Vremena u njemačkom su zanimljiva i, u principu, laka tema za učenje. Za razliku od engleskog ili španskog, na primjer, ne postoji veliki broj napetih kategorija. A upotreba prošlog vremena uopće ne zavisi od trenutka kada je radnja izvršena.
Razlika između savršenog i preterita
Suprotno popularnom vjerovanju, vremena u njemačkom su apsolutno nezavisna od trenutka radnje. Na primjer, na engleskom, ako nešto radimo danas, tada će se koristiti past perfect, a ako juče ili ranije, onda jednostavno Past: "Kupio sam auto danas." Danas sam kupio auto. Ali: "Kupio sam auto jučer" se drugačije prevodi: jučer sam kupio auto.
Njemački ima potpuno drugačija pravila. Bez obzira na trenutak radnje, najvjerovatnije će se koristiti Perfect:
I habe mir heute/gestern/vorgerstern ein Auto gekauft.
Zašto "najvjerovatnije"? Jer još uvijek postoje određena pravila za upotrebu vremena u njemačkom. Pogledajmo ih izbliza.
Prošlo savršeno vrijeme u njemačkom
Perfekt se uglavnom koristi u kolokvijalnom govoru. Odnosno, ako razgovarate s drugim ljudima, pričate im o događajima u prošlosti, onda je ovo uvijek prošlo savršeno, odnosno savršeno.
Pluskvaperfect, koji navodno izražava događaj koji se dogodio prije nekog drugog prošlog događaja, gotovo se nikada ne koristi u razgovoru. Kao i budući drugi (Futurum II) izuzetno se rijetko može čuti od prijatelja i poznanika. Vremena u njemačkom uglavnom idu u pravcu pojednostavljenja.
Jednostavan njemački preterit
Prošlo vrijeme se koristi u govoru knjige, u tekstovima masovnih medija (novine, časopisi, analitički i novinski članci).
Međutim, treba imati na umu da ako u knjizi vidimo neku vrstu dijaloga između likova, onda je i on u savršenom. Uostalom, dijalog, čak i ako je knjiški, ipak je kolokvijalni govor.
Osim toga, koristimo past simple kada govorimo o biografiji nekih ličnosti (na primjer, "Mozart je živio i studirao u Salzburgu", recimo Mozart wohnte und studierte u Salzburgu).
Postoji, međutim, posebna grupa glagola, koja se čak iu kolokvijalnom govoru koristi u preteritu. To su prvenstveno modalni glagoli. Vrlo rijetko, kada Nemci kažu, na primjer, "hteo sam da jedem" u perfektu, za to bi radije odabrali prošlost jednostavno. Dakle, ne Ich habe essen gewollt, već jednostavno ich wollte essen. To je učinjeno kako bi se olakšale rečenice, jer ga veliki broj glagola čini težim iotežava govor.
Tako je i u Njemačkoj (u Austriji i Švicarskoj još uvijek prevladava "savršen" oblik). Na primjer, "mislio sam" ili "jeste li znali?" neće reći ich hab gedacht i hast du gewusst?, već radije ich dachte, wusstest du?. Imperfekt se koristi i za glagole koji označavaju riječ "govoriti" (reciti, podijeliti mišljenje, misliti): er sagte - rekao je; sie meinte - vjerovala je (smatrala).
