Kulturu govora uvijek je određivala njena ispravnost. Prvi korak je poznavanje principa ruskog jezika.
Pravila ruskog jezika
Norma (izvedena od latinskog norma - doslovno "kvadrat", figurativno značenje - "pravilo") - općeprihvaćena obavezna naredba. Svim dijelovima jezika se upravlja na određeni način. Savremeni ruski jezik vodi se različitim pravilima. Ovo su pravila pravopisa i interpunkcije. One su ortoepske (fonetske) i frazeološke, morfološke i sintaktičke, stilske.
Na primjer, pravopisne norme reguliraju izbor grafičkog pravopisa riječi. Interpunkcija određuje izbor znakova interpunkcije, kao i njihov raspored u tekstu.
Norme interpunkcije
Interpunkcijska norma je pravilo koje ukazuje na upotrebu ili neupotrebu određenih znakova interpunkcije prilikom pisanja. Proučavanje interpunkcijskih normi određuje poznavanje književnog jezika. Ovi principi definišukulture govora uopšte. Ispravna upotreba interpunkcije treba da osigura međusobno razumijevanje između pisca i čitaoca pisanog teksta.
Upotreba znakova interpunkcije je sadržana u pravilima. Interpunkcijska norma reguliše izbor opcija za građenje rečenica. Takođe kontroliše govor govornika. Istina, ocjena "tačno - netačno" u odnosu na interpunkcijsku normu uvelike ovisi o subjektu. Ruska interpunkcija je izuzetno fleksibilna.
Sadrži i pravila i mogućnost odabira opcija za znakove interpunkcije prema nahođenju pisca. Upotreba određene varijante interpunkcije u pisanom govoru može zavisiti od značenja teksta ili stilskih karakteristika pisanja.
Značenje interpunkcije
Znakovi interpunkcije (tj. zaustavljanja, zastoji) su neabecedni znakovi koji služe za razdvajanje teksta. Pravopis i interpunkcija čine osnovu našeg pravopisa.
Prilikom pisanja, nemoguće je odraziti intonaciju s pravopisom ili redoslijedom riječi u rečenici. Vjerojatno je u vezi s tim nastala interpunkcija. A. P. Čehov je uporedio znakove interpunkcije sa beleškama koje vode čitaoca u pravcu koji je autor postavio. Pomoću interpunkcije percipiramo tekst.
Služi za grafičko razdvajanje govora u pisanom obliku. Interpunkcija također ukazuje na podelu teksta prema značenju, intonaciji i strukturi. Odabirom interpunkcijskih znakova, oslanjamo se na značenje govora. Koncept interpunkcijske norme je gotovo identičan konceptu jezičke norme. Odlikuje se stabilnošću, širokimširenja, obaveznog i tradicionalnog karaktera. Ovo su sve kvalitete norme.
U isto vrijeme, može se promijeniti, budući da se objekti na koje se norma primjenjuje stalno razvijaju. Značenje interpunkcije u ruskom jeziku je da odražava promjene koje se akumuliraju u njegovoj strukturi i semantici. Interpunkcija treba da odgovara pisanoj poruci sa namjerom autora. Ovo će biti usklađenost sa normom.
Kako to funkcionira?
Prva interpunkcijska funkcija je semantička. Sjećate se klasične fraze "Ne možete biti pomilovani"? Znakovi interpunkcije mogu promijeniti značenje rečenice u potpuno drugom smjeru.
Druga glavna funkcija interpunkcije je formiranje strukture teksta. Odražava razlike u strukturi rečenica.
Interpunkcija u ovom slučaju:
- dijelite strukture;
- istaknite semantičke jedinice u tekstu.
Osnove interpunkcije
Principi su osnovni temelji interpunkcijskih normi i pravila. Oni definišu upotrebu znakova interpunkcije.
- Gramatički princip.
- Princip razumijevanja. Prilikom prevođenja bilo koje fraze usmenog govora u slovo, značenje se mora sačuvati.
- Princip intonacije. Na ruskom je opciono. Znakovi interpunkcije obično odražavaju ritam i emocionalnu obojenost usmene rečenice. Međutim, intonacija ne zavisi striktno od određenih interpunkcijskih znakova. Može uticati na interpunkciju. Kao i obrnuto.
Ne može se sve izgraditipravila na nekom posebnom principu. Na primjer, ako se nastoji što potpunije odraziti intonaciju fraze, bilo bi potrebno sve pauze označiti znakovima. I to bi interpunkciju učinilo veoma zbunjujućim.
