Riječ na različitim nivoima jača i poboljšava opći jezički sistem. Smatra se osnovnom osnovom leksiko-semantičke strukture čiji su elementi međusobno povezani i međusobno povezani. Semantičke pojave u svakoj riječi imaju multilateralni karakter. Oni odražavaju procese koji se odvijaju u vokabularu jezika. Važnu ulogu u formiranju moderne logistike igra sistem zasnovan na kombinaciji različitih leksiko-semantičkih varijanti (LSV). Šta je to?
Terminologija
Riječ je važna, strukturna jedinica jezika koja služi za karakterizaciju različitih predmeta i njihovih svojstava, pojava, odnosa koji imaju kombinaciju fonetskih, semantičkih i morfoloških svojstava. Fonetska struktura je skup zvučnih pojava, semantička - skup značenja, morfološka - skup morfema koje čine zvučnu ljusku svake riječi.
Semantička struktura riječi je uspostavljeni skup komponenti koje formiraju određeni opći model u kojem su leksičko-semantičke varijante međusobno povezanesami i odgovaraju jedno drugom. LSW je simpleks jedinica. Formalni dio čini određeni zvučni oblik riječi, a sadržaj je njeno tumačenje. Postoje različite klasifikacije ovog procesa, koje se razlikuju po posebnim elementima i odnosima koji programiraju određeni pristup proučavanju ovog fenomena.
Nekoliko istorijskih činjenica
Semantika se kao moderna disciplina pojavila sredinom 19. veka. Termin je prvi uveo 1883. godine francuski lingvista M Brial, koji se ozbiljno zanimao za problem jezičkog sistema. Početkom 20. veka, termin se pojavio u Rusiji. U tom periodu započeo je proces razvoja morfološke strukture riječi.
Formiranje leksiko-semantičkog sistema odvijalo se u uporednom istorijskom periodu razvoja discipline, koja datira od sredine 20. veka. U to vrijeme se odvijalo proučavanje leksičkog značenja pojmova i njihovog povezivanja u posebne grupe u različitim predmetnim oblastima.
Pozicija
U ruskom jeziku, za sve vreme postojanja logistike, nakupilo se mnogo pojmova sa različitim leksičkim značenjima. Vremenom se pojavila potreba za njihovom razlikovanjem i sistematizacijom. Nauka semantike bavi se proučavanjem takvih riječi i izraza. Skup leksičko-semantičkih varijanti riječi (LSV) formira semantičku strukturu riječi.
LSV riječi svih pojmova prikupljene su u različitim ruskim rječnicima s objašnjenjima. Na primjer, postoje rječnici S. I. Ozhegova, D. N. Ushakova, V. I. Dahla i dr. Tumačenje rječnika jevizuelno, konkretno, direktno percipirano od strane drugih, značenje reči. Takve teorijske konstrukcije odražavaju značenje svakog pojma.
Odredište
Unapređenje i razvoj semantike je od velikog značaja za savremeni obrazovni sistem. Njegov glavni cilj je proučavanje, sistematizacija, ažuriranje leksiko-semantičkih varijanti pojmova. Ovaj fenomen omogućava obogaćivanje i unapređenje savremenog ruskog jezika. Ova kategorija se postepeno formirala tokom određenog perioda istorijskog razvoja društva.
Prikazuje značenje riječi, ukupnost objektivnih informacija u sistemu odnosa, veza, interakcija. Proces leksiko-semantičke varijacije je modifikacija značenja strukturnih jedinica jezika. Semantičke pojave u svakoj riječi su višestruke.
One odražavaju glavne procese koji se odvijaju u vokabularu jezika. Polisemantičke riječi su pokazatelj funkcionalne heterogenosti riječi. Postoje termini stranog porijekla koji imaju različite leksičke razlike. Oni se uzimaju u obzir i prikupljaju u određenim informativnim izvorima.
Komponente
Leksiko-semantička varijanta (LSV) je sastavni dio semantičke strukture riječi. Ovaj fenomen je kombinacija zastarjelih i modernih tumačenja svakog pojma. Riječi koje imaju isto leksičko značenje predstavljene su jednom varijantom. Polisemantičke riječi su pojmovi koje karakterizirajunekoliko opcija. Semantika, koja je dio lingvistike, bavi se proučavanjem LSV riječi.
