Neko ima sreće sa rođacima, a neko nije te sreće. Oni koji imaju sreće shvatiće narodni aforizam „glad nije tetka“. Ljudi koji ne poznaju dobre odnose sa rođacima ne shvataju svu dubinu poslovice koju razmatramo. U svakom slučaju, za ove i za druge, mi ćemo provesti malu studiju. U njemu ćemo otkriti značenje i značaj veze između dobre rodbine i gladi.
Knut Hamsun, "Hunger"
Glad je strašno stanje ako dovoljno dugo izoštrava osobu. Da ne bi gladovali, ljudi kradu, ponekad i ubijaju. Osoba treba da jede tri puta dnevno, ili najmanje dva puta. Neki uspiju da jedu jednom dnevno, ali to je samo kada okolnosti na to nalažu.
Književnost daje živopisne primjere činjenice da glad nije tetka. Prije svega, ovo je roman Knuta Hamsuna "Glad". Finale romana brzo se briše iz sjećanja, ali ostaju majstorski opisi čovjeka koji nije jeo više od jednog dana.čitač zauvijek.
Najzanimljivije je da je Hamsunov lik novinar. Treba da piše da bi jeo, ali ne može da napiše ni jedan članak jer je gladan. Slova se spajaju. Grčevi i bolovi u abdomenu ometaju rad. Nije uzalud Hamsuna nazivaju "norveškim Dostojevskim", jer on ispisuje herojeve iskušenja sa neverovatnom psihološkom tačnošću, koja se graniči sa pedantnošću. Čovjek u klasičnom romanu bi se složio bez razmišljanja da glad nije tetka.
Charles Bukowski
Tvorac autobiografskih romana Charles Bukowski je iz prve ruke znao šta je glad, jer junak većine njegovih romana, Henry Chinaski, stalno želi da jede, ali čim ima novca, oni odmah odlaze u najbliži bar. Ipak, Book (kako su prijatelji s ljubavlju zvali osnivača „prljavog realizma”) u svojim spisima argumentuje dve zajedničke istine: prvo, umetnik mora da bude stalno gladan da bi stvorio nešto neobično; drugo, "dobro uhranjen stomak je gluv na učenje." Odgovarajući na oba argumenta odjednom, zaključuje: a) glad nije tetka; b) on lično bolje radi kada pojede dobru porciju kuvanog krompira sa mesom ili kobasicama.
Sergey Dovlatov
Ne zaostaje za stranim autorima i Sergejem Dovlatovom. Negdje u prostranstvu njegove ne previše impresivne, ali iskričave proze, izgubila se slika gladnog novinara, koji, sjedeći u parku, požudno gleda labudove koji plivaju u bari i već pokušava da ih poboljša.uhvati.
Ali sve se dobro završava: junak upoznaje bogatu sredovečnu damu koja se brine o njegovoj opskrbi hranom. Reci: "Alfonse!" A šta da se radi, izreka "glad nije tetka" govori istinu.
Uzgred, Dovlatov u svojim sveskama tvrdi da je ova priča imala pravi prototip i da je sve bilo tačno kako je opisano. Međutim, obećali smo da ćemo razgovarati o rodbini i gladi, pa ćemo se pozabaviti direktnim jezičkim tumačenjem.
Rođaci i glad
Izreka “glad nije tetka” implicira da osoba ima dobre rođake, i oni će ga sigurno nahraniti i pomilovati ako treba. Ono što se ne može reći o gladi - ona je nemilosrdna i neumoljivo muči osobu dok ne zasiti svoju matericu. Ovakva blažena slika je, vjerovatno, bila otkud izreka. Situacija je prijatna jer covek ima rodbinu koji mu nece dozvoliti da nestane tek tako.
Sada, kada osobu obuzme duh nadmetanja i pohlepe, svi porodični odnosi idu dođavola. “Čovjek je čovjeku vuk”, rekao je rimski mudrac i bio je potpuno u pravu. Očigledno, odnosi među ljudima nisu bili baš prijatni u starom Rimu.
Drugim riječima, veoma smo sretni zbog onih koji imaju gdje otići. Sa svakim zaokretom kapitalizma (posebno u Rusiji), osoba se ubrzano dehumanizira i individualizira. Odnosi među ljudima su prekinuti. Ljudi se pretvaraju u ostrva u okeanu života, lutajući sami. Gledajući tako sumornu sliku, čovjek nehotice pomisli: šta će se dogoditi ako iznenada iz svijetanestaju tetke, ujaci, roditelji? Gdje će izgladnjeli lutalica?
