Rječnik ruskog jezika je veoma velik. Niti jedan lingvista još nije uspio sastaviti najcjelovitiji rječnik u kojem bi se odrazile i protumačile apsolutno sve riječi. Čak ni čuveni Dahlov rečnik, koji sadrži najveći broj leksičkih jedinica od svih postojećih, ne pokriva jezik u potpunosti. Riječi se pojavljuju u jeziku u toku ljudske aktivnosti, kada savlada ili izmisli nešto novo. Uz one lekseme koje su mnogima poznate, postoje i one u jeziku koje koriste ograničene grupe ljudi. Oni će biti predmet našeg razmatranja. U članku ćemo otkriti koje riječi se nazivaju dijalektizmi, profesionalizmi, žargonizmi.
Uobičajeni rečnik
Najveći deo reči koje koristi većina govornika ruskog se uobičajeno koristi, odnosno one koje razumeju svi. Kula, kuća, sto, stolica, more, knjiga, šuma, polje, rijeka i mnogo, mnogo drugih. Koriste ih svi bez izuzetka, bez obzira na toprofesija, područje stanovanja, stil života i starosna grupa.
Sve ove riječi su podijeljene prema svom značenju i gramatičkoj strukturi na dijelove govora: pridjeve ili glagole, imenice ili brojeve, zamjenice, priloge.
Osim toga, takve su riječi prikladne za svaki od stilova govora: podjednako se koriste u kolokvijalnom, službenom i novinarskom stilu.
Vokabular ograničen u upotrebi je druga stvar. Ova ograničenja se mogu odnositi na određenu teritoriju, profesiju, dob ili društvenu grupu. Prije nego ih upotrebite u govoru, potrebno je sami odrediti situaciju govora i jasno znati koje riječi se nazivaju dijalektizmi, a koje profesionalizmi. Ove riječi se razlikuju po tome što su laiku nerazumljive i teško razumljive čak iu kontekstu.
Dijalektizmi
Uobičajeno je da se neuobičajeni vokabular razgraniči u zavisnosti od toga na koji princip je ograničen. Od toga će zavisiti koje se riječi nazivaju dijalektizmi, koje su stručne, a koje sleng. Prvo, pogledajmo prvu.
Rusija je veoma velika zemlja, naseljena je sa dosta nacionalnosti, a na svakoj teritoriji postoje takve lekseme koje su razumljive samo njenim stanovnicima. Važno je napomenuti da svi imaju analogiju među uobičajeno korištenim riječima, a govornici jasno razumiju koje riječi se nazivaju dijalektizmi. Kada razgovarate sa osobom koja nije upoznata sa leksičkim ukusom svog područja, nosioci takvih riječi"prebacivanje" na zajednički jezik.
Već smo objasnili koje se riječi nazivaju dijalektizmi, njihovi primjeri su vrlo brojni: donski kozaci kuću zovu kuren, a samo proklijalu raž na sjeveru zemlje.
Vrste dijalektizama
Treba reći i za grupe dijalekatskih riječi, u zavisnosti od njihovog porijekla i gramatičkog sadržaja, to su:
- Lexical. One koje predstavljaju potpuno drugu riječ, potpuno drugačiju od ekvivalenta u uobičajenom jeziku: cvekla - cvekla, sash - pojas, tsibulya - luk i drugi.
- Ethnographic. Ove riječi nemaju analoga u jeziku, razumljive u cijeloj zemlji. Najčešće su to nazivi jela, kulturnih i etničkih obilježja: kalitki - karelske pite od raženog tijesta, manarka - komad odjeće i drugo.
- Lexico-semantic. To su oni koji su na određenom lokalitetu bili obdareni značenjem drugačijim od uobičajenog. Dakle, na nekim mjestima riječ usne označava sve gljive, osim pečuraka, a riječ most se odnosi na pod u kući.
- Fonetski. Ova grupa dijalekata je varijanta izgovora bikovskih riječi. Dakle, čaj se izgovara prvim suglasnikom [ts], a farma - početnim [xv]. Takvih dijalekata ima u južnim i sjevernim regijama.
