Nekada je latinski, kojim su govorili Rimljani, ostavio neuništiv trag. Riječ je o svim evropskim jezicima, koji se dijele na romanske i germanske. Što se tiče slovenskih naroda, posebno za njih je razvijeno fundamentalno novo pismo, u kojem se prate odjeci Evrope i Balkana. Tako su ćirilično i latinično pismo, koje i danas koristimo, postale glavna pisma među slavensko-evropskim narodima.
Porijeklo jezika
Porijeklo po kojem se može izračunati rođenje određenog jezika je vrlo nejasno. Do sada, antička lingvistika i etimologija predstavljaju jednu od najvećih poteškoća za istraživače. Međutim, ćirilica i latinica su neki izuzeci, jer je porijeklo ovih pisama manje-više jasno.
latinica
Počećemo od jezika koji se govorio u starom Rimu, a koji se danas, iako mrtav, široko koristi u medicini, istoriji i filologiji. Prototip latinskog bio je etrurski nepisani jezik, koji je postojao uglavnom u usmenom obliku i korišten među istoimenim plemenima koja su naseljavala centar moderne Italije.
Nova rimska civilizacija sistematizovala je sve dijalekte i razvoj svojih predaka, formirajući punopravno latinično pismo. Sastojao se od 21 slova: A B C D E F H I K L M N O P Q R S T V X Z. Nakon raspada Rimskog Carstva, latinski se proširio širom Evrope i asimilirao u različite plemenske jezike (keltski, velški, gotski, itd.).
Tako su se pojavili jezici romansko-germanske grupe - francuski, italijanski, njemački, engleski i mnogi drugi. Danas se za njihovo pisanje koristi jedna abeceda koja se sastoji od 26 slova.
staroslavenski
Za slovenske narode latinica je bila tuđa i neprihvatljiva. Ali s obzirom na činjenicu da su neke zemlje bile podložne papskoj vlasti, dok su druge prihvatile pravoslavno kršćanstvo, bilo je neophodno poučavati ljude Svetoj Riječi. Grčka braća Ćirilo i Metodije stvorili su azbuku od 43 slova, koja je postala razumljiva slovenskom narodu.
Nazvali su ga po starijem bratu Ćirilu i on je postao osnova za novi staroslavenski jezik. Kasnije se broj slova smanjio, a sam jezik se proširio na veoma velika područja. Naravno, doživio je promjene zbog raznih dijalekata, pa se kao rezultat toga raspao na mnoge samostalne jezike. Ovo pismo je postalo osnova za istočnoevropske spise, južnoevropske i ruske.
Moderni međunarodni sistemi pisanja
Danas se za razmjenu informacija na međunarodnom nivou, čak iu istočnim zemljama, koriste ćirilica i latinica. To su dvije univerzalne abecede koje imaju sličnu strukturu i simbole, a mogu i zamijeniti jedna drugu. Ali u isto vrijeme, vrijedi napomenuti da svaki od njih ima svoje prednosti.
Nesumnjivo, latinica je češća na svijetu. Uz njegovu pomoć snimljene su mnoge kineske i japanske riječi, naširoko se koristi u bankovnim dokumentima (čak iu Rusiji) za snimanje ličnih podataka. Ali svaki lingvista će vam sa sigurnošću reći da je ćirilica mnogo bogatija i praktičnija abeceda zbog činjenice da njeni znakovi prenose širi spektar zvukova.
"Alphabet" reforme
Zamena ćirilice latiničnim pismom je veoma važno pitanje koje se više puta javljalo u mnogim slovenskim državama. Po prvi put, latinično pismo zamijenilo je slovensko u Commonwe althu i Kneževini Litvaniji. Do sada, Litvanija i Poljska, uprkos slavenskim korenima svojih jezika, koriste latinično pismo.
Prevod sa ćirilice na latinicu uticao je i na zemlje južne Evrope. Na primer, Rumunija, koja je koristila ćirilično pismo, usvojila je latinično pismo u 19. veku. Crna Gora, Srbija i Češka su uradile isto.
Šta je Rusija prošla
Na teritoriji naše države ćirilica i latinica su se više puta borile za mjesto pod suncem. Bez sumnjeĆirilica je bila izvorna za Ruse, ali uzastopni pokušaji katolizacije zemlje značili su napuštanje nje i uvođenje latinice kao osnove pisanog govora.
Petar Prvi je želeo da napusti slovensku azbuku. Čak je izvršio i jezičku reformu, izbacivši mnoga slova iz abecede i zamenivši neka od njih evropskim. Ali kasnije je odustao od ove ideje, vrativši sve na svoje mjesto.
Drugi pokušaj latinizacije ruskog društva dogodio se nakon revolucije. U to vrijeme Lenjin je izvršio reformu ujedinjenja. Usvojene su evropske mjerne jedinice, došlo je do prelaska na evropski kalendar, a pretpostavljalo se da će jezik biti preveden.
Lingvisti su uradili ogroman posao mijenjajući sve ruske izvore koji su pisani ćirilicom. Ali Staljin, koji je ubrzo došao na vlast, shvatio je da je ta ideja lišena zdravog razuma i vratio sve u normalu.
latinica i ćirilica: razlika
Nemoguće je ne primijetiti da su ove dvije abecede nevjerovatno slične jedna drugoj. Čak sadrže potpuno ista slova: A, B, E, K, M, H, O, R, C, T, U, X. Ali, kao što je ispravno navedeno, funkcionalnost ćiriličnog pisma je mnogo šira. Zbog slova kao što su "Sh" ili "Sh", na primjer, prenosi se zvuk koji je napisan latinicom koristeći dva-tri-četiri znaka.
Posebno je vrijedno spomenuti slova "C" i "K", koja se u našem pismu striktno razlikuju po zvuku. A na jezicima latinske grupe zavisi njihova transkripcijaispred vodećeg samoglasnika. Pa, i najvažnije, po čemu se latinica razlikuje od ćirilice je to što svaki zvuk odgovara svom slovu.
Kombinacija slova u riječi ne utiče na njihov zvuk, dvostruki suglasnici se izgovaraju jasno, nema nijemih samoglasnika i nijemih slogova.
