Jezik se može uporediti sa konstruktorom, u kojem najmanji detalji formiraju veće, a oni zauzvrat složene i promišljene dizajne. Najmanje "kocke" ili cigle su zvukovi i slova koja u pisanom obliku prikazuju foneme. Od njih se formiraju riječi koje potom formiraju fraze, rečenice, tekst. Fonetika se bavi zvukovima.
Ali pitanje šta je to vokabular proučava leksikologija. Zauzvrat, leksikografija se bavi rječnicima, uključujući i metodologiju za njihovo sastavljanje. Dakle, vokabular ruskog jezika je ukupnost svih njegovih riječi, njegov cjelokupni vokabular. Vjeruje se da se formira u slojevima: to jest, moguće je razlikovati riječi uobičajene i ograničene upotrebe. Zasebno, možete razmotriti koji je vokabular, recimo, reklamni, tehnički, medicinski, posuđeni ili zastarjeli. U zavisnosti od perspektive iz koje procjenjujemo vokabular, možemo govoriti o aktivnoj i pasivnoj upotrebi.
U prvom slučaju govorimo onajčešće riječi.
Uzgred, nema ih toliko za svaki jezik. Stoga se vjeruje da savladavanje hiljadu riječi može obezbijediti 70% razumijevanja i komunikacije. Rečnik obrazovane osobe se sastoji od otprilike nekoliko hiljada (do 20-30 hiljada) reči. Od toga se samo 4-5 aktivno koristi u svakodnevnom životu, a mi smo u mogućnosti da razumijemo mnogo više.
Možete analizirati vokabular u datom trenutku. Na primjer, vokabular savremenog ruskog jezika ima svoje grupe, ali se značajno razlikuje od korpusa riječi, recimo, jedanaestog ili petnaestog stoljeća. Gledanje vokabulara u određeno vrijeme je sinhronijski aspekt.
U ovom slučaju se mogu razlikovati određeni slojevi. Pored opće podjele na zajednički i ograničeni vokabular, može se razmatrati, na primjer, sa stanovišta emocionalne obojenosti. U ovom slučaju razlikuju se: neutralni, emotivni (emocionalni), uzvišeni, poetski, poznati, vulgarni, opsceni vokabular. Ako se riječi bez emocionalne boje mogu koristiti u svim stilovima i u bilo kojoj situaciji verbalne komunikacije, onda su emocionalno obojene riječi svojstvene samo kolokvijalnom govoru. U knjigama se, naravno, mogu naći i oni, ali upravo kao sredstvo izražavanja jezičke ličnosti.
U disertaciji, u izvještaju, u službenim dokumentima, upotreba vulgarizama ili opscenog jezika je neprihvatljiva.
Vokabularmože biti geografski ograničena. U ovom slučaju razlikuju se takozvani dijalektizmi, odnosno riječi svojstvene dijalektu samo određenog područja. Na primjer, "patlidžan" je uobičajena riječ, ali "plavim" ovo povrće nazivaju stanovnici Kurske oblasti, Krasnodarskog teritorija i juga Rusije. Omladinski sleng također operiše riječima ograničene upotrebe - u ovom slučaju određene starosne grupe. Medicinski ili kompjuterski vokabular inherentan je određenim profesionalnim slojevima. Inženjeri, s druge strane, rade sa tehničkim vokabularom.
Ako pogledamo šta je to vokabular sa dijahronijskog gledišta – odnosno u historiji – možemo izdvojiti novu (neologizmi), zastarjelu (historizmi i arhaizmi) i neutralne grupe. Rečnik je obogaćen inputima sa drugih jezika. Odgovarajući na pitanje šta je to vokabular sa stanovišta porijekla, nazvat ćemo posuđeni i izvorni ruski. A onda možete podijeliti riječi, uzimajući u obzir majstorstvo: većina ih se potpuno ukorijenila u jeziku. Na primjer, za nas riječi "bilježnica" i "olovka" više nisu tuđe, iako su nekada dolazile iz grčkog i turskog jezika. Ako se riječi ne savladaju u potpunosti, onda govore o barbarizmima ("Windows") i egzotičnostima ("Signor", "Toreador", "Ručak").