Riječ je osnovna jedinica jezika koja označava predmete, pojave, odnose, radnje itd. Semantička struktura riječi uključuje skup njenih semantičkih značenja. Karakterizira seme sastav svakog pojma. Sem je diferencirana, semantička karakteristika koja se manifestuje kada se uporede različiti pojmovi. Njegov sastavni dio je semema. Stručnjaci identificiraju nekoliko glavnih:
- leksema ili skup leksičkih značenja;
- gramme ili skup gramatičkih značenja.
Karakteristike
Leksiko-semantička varijanta ima unutrašnji oblik koji karakteriše nacionalne specifičnosti jezika i pogleda na svet, karakteristične za različite narode. Značenja LSV u različitim strukturama riječi nisu ekvivalentna. Često se smatraju razlogom za formiranje različitih odnosa i odnosa između elemenata koji se razlikuju po svom statusu. Moderni stručnjaci razlikuju:
- Glavna vrijednost. Praktično je nezavisna od konteksta, ograničena je i prije svega predstavljena u rječniku.
- Djelomična vrijednost. Ograničen je sadržajem, uslovljen kontekstom, umjerenog sadržaja i najčešće se pojavljuje u rječniku iza glavnog značenja.
Interakcija
Fenomen LSV varijacije podrazumijeva modifikaciju semantičke strukture riječi koja ima multilateralnukarakter. Na primjer, heterogenost i nedosljednost LSV-a riječi ne ometa održavanje jedinstva glavnog leksičkog značenja riječi. Postoji nekoliko vrsta veza između leksiko-semantičkih varijanti riječi. Naime:
- Metafora je prenošenje svojstava jednog predmeta ili pojave na drugi po principu njihove sličnosti i razlike. Ovo svojstvo se odnosi na formu, funkciju, lokaciju, utisak, ocjenu, način djelovanja. Na primjer, "grimizna vatra zalaska sunca", "mjesečev srp".
- Metonimija je fraza u kojoj se jedna riječ zamjenjuje drugom. Ovo je omjer vremena i prostora, znaka i stvari, procesa i mjesta, uzroka i posljedice, svrhe i radnje, kontejnera i sadržaja, materijala i proizvoda. Na primjer, "pojedi tri tanjira", "hodaj u zlatu".
- Sinekdoha je prijenos imena cjeline na njen dio. Na primjer, šljiva znači "voće", a šljiva znači "voćno drvo".
Prednosti i nedostaci
Važna prednost leksičko-semantičke strukture je njena univerzalnost. Omogućava vam da sistematizirate termine bilo kojeg dijela govora i bilo kojeg leksičkog značenja. Pogodan je i jednostavan za korištenje "bez napuštanja kuće". U naše vrijeme leksičko-semantička struktura je našla popularnost u mnogim dijelovima svijeta među ljudima različite dobi i društvenog statusa.
Međutim, uprkos brojnim prednostima, nedostaci ovog fenomena i dalje postoje. Vrijeme nijestoji na mestu. Razvojem tehnološkog procesa i uvođenjem raznih inovacija pojavili su se brojni novi termini i fraze sa različitim leksičkim značenjima. Običan objašnjavajući rečnik ih više ne sadrži. Pojavila se potreba da se sistematiziraju riječi na informativnim medijima koje zahtijevaju česta ažuriranja. Postoji potreba za modernim kvalifikovanim stručnjacima i novi finansijski troškovi.
Specifična studija
Postoji nekoliko pristupa proučavanju leksiko-semantičkih varijanti značenja riječi. Naime: sinhronijski i dijahronijski. Prva metoda je osmišljena da proučava glavno i posebno, direktno i figurativno, ekstenzivno i intenzivno, stilsko i apstraktno značenje riječi.
Druga metoda vam omogućava da klasifikujete genetske karakteristike riječi. To uključuje izvorno i izvedeno, etimološko i zastarjelo, arhaično i moderno značenje riječi. Njegova analiza je višestruki proces, koji se smatra uzrokom nastanka različitih značajnih fenomena u semantici: monosemija, polisemija, paradigme itd.