- Koje riječi se nazivaju derivacijski dijalektizmi?Oni koji su promijenili stil ili izgovor dodavanjem ili uklanjanjem raznih afiksa (korijen, gdje je sadržano značenje riječi, ostao je u istom obliku): guska - guska, pokeda - ćao, darma - džaba.
- Morfološki. Riječ je doživjela gramatičke promjene u svom obliku. Dakle, glagol u 3. licu može imati meki završetak: ona ide[t] (norma) ona ide[t], ili lične zamenice u instrumentalnom padežu dobijaju završetak e u jednini: ja (norma) - ja.
Govoreći o tome koje se riječi nazivaju dijalektizmima, treba napomenuti da se one često mogu naći ne samo na određenim lokalitetima, već iu književnim djelima. Na primjer, mnogo ih je u djelima F. Abramova, V. Astafieva, M. Šolohova, N. Gogolja. Ovo je neophodno da bi autor preneo posebnu notu određenog kraja, sela ili farme.
Uslovi
Dali smo definiciju i analizirali koje riječi se nazivaju dijalektizmi. Šta se smatra profesionalnošću? Koja je njihova razlika i zašto zauzimaju posebnu nišu u neuobičajenom rječniku?
Ove riječi su ograničene od strane društva: profesija ili naučna saznanja o bilo kojoj određenoj oblasti. Takve lekseme dijele se u dvije velike grupe: termini i profesionalizmi. Pogledajmo prvo prve.
Termini definišu bilo koji naučni koncept, fenomen karakterističan za različite oblasti znanja (nauka, umetnost ili proizvodnja). U prethodnim poglavljima, govoreći o tome koje riječi se nazivaju dijalektizmi, nismoistakao da svaki od njih ima svoju definiciju ili definiciju. Upravo je to razlika između terminološkog vokabulara: jasna, koncizna, ali opsežna definicija stvarnosti koju ova riječ označava.
Vrste uslova
U čitavom nizu pojmova mogu se razlikovati dvije grupe:
- Opštenaučne. To su oni koji se mogu primijeniti na bilo koju oblast znanja: hipotetičko, eksperimentalno, reakcijsko. Ove riječi se najčešće koriste.
- Special. Oni pripadaju određenoj naučnoj oblasti: lingvistika (složena sintaktička celina), biologija (stamen, akord), geometrija (prava, ravan), psihologija (flegmatik, senzacije, percepcija).
Još jedna razlika između termina je njihova ekstremna informativnost. Malo je vjerovatno da se jedna takva riječ može zamijeniti drugom sličnom, samo frazom ili rečenicom. Prodor pojmova u svakodnevni govor može se smatrati karakterističnim kvalitetom savremenog ruskog jezika. Dakle, bez zadrške koristimo riječi rijeka, rezervoar, atmosfera u svakodnevnom životu. Ali ovo su sve geografski pojmovi koji imaju definicije u ovoj nauci.
Profesionalizam
Analizirali smo skoro sve riječi iz pasivnog fonda, razgovarali o terminima, o tome koje riječi se nazivaju dijalektizmi, a koje su profesionalizmi. Primjeri potonjeg bit će detaljnije razmotreni u ovom odjeljku.
Dakle, riječi koje se koriste u procesu proizvodnje ili naučnog rada nazivat ćemo stručnim. Koja je njihova razlika od termina? Činjenica da ovi drugi imaju svoju definiciju, koju stručne riječi ne mogu imati. Najčešće se koriste u usmenom govoru i označavaju alat, proces, sirovinu i sl. Takve riječi imaju za cilj olakšati komunikaciju između radnika na radnom mjestu.
Po prirodi upotrebe, profesionalizmi su podijeljeni na područja u kojima ih koriste ljudi određenih zanimanja: rudari, ljekari, štampari, građevinari, itd.
Jargon
Posebnu grupu čini vokabular koji pripada određenim društvenim grupama: omladinski (sleng), profesionalni i logorski žargon i tzv. sleng - poseban jezik u okviru ruskog jezika, kojim se služe lopovi, skitnice, i tako dalje.
Najčešće možete čuti sleng - jezik mladih i studenata. Riječi poput učitelj, studentski dom, rep, cool, super su sveprisutne u ovoj grupi.
