Ranije u Ruskom carstvu, aristokrate su veoma volele da koriste strane reči u govoru. Stoga ne čudi što su neke od njih opstale do danas, a mi ih i dalje koristimo ne razmišljajući o njihovom porijeklu. Postoje čak i slučajevi kada ljudi, ne znajući značenje riječi, slobodno je koriste u govoru, dajući joj pogrešno značenje. Jedna od tih riječi je "voila". Šta znači ova riječ i odakle je došla - pročitajte u nastavku.
Porijeklo
Šta znači "voila" u svom izvornom značenju? Ova riječ je posuđena iz francuskog jezika ("voilà") i prevedena je kao "ovdje, ovako". Njegov sličan oblik je "voici", ali ova riječ nije zaživjela u Rusiji, jer ima gotovo isti prijevod. "Voila" je uzbuna koja se koristi da upozori slušaoca ili gledaoca na zanimljiv obrat u govoru.
Ova riječ je bila vrlo popularna u određenim krugovima prije revolucije 1917. godine. Međutim, dolaskom komunista na vlast, upotreba stranih riječi u ruskom jeziku bila je strogo zabranjena.
Značenje
Također "voila" znači da je priča došla do kraja ili se koristi kada je potrebno dati rezultat. Na primjer, ispričate priču iz svog života: "Jučer sam vidio Petyu, tako se udebljao! Voila, evo čemu vode godine bez teretane!"
Uzmimo još jedan primjer, ništa manje aktuelan: muž je odlučio napraviti poklon svojoj ženi i odlučio joj pokloniti auto (u čast unapređenja na poslu). Izvodi svoju nesuđenu ženu u dvorište, zamoli je da zatvori oči i, vodeći je do auta, kaže: "Otvori oči, voila!"
Cirkus i samo
Šta znači "voila" na "cirkuskom jeziku"? Da, isto! Samo ga češće koriste. Osim "voila" u cirkusu, možete čuti i francuske riječi kao što su comme il faut, entre, alle-op, pas, plié, itd. Balet takođe voli francuske reči, tako da mnogi nazivi stavova zvuče veoma francuski.
Mađioničarima se najviše dopala ova riječ. Vrlo je teško zamisliti umjetnika koji ne koristi riječ "voila" u svom govoru. Mađioničar je sa zadovoljstvom viknuo: "Voila", skidajući veo sa šešira i predstavljajući bijelog zeca javnosti. Ili, nakon što je testerom nemilosrdno isekao kutiju sa pomoćnikom unutra, umetnik je sa osmehom predstavio čitavu i živahnu lepotu, trijumfalno vičući svoj potpis „voila“. Naravno, to je odlično djelovalo na šarenilo i lakoimpresivna publika u svoje vrijeme.
"Voila" je daleko od jedine francuske pozajmice u svakodnevnom životu. Vrijedi spomenuti prisustvo riječi kao što su "bauvais ton", "promenada", "déjà vu", ali to je druga priča.