Gramatička struktura rečenice se ne odražava uvijek u potpunosti. Na primjer: "Ovdje nije bilo ničega: smeđe hurme i žute banane, rubin trešnje i narandžasti grejp." Ako je ovdje sve detaljno opisano, tada bi se i zarez stavio ispred sindikata "i". Ruska interpunkcija je zasnovana upravo na istovremenom delovanju ova tri principa.
obaveza
Znakovi koji se koriste za strukturiranje rečenice nazivaju se obaveznim:
- tačka - znak interpunkcije koji označava kraj rečenice (Počinjemo našu prvu lekciju.);
- zarezi koji razdvajaju dijelove složene rečenice (Aleksey i Vika su otišli u kafić nakon završetka radnog dana.);
- znakovi koji izoluju konstrukcije koje nisu članovi rečenice (Možda će biti cool ovog proljeća. O, Bože, gdje si tako prljav?);
- zarezi u konstrukciji nabrajanja ravnopravnih članova rečenice (Božićno drvce je svjetlucalo crvenim, žutim, zelenim svjetlima.);
- znakovi koji razdvajaju aplikacije i definicije (U parku je samo djevojka - prodavačica sladoleda - polako kotrljala svoja kolica.).
Obavezne ocjene pružaju normativnu vezu između pisanog i govornog jezika.
Šta raditi sadefinicije?
Obično se prave interpunkcijske greške prilikom isticanja definicija u rečenici.
Treba razdvojiti:
- Definicije izražene participom ili pridjevom sa zavisnim riječima (Ljepota skrivena od očiju ne donosi radost). Istovremeno, definicije ovog tipa ne izoluju kada dolaze iza neodređene, pokazne ili posesivne zamenice (nacrtala sam nešto što liči na oblak. Moja odbegla mlada je uzela taksi. One zavese koje sam nedavno kupio izgledale su savršeno).
- Dvije ili više sličnih definicija, ako prate glavnu imenicu (Prati jesen, suho, toplo). Uz glavne riječi ove vrste treba imati i dodatnu definiciju (Susjedni grad, mali i ugodan, okružen je bujnim zelenilom jorgovana.).
- Neuobičajena definicija iza subjekta, što je okolnost (Lisica, oprezno, stajala je kao kip).
- Definicija - okolnost ispred subjekta (Zbunjena ponašanjem zeca, lisica se nije mogla brzo orijentirati).
- Definiciju dijele s glavnom riječju ostali članovi rečenice (Proljetna zemlja ispunjena kišom, udahnuta magla).
- Definicija povezana s ličnom zamjenicom (Tužno, otišli smo kući). U uzvičnim rečenicama definicija se ne razlikuje (O, mali si!).
- Nedosljedna definicija vlastitog imena (Fedor je, sa aktovkom, zaustavio autobus).
- Definicija izražena pridjevom u komparativnom stepenu, sa zavisnimriječi (Nepoznata planeta, neizmjerno lijepa, uzdizala se iznad horizonta).
Ova teška veza "kako"
Hajde da analiziramo interpunkcijske norme ruskog jezika na primjeru sindikata "kako".
Obavezno istaknite kada pišete:
- uporedni okreti (Matvej je, poput leoparda, hodao meko i elastično.);
- konstrukcije podređenih rečenica (Znamo kako je strašna hladnoća žestoka.);
- kada koristite fraze "…ništa osim…" i "…ništa osim…".
Zarez nije potreban:
- u slučaju kada promet sa sindikatom "kako" označava identifikaciju (Izgleda kao luda osoba.);
- dizajn je okolnost (latice su pale kao snijeg.);
- turn, koji ima veznik "kako", je predikat (ovi ljudi su mu kao porodica.);
- veznik "kako" se koristi u idiomu ("trčao kao zec", "dešavalo se kao u bajci", "pojavio se kao iz zemlje");
Norme interpunkcije za dvotočke
Primijenjena dvotočka:
- rečenica sadrži razlog za akciju (Cijela promjena je bila tiha: nisu se mogli oporaviti od šoka.);
- sljedeći dio sadrži objašnjenje ili dodatak (Ljeto je prošlo: lišće je palo i često je kišilo.);
- u prvom dijelu rečenice nalaze se glagoli, nakon kojih je vjerojatan spoj "šta" (Jučer je čuo: vukovi zavijali u šumi.);
- druga polovina rečenice je direktno pitanje (Reci mi: gdje si bio, šta si radio.).
