Ruski jezik je prepun mnogih pravila koja regulišu ispravnu upotrebu i pravopis riječi. Ali pored toga, pismena osoba treba da bude u stanju da odbije razne reči. Ova tema obično izaziva mnoga pitanja i nedoumice ne samo kod školaraca, već i kod odraslih. Za većinu ljudi je posebno teško odbaciti vlastita imena, prezimena, geografska imena. O tome ćemo razgovarati danas u našem članku.
Toponimi: šta su oni?
Deklinacija geografskih imena podliježe određenim pravilima koja samo trebate znati napamet. Inače ćete pred prijateljima ili kolegama pronaći mnogo radoznalih slučajeva koji će vas okarakterisati sa ne baš dobre strane.
Prilično često, govoreći o deklinaciji geografskih imena na ruskom, miMislimo na toponime. Ovaj izraz se odnosi na sve geografske identifikatore općenito. Ova riječ došla je do nas iz starogrčkog jezika, nastala je od dvije različite riječi, što u prijevodu znači "mjesto" i "ime". Sada se u mnogim izvorima informacija koristi riječ "toponimi".
Gdje mogu vidjeti pravila za opadanje toponima?
Naravno, da bi se geografska imena pravilno slagala, potrebno je ne samo poznavati pravilo, već ga i primijeniti na mjestu. Uostalom, vrlo često čak i osoba koja sebe smatra pismenom sumnja u pravopis određene riječi. U ovom slučaju pomoći će vam posebni rječnici pomoću kojih možete provjeriti deklinaciju geografskih imena. Rosenthal Ditmar Elyashevich, na primjer, stvorio je odličnog asistenta za školarce svih uzrasta - Rječnik poteškoća ruskog jezika. Odrasli koji žele poboljšati svoju pismenost također mogu koristiti ovaj divan vodič.
Vrste toponima
Prije nego što se udubimo u temu pod nazivom "Deklinacija imena mjesta", vrijedi saznati koji su toponimi. Uostalom, to značajno mijenja pravila za njihovu deklinaciju. Trenutno se u ruskom jeziku razlikuju sljedeće vrste toponima:
- slavenski - ovo uključuje izvorna ruska imena ili ona koja su dugo vladala ruskim jezikom;
- složena - ova vrsta toponima obično se sastoji od dvije riječi;
- namerepublike;
- strani jezik - slična imena imaju svoje kategorije, od kojih svaka ima posebno pravilo deklinacije.
Pravila za deklinaciju slovenskih toponima
Deklinacija geografskih imena sa slovenskim korijenima pokorava se jednostavnom pravilu: ime se uvijek slaže s riječju koja se na njega primjenjuje. Ove riječi uključuju:
- grad;
- selo;
- selo;
- ulica, itd.
U ovim slučajevima, toponim se stavlja u deklinaciju definišne riječi. Na primjer, uvijek ćete reći "u gradu Samari" i "u gradu Moskvi". Imajte na umu da definirajuća riječ "grad" gotovo uvijek utječe na sljedeći toponim. Ovo se odnosi i na izuzetke. Ovo uključuje sljedeće slučajeve:
- ne odbijajte toponime koji imaju različit rod sa definicijom riječi (na primjer, ispravno bi bilo reći - na jezeru Salekhard);
- Najčešće toponimi u množini ne podliježu deklinaciji (na primjer, u selu Topotishchi).
Ako govorimo o nazivima ulica, onda postoje pravila za odbijanje geografskih imena. Toponim ženskog roda uvijek se slaže sa definiranom riječi "ulica". U istom slučaju, imena muškog roda se ne dekliniraju, a složeni toponimi podliježu sličnom pravilu. Sljedeće kombinacije mogu se navesti kao primjer:
- duž ulice Cherry Orchards;
- u ulici K altuk;
- do Melodične ulice.
Toponimi u obliku pridjeva najčešće se dekliniraju: na Žutoj rijeci, u bliziniCape Verde itd.
Deklinacija naziva mjesta koji završavaju na "o", "e"
Odrasli ljudi iz nekog razloga prilično često zaborave na ovo pravilo. Nesretne greške se dešavaju čak i među poznatim TV voditeljima i novinarima. Da biste se smatrali pismenom osobom, imajte na umu da se slavenski srednji nazivi mjesta ne odbacuju u ruskom. Bilo bi ispravno reći:
- u gradu Kemerovo;
- blizu grada Grodna;
- u selu Komarkovo.
Čudno, ali ovo jednostavno pravilo uvijek izaziva mnogo poteškoća. Iako u tome nema ništa komplikovano, glavna stvar je zapamtiti ispravan pravopis.
Toponimi koji završavaju na "ov", "ev", "in", "yn": pravila deklinacije
Deklinacija geografskih imena sa završetcima koji su tako česti u ruskom izaziva ozbiljnu zabunu. Činjenica je da su se pravila deklinacije ovakvih toponima mijenjala više puta tokom proteklih decenija. Istorijski gledano, geografska imena sa završetkom "ov", "ev", "in", "yn" su uvijek bila odbačena. Na primjer, kuća u Ostaškovu ili dacha u Mogilevu.
Početkom dvadesetog veka postojala je tendencija da se takva geografska imena ne koriste. To je bilo zbog niza neprijateljstava, kada su, kako bi se izbjegla zabuna u izvještajima, imena korištena samo u nominativu. Vojska se trudila da toponimi u kartama i raznim nalozima budusu identične. Vremenom se ovaj pristup počeo smatrati normom i čak se primjenjivati na televiziji.