Monosemija
Ovaj proces ukazuje na prisustvo u logistici samo jednog leksičkog značenja, koje karakterišu sve formalne karakteristike reči. Ovaj fenomen je pokazatelj jedinstvenosti svake semantičke strukture. U ruskom je malo takvih riječi. To su najčešće termini stranog porijekla ili riječi sa apstraktnim značenjem. Nauka leksikologija se bavi proučavanjem ovog procesa. Ovakvi znakovi su karakteristični za pojmove: abeceda, slovo, kiseonik, itd.
Polisemija
Postoji stajalište da u ruskom jeziku nema dvosmislenosti, postoji nekonvencionalnost, što čuva govorni i mentalni potencijal svake osobe. Ovaj fenomen čini semantičku strukturu riječi. Savremeni stručnjaci razlikuju nekoliko tipova leksiko-semantičkih varijanti polisemantičkih riječi, koje zavise od različitih faktora. Naime:
- opseg upotrebe: uobičajen i terminološki;
- hronologija: primarna i derivatna;
- leksičko značenje: književno i neknjiževno;
- metoda nominacije: direktna i figurativna;
- Odnos prema sadržaju: besplatno i povezano.
Glavne vrste polisemije su: lančana, radijalna, radijalno-lančana. Prvi tip odražava određeni niz: svaka sljedeća vrijednost karakterizira prethodna. U radijalnoj polisemiji, sve sekundarne interpretacije zavise od direktnog značenja i motivisane su ovim svojstvom. Treći tip karakterišu karakteristike obe strukture.
Glavni preduslovi za formiranje ovog procesa su: promena sistema ruskog jezika; pojava drugih varijanti ruskog jezika; metafora i metonimija, itd. Na primjer, žitno polje, energetsko polje, polje aktivnosti.
Poznate paradigme
Značenja riječi mogu ući u paradigmatske odnose, formirajući različite asocijacije. Smatraju se potencijalnim i identificiraju se na osnovu sličnosti ili razlike uznačenja termina. Paradigme su sistematizovane na osnovu zajedničkih karakteristika i razlikuju se po diferencijalnim svojstvima. Moderni stručnjaci razlikuju nekoliko tipova paradigmi leksičko-semantičkih varijanti (primjeri to dokazuju). Naime:
- Omonic. Ovo je sistemska asocijacija reči identičnih u grafičkom obliku, semantički suprotstavljenih. Na primjer, svjetlost je "struja", a svjetlost je "solarna energija".
- Sinonimno. Sastavni dio je ekvivalentnost ili sličnost značenja sinonima. Na primjer, ime: nadimak, nadimak, inicijali.
- Antonim. To je grupa riječi suprotnih značenja. Na primjer, bez radosti i radosti, nemoralne i moralne.
- Tematski. Ovo je uporediva lista, koja se sastoji od riječi koje imaju integralni, eksplicitni oblik. Na primjer, glagol kretati ima oblike: jahati, puzati, letjeti, itd.
- Hiponimski. To je kombinacija riječi vrsta i generičkih pojmova. Na primjer, zmija: verdigris, kobra, zmija.
- Lexico-semantic. To su velike grupe koje objedinjuje zajednička semantička karakteristika. Na primjer, namještaj: stol, stolica, komoda, fotelja, itd.
Tipologizacija i nepromjenjivost
U ruskom jeziku postoje riječi i fraze koje se sastoje samo od leksiko-semantičkih varijanti sa tipološkim svojstvima koja pripadaju različitim sistemima. Tipologija riječi može se shvatiti na različite načine: kao sposobnost jednog iisti LSV da funkcioniše u različitim uslovima i kao nivo razvoja posebnih LSV reči.
Invarijantnost igra posebnu ulogu u semantičkoj strukturi, čiji znakovi karakterišu jedinstvo leksiko-semantičkih varijanti unutar riječi. Ove karakteristike su povezane sa različitim tipovima značenja: morfološkim, derivacionim, leksičkim itd. Ovi odnosi su dinamični, što ukazuje da se semantički sistem, uprkos svojoj stabilnosti, razvija, menja i unapređuje. Kombinacija elemenata značenja reči sa njihovim karakteristikama smatra se važnom pravilnošću semantičke strukture, formiranja, razvoja i funkcionisanja sistema reči.
