Glagoli u prošlom vremenu u njemačkom se koriste u tri oblika: kolokvijalnom (Perfekt), knjižnom (Imperfekt, ili Praeteritum), kao i posebnom pretprošlom "pluperfect". Ono što je privlačno onima koji uče jezike kod Schillera i Goethea je da pravila upotrebe nisu tako kruta. Tako se, na primjer, na sjeveru Njemačke, preterit se često koristi u kolokvijalnom govoru. U Austriji i Švicarskoj se češće govori u perfektu.
Prošli kolokvijalni oblik
Perfekt se koristi u govoru za prenošenje prošlih događaja. Na ruskom se to zove "prošlo savršeno vreme". Perfekt se tvori uz pomoć pomoćnog glagola haben ili sein + prošli particip. Za slabe glagole, Partizip II je nepromjenjiv, formiran je dodavanjem prefiksa ge- i sufiksa -t glagolskoj osnovi. Na primjer: machen - gemacht; malen - gem alt. Nepravilni glagoli u prošlom vremenu u njemačkom nisu podložni logičkom objašnjenju. Njihov oblik se mora zapamtiti. Na primjer: gehen - gegangen, lessen - gelesen.
U veziupotreba jednog ili drugog pomoćnog glagola, onda je ovdje pravilo sljedeće:
- Za glagole kretanja i promjene stanja koristi se sein. Gehen, fahren, einschlafen, aufstehen, sterben - idi, idi, zaspi, ustani, umri.
- Modalni glagoli se koriste sa haben. Kao i bezlični čovjek, koji se često grupiše zajedno sa modalima. Primjer: Man hat geschneit. - Padao je sneg. Ili Man hat es mir geschmeckt. - Uživao sam.
- Glagoli sa povratnom česticom sich se koriste sa haben. Na primjer: kupao sam se, obrijao sam se. - Ich hab mich gewaschen, ich hab mich rasiert.
- Prilazni glagoli. Ich hab das Buch gelesen. - Čitao sam knjigu. Er hat ferngesehen. – Gledao je TV.
Vrijedi obratiti pažnju na činjenicu da se pravila upotrebe pomoćnih glagola razlikuju u Njemačkoj i drugim zemljama. Tako se u Austriji, Švicarskoj, Bavarskoj, Južnom Tirolu (Italija) glagoli sjediti, ležati, stajati koriste sa sein. Iako ovdje ne vidimo nikakvu promjenu stanja:
- Ich bin gesessen - Sjedio sam.
- Mein Freund ist auf dem Bett gelegen – Moj prijatelj je ležao na krevetu.
- Wir sind eine Stunde lang im Regen gestanden – Stajali smo na kiši sat vremena.
U Njemačkoj (i u njenim sjevernim i centralnim dijelovima, ne u Bavarskoj) u ovim slučajevima se koristi pomoćni haben.
Preterite
Za glagole prošlog vremena u njemačkom jeziku u naraciji i tekstovima masovnih medijaKoristi se Praeterit. Ovo je takozvana verzija knjige prošlosti.
Formiranje takvog oblika za pravilne glagole je vrlo jednostavno. Samo trebate dodati nastavak -t iza osnove.
Uporedi: Učim. - Ich student. Ali: učio sam. - Ich studierte.
Lični završeci su isti kao za sadašnje vrijeme, osim za lice jednine trećeg broja. Tamo, obrazac odgovara prvom licu.
Uporedi: ja sam učio i on je učio. - Ich studierte und er studierte.
Prošlo vrijeme koristimo i kada svom djetetu ispričamo bajku, ispričamo biografiju neke poznate osobe. Ponekad je moguće govoriti u preteritu i u kolokvijalnom govoru. Na primjer, ako ispričate prijateljima kako ste proveli odmor. Na primjer: Ich rat u Tajlandu. - Bio sam na Tajlandu. Ich ging oft zum Strand. - Često sam išao na plažu.
Vrijedi obratiti pažnju na činjenicu da se, uprkos činjenici da je jezik pripovijedanja jednostavna prošlost, još uvijek može pronaći savršeno u knjigama i pričama. Koristi se kada postoji dijalog između dva ili više likova u priči.
Upotreba pluperfekta
Složeno vrijeme u njemačkom je takozvani Plusquamperfekt. Koristi se za isticanje odnosa između dvije radnje koje su se dogodile u prošlosti. Također se koristi za označavanje da jedna radnja slijedi iz druge.
Obično se koristi uz glagole prošlog vremena. U njemačkom, kako bi se naglasila korelacija ovih radnji, riječi se koriste tada (dann), poslije (nachdem), prije (frueher), prije mjesec dana(vor einem Monat), prije godinu dana (vor einem Jahr) i drugi.
Primjeri:
- Meine Freundin rief mich an und sagte mir, dass sie vor einem Monat nach Wien gefahren war. – Zvala je moja prijateljica i rekla da je otišla u Beč prije mjesec dana.
- Nachdem ich die Uni absolviert hatte, fang ich mit der Arbeit an. – Nakon što sam završio fakultet, počeo sam da radim.
- Mein Freund hatte die Fachschule beendet, dann trat er ins Institut ein. - Prvo je moj prijatelj završio tehničku školu, pa ušao u institut.
Modalni njemački glagoli u prošlom vremenu
Uglavnom modalni glagol se koristi u jednostavnom preteritu. Ovo olakšava govor, ne morate izgovoriti tri cijela glagola ako koristite perfekt.
Uporedi: Nije trebao lagati. - Er sollte nicht luegen. Ich hat nicht lugen gesollt. Drugu frazu je mnogo teže razumjeti.
Oblik prošlog vremena za modalne glagole je jednostavno konstruiran. Samo trebate ukloniti sve umlaute i osnove, dodati sufiks -t i lični završetak i dobit ćete konjugaciju glagola u prošlom vremenu. Njemački jezik je u principu vrlo logičan.
Izuzetak je glagol moegen. Za njega je oblik prošlog vremena mochte. Volim da čitam novine. - Ich mag Zeitungen lesen. Ali: Voleo sam da čitam novine. - Jch mochte Zeitungen lesen.
Kako naučiti prošlo vrijeme u njemačkom
Najčešći oblik je savršen, pa ga prvo treba naučiti. Ako aneće biti problema sa pravilnim glagolima i lako je zapamtiti sve, onda je bolje naučiti pogrešne u obliku tabele. Postoje određeni obrasci, na primjer, "grupa ei - ie -i e": Bleiben - blieb - geblieben; schreiben - schrieb - geschrieben, steigen - stieg - gestiegen. Možete razbiti sve poznate glagole u slične podgrupe i zapamtiti ih.
Ovaj sto se može prvo zauzeti svaki put kada dođete na sat njemačkog. Glagole u prošlom vremenu najlakše je zapamtiti na ovaj način.
Što se tiče pomoćnih seina i habena, najlakše je zapamtiti grupu prvih. Takvih glagola je mnogo manje. Zato će ih biti lakše zapamtiti. Konjugaciju glagola u prošlom vremenu njemačkog jezika morate naučiti napamet zajedno sa pomoćnim. To je prikazano i u rječnicima. Ako postoji (s) u zagradi pored glagola, tada će pomoćni glagol biti sein, a ako (h), onda haben.
