Od malih nogu dete zna: postoji takva magična reč - "hvala". Svaka ljubazna osoba se zahvaljuje nekome svaki dan koristeći ovaj izraz. Međutim, neki vjernici su militantno povezani s ovom riječi. Vjeruje se da je na svijet došao od demona i bolje ga je ne koristiti u govoru. Pokušajmo zajedno razumjeti historiju nastanka ljubaznog "hvala".
Porijeklo riječi "hvala"
Ako pogledate u istoriju, možete otkriti da je u početku postojala fraza "Bože spasi". Prošlo je samo dvije promjene:
- rasli zajedno;
- izgubio završetak "g".
Na tako jednostavan način pojavilo se "hvala". Riječ koja se baš i ne sviđa u ruskoj divljini. Izraz je pao u nemilost zbog činjenice da vjernici nisu razumjeli zašto ih Bog treba spasiti. Iz razumne ljubaznosti, odgovorili su "ništa" ili "molim" (možda bih radije bio sto rubalja).
Vrćeni protivnici termina su sigurni - porijekloriječi "hvala" su direktno povezane sa demonom. Prema jednoj verziji, zvuči kao "Save the Bes". Pristalice drugačijeg mišljenja kažu: "Bože čuvaj Lucifera viknuo je kad je pošao s neba." Osim što se "g" izgubilo na putu.
Filolozi, pak, uvjeravaju: sve je počelo frazom "Spasenje Božije". Vremenom se kombinacija spojila, a "isto" je nestalo. Prema lingvistima, porijeklo riječi "hvala" ne nosi ništa mistično ili strašno. Takve metamorfoze su sasvim prirodne i uključene su u pravila tvorbe riječi.
Kada se pojavila riječ?
Mit o đavolu koji leti u podzemni svijet i moli se tvorcu da ga spasi potpuno je razotkriven kada shvatite da je popularnost ove riječi došla relativno nedavno. Sve do 20. veka čak i klasici ruske književnosti bez „hvala“. Puškin, Ljermontov, Gogolj i Dostojevski radije su koristili sinonim - riječ "hvala".
Što je zanimljivo, u Rusiji su isprva koristili drugu uljudnu riječ - "dakyuyu". Što se također može pripisati sinonimima hvala. U modernoj Rusiji više niko ne koristi ovaj izraz, ali njegov korijen se može naći na mnogim stranim jezicima (ukrajinski - dyakuyu, litvanski - dėkui, engleski - hvala, njemački - dankes).
Tek početkom prošlog veka, "hvala" je ušlo u svakodnevni govor, a počelo se koristiti iu štampi.
Borba između hvala i hvala
Uprkos činjenici da su lingvisti sigurni da porijeklo riječi "hvala" ne nosi kriminalnoU prošlosti, neki ljudi su negativni prema njegovoj upotrebi. Također pozivaju sve da ga zamijene "ispravnim" sinonimom - hvala.
Pravi sukobi se rasplamsavaju na forumima između pristalica ovih naizgled bliskih riječi.
Zagovornici riječi "hvala" kažu da je ovo vrlo svijetao izraz koji znači "dajem ti blagodat." Odnosno, osoba sama daje nešto dobro onome ko mu je pomogao. Kada kažu „hvala“, ljudi odgovornost prebacuju na Boga. I ne daju ništa zauzvrat.
Dakle, sama riječ je beskorisna. Zapravo, zato se često može čuti "hvala" da "ne možeš da staviš u džep", "ne možeš kupiti bundu" na njoj, "ne klokoće" i ne možeš namazati hljebom.
Šta znači "hvala"?
Ako ne idete daleko u sporove između lingvista i starovjeraca, već pogledate bilo koji rječnik s objašnjenjima, primijetit ćete da je značenje riječi "hvala" vrlo specifično i jednostavno. Ovo je službena riječ kojom izražavaju zahvalnost za neku uslugu ili dobro djelo.
U isto vrijeme, često možete čuti "hvala unaprijed" - to znači da se osoba zahvaljuje drugome na namjeri da učini nešto za njega. Također vam hvala na pažnji - ovo je standardna fraza za završetak bilo koje usmene prezentacije.
Pored toga, praznovjerni ljudi koriste taj izraz kao talisman. Na neku uvredu odgovaraju sa “hvala” i time se spašavaju od toga. To također može biti sarkastičan odgovor na neugodnu frazu.