Posljednjih godina novinarstvo se počelo vraćati izvornom obliku deklinacije geografskih imena. Ali njihovo korištenje u nominativu također se smatra normalnim i ispravnim.
Složeni slovenski toponimi
Deklinacija geografskih imena koja se sastoje od nekoliko riječi podliježe određenom pravilu. Ako je riječ o složenom toponimu, onda se njegov prvi dio uvijek odbacuje, bez obzira na prisutnost ili odsutnost određujuće riječi. Primjeri uključuju sljedeća imena:
- u Rostovu na Donu;
- u Komsomolsku na Amuru, itd.
Postoji jedan izuzetak od ovog pravila - ime grada Gus-Khrustalny. Prvi dio ovog složenog toponima ne bi trebao pasti.
Veliku zabunu izazivaju imena u kojima je prvi dio u srednjem rodu. Prema pravilima ruskog jezika, trebalo bi da podliježe obaveznoj deklinaciji, ali posljednjih godina postoji sve veća tendencija da ovaj dio ostane nepromijenjen. Stoga će, na primjer, obje verzije pravopisa biti ispravne: u Orekhovo-Zuev i u Orekhovo-Zuev.
Kako odbiti toponime - nazive republika?
Kada ne znate kako da pravilno napišete naziv republike, onda zapamtite pravilo o kojem ćemo sada pričati. Imena koja se završavaju sa "ia" i"ona" se mora složiti sa riječju "republika". Na primjer, "u Republici Koreji" ili "iz Republike Makedonije". Ali i ovo pravilo ima svoje zamke, kao i mnoga pravila ruskog jezika.
Zvanični dokumenti isključuju mogućnost deklinacije takvih imena, iako novinarstvo na njih primjenjuje uobičajeno pravilo ruskog jezika. Izuzetak se odnosi i na Saveznu Republiku Njemačku. Dogovorom naših zemalja, odlučeno je da se ovo ime ne odbija.
U svim ostalim slučajevima, naziv se ne slaže sa riječju "republika" i ostaje u nominativu.
Strani toponimi
Rusima je prilično teško nositi se sa stranim geografskim imenima. Lakše je zapamtiti koji se ne klanjaju. Dakle, lista geografskih imena koja ne podliježu deklinaciji uključuje:
- finska imena;
- gruzijski i abhaski (isključujući nazive odmarališta);
- francuski nazivi mjesta koji završavaju na "a";
- složeni italijanski, portugalski i španski nazivi mesta;
- administrativno-teritorijalne jedinice.
Možete odbiti samo imena koja završavaju na "a" i savladana na ruskom. Na primjer, u Veroni i iz Ankare. Francuska imena se mogu odbiti samo ako su stekla završetak "a" u ruskom zvuku.
Ako se strana geografska imena završavaju na "e", "s","i", "o", onda su indeklinabilne. Postoji mnogo primjera ovog pravila:
- u Tokiju;
- iz Mexico Cityja;
- za Santiago.
Izuzetak su imena koja u ruskom jeziku imaju množinu formiranu od strane riječi. Na primjer, ispravno je napisati "na Himalajima".
Deklinacija imena i prezimena
Mnogi vjeruju da deklinacija geografskih imena i vlastitih imena imaju zajednička pravila. Ovo nije sasvim tačno. Naravno, pravila imaju dosta zajedničkog, ali u stvari nisu identična.
Najčešće ispravna deklinacija imena i prezimena, geografskih imena postavlja mnoga pitanja u proljetno-ljetnom periodu, kada maturanti završavaju školu i dobijaju svedočanstva. Netačno pisanje toponima i vlastitih imena u diplomama je prilično uobičajeno. Poznavanje pravila ruskog jezika pomoći će da se izbjegnu ove neugodne trenutke. Pogledajmo glavne tačke pravila.
Deklinacija standardnih prezimena
Prilično je lako odbiti standardna prezimena - ona intuitivno postaju pravi oblik. Ali u slučaju kada je prezime posuđeno iz stranog jezika i završava na "ov", "in", tada će u instrumentalnom slučaju imati završetak "om". Na primjer, prezime Green u instrumentalnom slučaju bi zvučalo kao Green.
Često se postavljaju pitanja kod deklinacije ženskih prezimena sa završetkom "ina". U ovom slučaju, sve ovisi o nominativu muškog rodaprezimena. Na primjer, imamo Andreja Žemčužinu. Prezime njegove supruge Julije biće odbačeno kao zajednička imenica. Na primjer, stvari Julije Žemčužine. Ako se muž zove Andrej Žemčužin, onda ćemo u ovom slučaju pričati o stvarima Julije Žemčužine.
Nestandardna prezimena: kako odbiti?
Ranije se vjerovalo da na deklinaciju prezimena prvenstveno utiče spol osobe. Ali u stvari, završetak prezimena je ovdje preovlađujući faktor. Od njega sve zavisi u prvom redu.
Ne mijenjajte prezimena koja završavaju na:
- "e";
- "and";
- "o";
- "y";
- "s";
- "eh";
- "yu";
- "th";
- "njihov".
Muška prezimena koja se završavaju na pad suglasnika. Ako se prezime završava na "I", a ispred njega je i samoglasnik, onda se prezime mora odbiti. U sličnom slučaju sa završetkom "a" prezime je indeklinabilno.
Naravno, ruski jezik nije tako jednostavan. Ali ako se sjetite nekoliko pravila koja smo naveli, nikada nećete pocrvenjeti zbog netačnog pisanja naziva mjesta i vlastitih imena.
