijeva poznavanje engleskog jezika. A ako prilikom popunjavanja životopisa niste pronašli stupac s nazivom "Nivoi jezika" (naravno, strani), ne zaboravite da navedete svoje jezične vještine u odjeljku "Dodatne informacije", što bi HR menadžer trebao pošteno procijeniti.
