Rijetko razmišljamo o značenju i porijeklu riječi. Pogotovo ako se rijetko nalaze u svakodnevnom govoru. Svima je poznata ta razigrana fraza, koja se često završava prijateljskim okupljanjima, a gosti se ne žure da se raziđu. Dakle, šta je osoblje? Koje je porijeklo ove riječi? A šta znači izraz "na putu", koji je svima na usnama?
Značenje i porijeklo riječi
Rječnik ruskog jezika definiše "osoblje" kao imenicu muškog roda, neživu, umanjenu formu riječi "osoblje". Štap je štap, štap. Lingvisti smatraju da ova riječ nije posuđena, već čisto slavenska, dolazi od riječi "ralo" (alat za oranje). Ovo je "sokh", "kučka" na različitim dijalektima. Zaista, drevni plug podsjeća na račvastu granu, a prvi farmeri su koristili štapove za kopanje kako bi rahlili zemlju. Pronašli su ih arheolozi tokom iskopavanja antičkih naselja.
Svojstva osoblja
Osoblje je odavno zaslužno za magična svojstva. Mnogi heroji legendi i mitova, fantastičnikaraktera. Grčki bog iscjeljenja, Asklepije, mogao je podizati ljude iz mrtvih svojim štapom. Ovaj štap, isprepleten zmijom, danas je simbol medicine.
Hermesov štap - kaducej - postao je obavezan atribut heralda koji su objavili kraljevske dekrete. Bio je to simbol njihovog integriteta. Kaducej je služio kao simbol tajnog znanja i bio je na amblemima carinske i poreske službe. Prisutan je i na grbovima mnogih gradova (Taganrog, Jeniseisk, Harkov, Berdičev, itd.)
Štap je takođe bio obavezan atribut za šamane. Ukrašavali su ih rezbarijama i ornamentima, okrunili štapove životinjskim glavama. Šamani vjeruju da im osoblje pomaže da putuju u druge svjetove.
U slovenskim zemljama, štap je tjerao zle duhove, uvijek su ga nosili učesnici u pjesmama. Sva ruska deca znaju čarobni štap Deda Mraza. Za sve novogodišnje praznike Deda Mraz je uvek sa štapom.
U kršćanstvu, apostolski (biskupski) štap je također imao veliko simboličko značenje. "Dobri pastiri" moraju imati štap. Sam Isus Krist se često prikazuje sa štapom.
Na putu
U Rusiji su lutalice oduvek poštovane, ljudi koji lutaju od grada do grada, od sela do sela. U davna vremena, oni su, između ostalog, u nedostatku komunikacionih sistema, služili kao svojevrsni servis vijesti. Tokom putovanja, vijesti su bile obrasle raznim glasinama, informacije su ponekad bile iskrivljene do neprepoznatljivosti. Ali "od usta do usta" bila je jedina informacijakanal. Na putovanjima je osoblje pomagalo lutalicama, služeći im i kao podrška na dugom putovanju i kao sredstvo lične zaštite od ljubitelja lakog novca.
Lutnice su trebale biti zaštićene i hranjene. Prije puta im je ponuđeno da popiju čašu votke. Staklo je postavljeno na debelu ivicu štapa. Ujedno su poželjeli dobar put, srećan put i uspjeh u poslu. Ako se čaša nije prevrnula na štap, to se smatralo dobrim znakom. Ispijanje čaše nije trebalo da se završi. Trebao sam ostaviti malo i poprskati ga po cesti da privučem sreću.
Postoji i verzija da ako čaša ne stoji na štapiću za piće, onda on još nije spreman da krene na put, još treba da se odmori. U ovom slučaju, štap je neka vrsta indikatora.
Postoje različiti nazivi za ove posljednje čaše: stremen, sedlo, noga, ljubav, dizanje. Uzengija se pije da uzengija ne propadne, sedlo - da ne ispadne iz sedla, ljubavna čarolija se pije na kapiji, u pokretu noge - da se put ne umori. U Rusiji je bilo mnogo običaja pijenja.
U ovom trenutku, štap nije samo putni štap i zadnja čaša. Riječ je dobila značenje kraja nečega, završetka slučaja, konačne tačke.
Pjesme o osoblju
Kada ispraćaju goste nakon gozbe, domaćini ih često ponude završnim pićem. Po pravilu, ova ceremonija je razigrana i vesela. I puno pjesama o osoblju - dokaz za to. Mnogi ih vole. Zvuči pjesma "Na putu" koju izvode različiti izvođači. Mnogo pesama, pesama - sveovo sugerira da se radi o izuzetno radosnim, pozitivnim emocijama. „Hajde, prijatelju, na put“, peva Nadežda Kadiševa sa svojim ansamblom Zlatni prsten, demonstrirajući ono što se zove „ruska hrabrost“. Ove pjesme su vesele, pitke. Ispijanje čaše prije odlaska je neka vrsta kulturnog koda "prijatelj ili neprijatelj" za ljude istog kruga, jednog društvenog okruženja, jednog načina života.
Književni izraz
U ruskoj književnosti, izraz "piti", "jesti na putu" nalazi se u književnosti Melnikov-Pečerskog, Radiščova, Gogolja. Nije ni čudo. Fraza je bila široko korištena i naširoko se čula. Ali čak su i knjige stranih pisaca u ruskom prevodu objavljene pod naslovom "Na putu". Ovo su djela Raya Bradburyja i Stephena Kinga. Prvobitno se zovu "One for the Road". Prevodioci su s pravom smatrali da bi, s obzirom na zaplet ovih knjiga, ruski idiomatski izraz bio najbolji naslov za ruskog čitaoca. Značenje riječi "osoblje" u ovom kontekstu je svakome jasno.
