Moderni japanski znakovi i njihovo značenje u ruskom jeziku ne razlikuju se mnogo od svojih drevnih prethodnika. Ovaj članak će govoriti o karakteristikama japanskih znakova i ukratko o istoriji razvoja ovog fenomena.
Istorijske činjenice o japanskim znakovima
Za pisanje na japanskom jeziku koriste se posebni znakovi - hijeroglifi, koji su posuđeni iz Kine. U Zemlji izlazećeg sunca, ovako se zovu hijeroglifi: "Znakovi dinastije Han", ili "kineska slova" 漢字 (kanji). Smatra se da se sistem kineskih simbola i znakova pojavio u šesnaestom veku pre nove ere. Japan do petog veka nove ere. e. nije imao pisani jezik. To je bilo zbog nepostojanja centralne vlasti. Japan je bio oslabljena zemlja, koja se sastojala od velikog broja kneževina, od kojih je svaka imala svog vladara, svoj dijalekt. Ali postepeno su na čelo došli snažni vladari, koji su počeli ujedinjavati male japanske kneževine, što je dovelo do posuđivanja kulturnih aspekata i pisama najmoćnije zemlje u to vrijeme - Srednjeg kraljevstva. Nije pouzdano poznato kako je pisanje iz Kine došlo u Japan, ali postoji široko rasprostranjena teorija da je prvihijeroglife su u zemlju doneli budistički sveštenici. Uvođenje kineskog sistema bilo je teško, jer japanski jezik ima malo zajedničkog sa svojim kineskim bratom u gramatici, vokabularu i izgovoru. U početku su kanji i kineski znakovi bili identični, ali sada su se između njih pojavile značajne razlike: neki znakovi su izmišljeni u samom Japanu - "nacionalni piktogrami" 国 字 (kokuji), neki su dobili drugačije značenje lika. Postepeno, pisanje mnogih kanji je pojednostavljeno.
Zašto hijeroglifi imaju nekoliko opcija čitanja
Japanski pozajmio od kineskog ne samo simbole, već i njihovo čitanje. Japanci su pokušali da izgovore bilo koji kineski znak na svoj način. Tako se pojavilo "kinesko" ili "on" čitanje - 音読 (onemi). Na primjer, kineska riječ za vodu (水) je "šui", uzimajući u obzir specifičnosti japanske fonetike, počela je zvučati kao "sui". Neki od kandžija imaju nekoliko onemi, jer su donešeni iz Kine više puta u različitim epohama i iz različitih regiona. Ali kada su Japanci htjeli koristiti znakove za pisanje vlastitih leksema, kinesko čitanje više nije bilo dovoljno. Stoga je postojala potreba za prevođenjem hijeroglifa na japanski. Baš kao što je engleska riječ "voda" prevedena kao "みず, mizu", kineska riječ "水" dobila je isto značenje znaka - "みず". Tako se pojavilo "japanizirano", "kun" čitanje hijeroglifa - 訓読み (kunemi). Dio kandžija može imati nekoliko kunova odjednom, a može i ne imati uopće. Često korištenopiktogrami mogu imati do 10 različitih očitavanja. Čitanje hijeroglifa ovisi o mnogim faktorima: kontekstu, osnovnom značenju, kombinaciji s drugim likovima, pa čak i poziciji u rečenici. Stoga je često jedini ispravan način da se utvrdi gdje je čitanje jedan na jedan, a gdje je čitanje kun pamćenje konkretnih primjera.
Koliko znakova ima na japanskom
Dobiti odgovor na pitanje o tačnom broju piktograma je gotovo nemoguće, jer je njihov broj zaista ogroman. Rječnici ih sadrže od 40 do 80 hiljada. Ali u oblasti programiranja, objavljeni su fontovi koji sadrže kodiranja od 160.000 znakova ili više. Uključuju sve drevne i moderne hijeroglife ikada korištene u cijelom svijetu. Razumijevanje značenja hijeroglifa uvijek je naporan posao. U svakodnevnim tekstovima, na primjer, novinama ili časopisima, koristi se samo mali dio hijeroglifa - oko dvije hiljade i petsto znakova. Naravno, tu su i rijetki hijeroglifi, uglavnom tehnološki i medicinski koncepti, rijetka imena i prezimena. Trenutno postoji lista "likova za svakodnevnu upotrebu" ("joe-kanji"), koju je odobrila vlada i sadrži dvije hiljade znakova. Upravo ovaj broj znakova učenik japanskog školskog sistema treba da zna i može da napiše. Hijeroglifi na japanskom i njihovo značenje na ruskom sadržani su u glavnim akademskim rječnicima.
Zašto Japanci smatraju da su likovi nacionalno obeležje
Mnogi ljudi koji uče japanski ili kineski često pitaju zaštoda li je neugodan i komplikovan sistem pisanja još uvijek u upotrebi? Hijeroglifi su ideografski simboli u čijem pisanju je sačuvana barem simbolična, ali sličnost s prikazanim predmetom. Na primjer, prvi kineski piktogrami su slike određenih objekata: 木 - "biljka", 火 - "plamen". Japanski znakovi i njihovo značenje na ruskom imaju nekoliko tumačenja.
Relevantnost hijeroglifskog sistema pisanja danas je dijelom posljedica činjenice da ova vrsta pisanja ima neke prednosti u odnosu na druge vrste. Uz pomoć istih znakova mogu govoriti ljudi koji govore različitim dijalektima, jer ideogram prenosi značenje, a ne zvuk riječi. Na primjer, nakon čitanja znaka "犬", Korejci, Kinezi i Japanci čitat će znak na različite načine, ali svi razumiju da je riječ o psu. Očigledno, svako značenje karaktera zavisi od konteksta.
Japanci neće napustiti svoj sistem pisanja
Još jedna prednost sistema je kompaktnost notacije, cijela riječ se piše jednim znakom. Hoće li stanovnici Japana odbiti hijeroglife u dogledno vrijeme? Ne, neće odbiti. Zaista, zbog ogromnog broja homonima na japanskom, upotreba ovih drevnih simbola postala je jednostavno neophodna. Uz isti izgovor, riječi se, ovisno o značenju, ispisuju različitim piktogramima. Važnost likova u japanskoj kulturi ne može se podcijeniti.
