Arhaizmi nisu samo zastarjele riječi, već one koje su prešle u ovu kategoriju zbog pojave novih riječi. Na primjer, danas niko pjesme ne naziva stihovima, ova riječ se može naći samo u književnosti, pozorišnim predstavama ili u svakodnevnom govoru da bi dala ironičnu ili uzvišenu konotaciju. Ponekad se sinonim zamjenjuje ne cijelom samom riječju, već samo njenim leksičkim značenjem. Na primjer, riječ "uspon". Danas se koristi u značenju "podići bunu, suprotstaviti se nečemu, preporoditi se, ponovo ustati" i ima visoku stilsku obojenost. Ali jednom u Rusiji to je bilo svakodnevno domaćinstvo, što se koristilo u značenju "ustani, ustani na noge". Ili drugi primjer: "Nemoj da ti bude žao stomaka!", što znači "Nemoj da ti bude žao života!" Kao što vidite, riječ stomak na ruskom je sačuvana, ali se njeno značenje promijenilo. A u značenju "života" riječ "želudac" je arhaična. Primjeri drugih promjena: kravata (leksiko-fonetskiarhaizam, moderni sinonim - "kravata"); oče! (gramatički arhaizam, riječ "otac" je u vokativu, koji se ne koristi u savremenom ruskom); sreća (arhaizam za građenje riječi, danas se riječ "sreća" sa takvim sufiksom ne koristi).
Semantički arhaizam zaslužuje posebnu pažnju. Primjeri takvih arhaizama su navedeni gore ("trbuh" u značenju "život"). Imaju oblik poznat čitatelju, ali drugačije značenje, zbog čega nastaju poteškoće u razumijevanju teksta. Vrlo često se u religijskoj literaturi nalaze semantički arhaizmi. Na primjer, "neprijatelj" je demon, "čar" nije nešto lijepo i ugodno, već iskušenje, nešto što vodi u grijeh, "riječ" ("u početku je bila Riječ") nije jedinica govora, ali inteligencija. Može postojati prilično suptilna semantička veza između arhaizma i njegovog modernog sinonima. "Šarm" zaista može biti iskušenje, ali u modernom smislu, riječ "šarm" ima pozitivniju konotaciju - nije nužno da će bilo koji lijep predmet biti grešan. Takve nijanse su vrlo važne za pravilno razumijevanje značenja djela. Čak i među relativno modernim autorima, na primjer, Annom Akhmatovom, mogu se pronaći arhaične riječi. Primjeri iz književnosti su brojni: arhaične riječi mogu se naći i u prozi i u poeziji. U potonjem imaju posebnu ulogu, daju uzvišenost, podržavaju melodičnost i stoga izgledaju prirodno.
Arhaizmina engleskom: primjeri
"Stare riječi", ili "arhaične riječi" (tj. arhaizmi), mogu se klasificirati na engleskom gotovo na isti način kao i ruski. Iako, naravno, postoje posebnosti povezane s gramatičkom strukturom jezika, možete pronaći gotovo sve vrste arhaizama spomenutih gore.
Na primjer, ti - ti (umjesto tebe) - najupečatljiviji i najzanimljiviji arhaizam. Primjeri oblika ove riječi: ti - ti (umjesto moderne ti) i tvoj - tvoj (moderna riječ je tvoja). Da, nekada je u engleskom jeziku bilo pozivanje na „vi“, ali danas, kome god da se obratimo, kažemo „vi“, odnosno Vi. "Vi" na engleskom je postepeno izašla iz upotrebe. Vrlo rijetko, ali ova riječ se danas može naći. Na primjer, u poznatoj pjesmi Metallice pod nazivom The Unfirgiven, postoji stih: "So I dub thee unforgiven" - "So I call you unforgiven." Naravno, ovo je jedinstven arhaizam. Primjeri drugih zastarjelih riječi ne odražavaju tako jasno društvene i psihološke promjene u životima ljudi koji govore engleski:
1. Ovamo - "ovdje" (moderno - ovdje). Istovremeno, ovaj oblik, iako danas zastario, odnosi se na rani moderni engleski. Stariji oblik je hider, koji dolazi iz protogermanskog. Međutim, uprkos sličnosti između ovamo i ovdje, između njih nema identiteta. "Ovdje" dolazi od sasvim druge riječi koja znači "biti na ovom mjestu",ovamo ima malo drugačiju semantičku konotaciju - "kreći se ovamo", ne bez razloga postoji idiomatski izraz sa značenjem "naprijed-nazad" - ovamo-tamo.
2. Između - "između". Sinonim koji se danas koristi je između. Kao što je lako vidjeti, zastarjela riječ je učestvovala u tvorbi riječi moderne leksičke jedinice.
3. Hearken or harken - "slušati". Neki izvori tvrde da je riječ o historizmu, odnosno zastarjeloj riječi koja nema analoga u savremenom jeziku, ali se u stranim rječnicima može vidjeti oznaka arhaično. Opet, veza između slušanja i slušanja (moderno "slušati"), prema etimološkim rječnicima, postoji, stoga je nemoguće tvrditi da ova riječ označava pojavu koja je nestala ili je nestala.
Ali riječ phaeton nije arhaična. Na kraju krajeva, selice, otvorene kočije na četiri točka, više se ne koriste i zauvijek će ostati predmet prošlosti.
Dakle, historicizam je ono što karakterizira jednu eru. Ove riječi su zastarjele zajedno sa pojavama ili objektima koje opisuju. Arhaizmi su zastarjele govorne jedinice. I danas bi se uspješno koristile da ih nisu pritisnuli novi oblici.