Kadastaviti crticu?
Norme interpunkcije ruskog jezika predviđaju da se crtica stavlja u slučaju:
- opisuje brzu promjenu događaja (Uključio je muziku - čulo se kucanje na bateriji odozdo.);
- jedan dio suprotan drugom (Jesti je dobro - gladovati je loše.);
- rečenica se završava (Duga ispraćaja su dodatne suze.);
- znači sindikate "kada", "ako" (Prošao - vidio svečanosti.);
- primijenjeno je poređenje (Pogledajte - on će dati rublju.);
- svez "šta" se podrazumijeva između dva dijela rečenice (Upozorila je - ovdje je opasno.);
- rečenica sadrži konstrukciju priloga, eventualno sadržaj riječi "tako", "takav" (Sreća zauvijek - tako je čovjek naredio.).
Poen
Najmanji znak interpunkcije je tačka. Korijen ove riječi ogleda se u nazivu nekoliko znakova interpunkcije. U 16-18 veku. znak pitanja se zvao "tačka pitanja", a uzvičnik se zvao "tačka iznenađenja".
- Završite izjavnu rečenicu s tačkom (Ove godine je bila iznenađujuće topla zima.).
- Poenta se stavlja ako podsticajna rečenica ne sadrži uzvičnu intonaciju (Molim vas, podignite fasciklu.). Možete stati na kraj sastavljanju sindikata (Činilo se da je sada sve pod njenom kontrolom. I izašla je na pozornicu.).
- Ako su podređeni veznici na početku rečenice u susednoj konstrukciji, može im prethoditi tačka (Brzo je i neprimjetno napustila ples. Jer gledanje na sreću ovo dvoje bilo joj je van granicasnaga.).
- Rečenica, uvod u dalje pripovedanje, završava se tačkom (Razmotrimo kako se razvijao proces preseljenja ljudskih plemena u Evropu.).
Greške i spontani procesi
Greške povezane s pogrešnom upotrebom interpunkcijskih znakova u pisanju nazivaju se interpunkcijske greške.
Podijeljeni su u nekoliko tipova:
- Preskakanje potrebnog znaka interpunkcije.
- Korišćenje interpunkcije tamo gde ne bi trebalo.
- Preskakanje jednog od uparenih znakova interpunkcije (navodnika, zagrada, crtica, zareza).
U poređenju s pravopisnim pravilima, pravila interpunkcije su manje stroga. Mogućnost izbora između nekoliko opcija čak dovodi do koncepta autorske interpunkcije. To se dešava kada autori imaju tendenciju da koriste neki omiljeni znak. Na primjer, crtica ili dvotočka, ili čak tačka. Trenutno, crtica aktivno istiskuje druge likove. Prije svega, često ih zamjenjuje debelo crijevo. Sada se koristi rjeđe.
Smanjena upotreba tačaka i zareza u štampi. Zamijenjena je tačkom. Primajte kratke rečenice. Ovaj trend se može vidjeti u novinama. Fleksibilnost ruskog sistema interpunkcije omogućava spontanim trendovima da promene norme interpunkcije. Primjer takvih procesa, koji nisu ograničeni strogim pravilima, je smanjenje upotrebe navodnika. Čini se da je to neprimjetan znak interpunkcije. Bio je to agresivno korišten znak tokom sovjetske ere.
Još jedan spontani proces je pokušaj pisanja na ruskomskraćenice sa tačkama, kako je to uobičajeno na Zapadu (V. I. P. i VIP). Na engleskom se skraćenice mogu pisati sa ili bez tačaka. To je zbog činjenice da se engleska skraćenica izgovara odvojenim slovima. U našem jeziku, skraćenice se izgovaraju zajedno, kao reč. A neki transkripti se ne pamte odmah (matični ured, bunker). Tačke u takvim riječima bile bi interpunkcijska greška.
Ruski jezik se s razlogom naziva velikim i moćnim. Ali to nije fiksno i nepromjenjivo. Ruski govor je zasićen neologizmima i riječima koje dolaze iz drugih jezika. Slično tome, interpunkcijske norme se usvajaju u pokušaju da se odrazi proces integracije. Ali nikada ne smijemo zaboraviti na poštovanje jezika kao naslijeđa izbrušenog vjekovnom istorijom našeg naroda.
