Uvodne riječi na engleskom imaju isto značenje kao i na ruskom. Oni igraju sporednu ulogu, ali naš govor bez njih bi postao bezličniji i siromašniji.
Uvodne riječi dozvoljavaju:
- Izrazite svoj ili kolektivni stav: na žalost (nažalost), (nažalost), da kažem istinu (da budem iskren).
- Naredite svoj govor: dobro (tako, dobro), dakle (dakle), dodatno (pored).
- Navedite vjerovatnoću događaja: vjerovatno (vjerovatno), sigurno (sigurno).
- Navedite izvor informacija: po mom mišljenju (po mom mišljenju), po mom mišljenju (iz moje tačke gledišta), kako se kaže (kažu), kako je neko rekao (kao što je neko rekao).
- Kupite vrijeme, dajte sebi pauzu da razmislite o sljedećim riječima: između ostalog (između ostalog), usput (usput), uopće (općenito), drugim riječima (u ostalom riječi).
Naravno, lista funkcija koje uvodne riječi mogu obavljati može se nastaviti. U svakom slučaju, uz njihovu pomoć svoj govor činite bogatijim, konkretnijim i dosljednijim. Vrlo je korisno znati uvodne riječi za one koji će polagati ispite na engleskom jezikujezik. Ne samo da će vam pomoći da osvojite nekoliko sekundi tokom monologa, već će i vaš pisani esej učiniti logičnijim i koherentnijim.
Kako razlikovati uvodne riječi na engleskom od drugih dijelova govora?
Nije uvijek lako. Postoje službene riječi čije se značenje može preklapati sa značenjem uvodnih riječi. Na primjer:
Konačno sam mogao posjetiti svoju svekrvu.
Imao sam odmor i odlučio da posjetim roditelje ili konačno svoju svekrvu.
U prvom primjeru, konačno je ekvivalentno "poslije svega", dakle, riječ je o funkciji. Ne može se ukloniti iz rečenice, a da ne izgubi značenje. U drugom se konačno može izostaviti. Prijedlog će postati manje lični, izgubiti konotaciju žaljenja (možete posjetiti svekrvu, ali to baš i ne želite), ali neće izgubiti značenje u cjelini.
Izgovaranje uvodnih riječi na engleskom treba naglasiti intonacijom. A onda ćemo razgovarati o tome da li trebate da ih izolujete prilikom pisanja.
Treba li znak interpunkcije uvodne riječi?
Kako je na ruskom? Uvodne riječi se nužno razlikuju zarezima ili (u rijetkim slučajevima) crticom. U engleskom, kao što znate, pravila interpunkcije su fleksibilnija i zavise od intonacije autora. Zato se uvodne riječi vrlo često uopće ne razlikuju po znakovima interpunkcije. Nažalost, za mnoge studente ova fleksibilnost je teška. Za njih, naviknute na jasna pravila ruskog jezika, čini se da je teško u svakom slučaju odlučiti samostalnoda li treba staviti zarez. Drugi, naprotiv, počinju da punktiraju inspiracijom gdje je to potrebno, iako minimalna pravila za njihovo postavljanje još uvijek postoje. Savet za sve: čitajte više originalnih tekstova na engleskom, postepeno ćete naučiti da razumete gde je vredno istaći takve fraze, a gde ne.
Takođe, obratite pažnju na to koliko je značenje uvodne riječi daleko od značenja glavne rečenice. Znak interpunkcije takođe zavisi od stepena udaljenosti. Ako se uvodne riječi koriste "u prolazu", a nakon što izgovorite ovu frazu, oko nje ćete čuti jasne pauze, može se staviti u zagrade. Najmekši stepen "udaljenosti" ispisuje se zarezima.
Veliki broj takvih okreta treba odvojiti zarezima na obje strane (na primjer, "međutim" - "međutim"). Neke uvodne riječi odvajaju se zarezom samo ako se nalaze na početku rečenice (na primjer, "također" - "također"), ali ne i u srednjim rečenicama. Ovo je dovoljno logično. Zašto preopteretiti rečenicu znacima interpunkcije, jer je ova uvodna riječ vrlo kratka. Na primjer, na interpunkciju utiču dužina i lokacija riječi u rečenici.
