Savremeni ruski jezik se na mnogo načina razlikuje od načina na koji su ga naši preci koristili prije stotinu ili više godina. Živa i pokretna, mijenja se s društvom. Proučavanjem, na primjer, leksičkog sastava govora, može se pratiti koje su novine u oblasti nauke, tehnologije, politike i drugih oblasti uvedene, a šta je nepovratno prošlost. Uostalom, neologizmi, historizmi, zastarjele riječi - sve je to naša istorija, oličena u riječi.
Znati - ne znati, znati - ne znati
Trenutnim izvornim govornicima često je teško objasniti: ko je neznalica? Brkaju ga sa drugom riječju bliskom po značenju i značenju - neznalica. Hajde da pokušamo da rasvetlimo zabavnu zagonetku. Da biste to učinili, pogledajte u rječniku. Na primjer, Vladimir Dal leksemu tumači na sljedeći način: „Neznanje je riječ nastala od glagola ne znati, ne znati, ne moći. Neupućen, neuljudan, nesposoban da se ponaša, da ostane u javnosti. Na primjer: stavite neznalicu na konja, pa će se on popeti ispod slike.”
Usput, Dahl ističe da, iako riječ "ignoramus" seže u iste korijene, njeno značenje je drugačije: neobrazovana osoba, neopterećena književnim znanjem, mračna je. AsKao primjer, Vladimir Ivanovič navodi izreke: „pisar - svoj, neznalica - svoj", "ne traži znanje od neznalice". Istovremeno, on naglašava da je "neznanje jednako neznanju". Dakle, prema Dahlu, neznalica je osoba sa prazninama u vaspitanju, ponašanju, a neznalica je u obrazovanju, znanju i akademskim predmetima.
Ushakov's Dictionary
Nastavljajući naše lingvističko istraživanje, okrenimo se još jednom autoritativnom izvoru - Objašnjavajućem rječniku koji je uredio Ushakov. Ovdje je naznačeno da se riječ odnosi i na muški i na ženski rod. Autor identificira dva značenja lekseme. Prvo: neznalica je gruba osoba, nepristojna. Drugi je sinonim za kolokvijalni "ignoramus". On daje takve primjere kao sinonime: vahlak, seljak, kolektivni farmer, seljak, nepristojan, itd. To jest, Ushakov spaja oba koncepta u jedan. Koliko je takva pozicija kompetentna, shvatit ćemo malo kasnije.
Ozhegov-Shvedova Rječnik
U Objašnjavajućem rečniku savremenog ruskog jezika, koji je uredio Ožegov, čitamo: "Neznalica je gruba, nepristojna, nevaspitana osoba." Odnosno, između „biti pismen“i „biti obrazovan“ovde je već povučena jasna granica. Ispada da Ozhegov preciznije od Ushakova uzima u obzir semantiku riječi, nijanse njenog značenja i moguće situacije upotrebe. Ova interpretacija se više uklapa u model modernog društva. Na primjer, takav fenomen kao što je varvarstvo, zanemarivanje umjetničkih djela, arhitektonskih spomenika, slikovitih kutaka prirode samosvjedoči ne o odsustvu ili nedostatku obrazovanja, znanja, već o prazninama u obrazovanju, duhovnom, moralnom divljaštvu i nekulturi. U tom smislu se riječ "neznalica" koristi u obraćanju modernim divljacima. I sinonim "Sharikov" naveden u rječniku mu savršeno odgovara.
Gramatički aspekt
Zadržimo se sada na gramatičkim kategorijama koje određuju morfološku i sintaksičku prirodu riječi. Oni će također pomoći da se razjasni njegovo leksičko značenje. Neznanje je imenica, animirana, opšteg roda (odnosno, može se koristiti za predstavnike i muškog i ženskog), prve deklinacije. Može biti i jednina i množina. U analizi tvorbe riječi izdvajaju se prefiks “ne”, korijen “vezh”, završetak “a”. Po poreklu seže do crkvenoslovenskog "ignoramus" (sa jatom) od "znati". Pogledajte detaljne dokaze ispod.
O pitanju etimologije
Leksime "neznalica", "znati", "pristojan" su uključene u gnijezdo srodnih, ali ne i srodnih riječi. “Vedat” je glagol koji seže do starog ruskog “voditi”, odnosno “znati”. „Ljubav” dolazi od reči „vezha” – „stručnjak”, koja je odavno van upotrebe. Tako su se lekseme u početku razlikovale po porijeklu, značenju, stilskoj upotrebi. Naime: "ignoramus" ima drevne ruske korijene. Nastao je uz pomoć prefiksa "ne-" upravo od staroruske riječi "vezha", odnosno "stručnjak", na što ukazuje karakteristični znak: neslaganje. Na riječ "ignoramus"porijeklo je sasvim drugo, staroslavensko. Kombinacija "zhd" na to ukazuje apsolutno očigledno, kao i u takvim riječima: odjeća, roditi, između. Krajem 18. i u 19. vijeku obje riječi su bile sinonimi, označavajući isti pojam: upućivale su na neobrazovanu osobu, malo upućenu u bilo šta, pravog neznalice. Zatim je u jezičkoj praksi došlo do transformacije značenja. Bezobrazne ljude sve češće nazivaju neznalicama.
Nijansa značenja "loše obrazovan" postepeno se zamjenjuje, ostavljajući kategoriju zastarjelih. Ali moderni izvorni govornici često brkaju obje riječi, koristeći ih jednom umjesto drugom. Takav fenomen, kada riječi zvuče gotovo isto, ali se različito pišu i označavaju različite pojmove, naziva se paronimija, a same lekseme nazivaju se paronimi.
U našem jeziku ima tako zanimljivih riječi-braća!
